»Reporter bez granica« šuti o »dvije Hirošime«
Što je Reporteru bez granica? Nad izmišljenim pokušajem atentata (Saša Leković) se zgraža, a o “dvije Hirošime” (Bleiburg) – šuti. Je li Reporter bez granica pripadnik neke urote? Dakako. A to je spontana urota. To je urota od Kralja Tomislava do Tuđmana. Da bi smo imali okvir ili kostur te urote, ukrižimo nad Hrvatskom meridijan i paralelu.
Koncem XX. stoljeća, na južnom dijelu meridijana imamo Mlečanina Giannijade Michellisa, na sjeveru imamo Carla Bildta. Na zapadu Jamesa Bakera i lorda Petera Carringtona, na istoku je Vitaljij Ćurkin. Za potvrdu ove moje teze, postoje mnoge, manje-više poznate činjenice, koje objašnjavaju zašto su Hrvati uvijek mali narod, i zašto je Hrvat koji je prije 25 godina u Orašju ostao živ, danas na sudu.
Mislim da je u XVII. stoljeću Eugen Savojski mislio izbaciti Turke iz Bosne, ali Francuzi zameću kavgu s Nijemcima, što Savojskom remeti plan. Pa mislim da je neki francuski kralj bio saveznik Turaka na Balkanu. Nisu Španjolci branili Beč od Turaka, nego Poljaci (Jan Sobjeski). Taj okvir ili kostur te urote protiv Hrvata je davno postavljen, i on je konstantan. Njega ne će nestati. Danas je učinak te urote protiv Hrvata na vrhuncu. Najogavnijim lažima o Hrvatima i o Hrvatskoj vojsci u Drugom svjetskom ratu, stvoren je privid opravdane potrebe genocida nad Hrvatima, tako što se neka nacionalna povijesna simbolika, oklevetana i ocrnjena u tom ratu nameće kao državotvorna politika i simbolika. A Hrvatska bez te simbolike može.
Hrvatska tu simboliku, ne bi smjela koristiti bez revizije hrvatske povijesti u Drugom svjetskom ratu. Korištenje te simbolike bez revizije povijesti, Hrvatu je sotonska zamka. Oklevetani simbol je na sudu. Ako sud odbaci taj simbol, sud potvrđuje laž o NDH, a povratni udar te osude je opet neka hipoteka. Ako hrvatski sud zadrži taj oklevetani simbol, to je njima dokaz da je današnja Hrvatska, ustvari NDH. Hrvati su žrtve velikih laži i velikih tabua. Ubace nam kukasti križ (svastiku) kao sredstvo stigme i podjele (podijeli pa vladaj). Tako imamo lokalni karakter sukoba: Hrvati-Srbi, Ustaše-Partizani. Što im jamči konačnu pobjedu nad Hrvatima. No, iako je arena Balkan, indukcija dolazi izvan Balkana. Pa s obzirom da postoje međunarodne organizacije i međunarodni sudovi, ja bih s lokalnog na međunarodno. Umjesto priče o „dvije Hirošime“ – Hrvata na Bleiburgu, imamo svastiku u Livornu i „zdjelu ljudskih (srpskih) očiju na Pavelićevu stolu, kao dar vjernih ustaša“.
Da bi se obranilo HOS-ovu ploču u Jasenovcu, u Den Haagu treba tužiti talijanskog književnika koji u svojoj knjizi piše o „zdjeli očiju“.
Ako je kukasti križ, zakonom zabranjen, zabranjen je valjda i u Italiji. Da bi se riješila tajna poljudske svastike, treba tužiti talijanski nogometni klub Livorno. Pod naslovom tužbe HIPOTEKA NACIZMA – Hrvatima. Naime, za vrijeme odigravanja kvalifikacijske nogometne utakmice između Italije i Hrvatske u Livornu, na tribini na kojoj su trebali biti hrvatski navijači,
svastika od ljudskih tijela, kažu, hrvatskih navijača. Zašto Efraim Zuroff nije odmah doletio u Livorno? Tko je dovezao u Livorno te navijače? Pitanja je mnogo, a odgovor jedan. Hrvatima se etiketa i hipoteka tako radi.
Organizacija opsežna, nakon izvedbe, o organizaciji šutnja, a hipoteka stoji. A što ćemo s „dvije Hirošime“ ili „deset Srebrenica“? Hoće li neki hrvatski europarlamentarac u Bruxellesu od nekoga tražiti nečiju ispriku zbog tabuiziranja Bleiburga? Mislim da bi se tabuiziranje Bleiburga moglo tretirati kao negiranje genocida nad Armencima. Eto vidite, s obzirom da svastika u Livornu nije neki performance, ili predstava nekog folklornog društva, ja tvrdim da bi se od glavnog tajnika FIFA-e mogla izvući neka isprika zbog svastike u Livornu. Isto tako mislim i za „zdjelu očiju“ i za tabuiziranje Bleiburga. Mislim da bi Hrvatska mogla, morala tražiti neke isprike zbog toga. Tako se braniti od sve te prljavštine i optužnica.
Jure Vukić, Tribanj
