Armenija danas slavi Božić

Prvi kršćanski propovjednici i ustanovitelji armenske crkve bili su apostoli Bartolomej i Juda Tadej

Prvi kršćanski propovjednici i ustanovitelji armenske crkve bili su apostoli Bartolomej i Juda Tadej, a prvi imenovani biskup – Zakarija (68.-72.). Prema  predaji apostol Bartolomej nakon pothvata u Indiji i Perziji došao je u Armeniju, gdje je sagradio mnoštvo crkava duž rijeke Araks i utemeljio samostan blizu naselja Van te mučenički preminuo (godine 68.) u jugoistočnoj Armeniji. O širenju kršćanstva u Armeniji svjedoče Tertulijan, blaženi Augustin, Faust Bizantski (4. st.) u svojoj knjizi Povijesna knjižnica, Agafangel, armenski pisac iz 5. stoljeća, u svojoj knjizi Povijest carevanja Trdata, Grgur Prosvjetitelj u svojim propovijedima i drugi. Armenci svojim  apostolom smatraju i sv. Grgura Prosvjetitelja (arm. Surb Grigor Lusavorič, 239.-325./6.), koji je pokrstio kralja Trdata (Tiridata) III. (286. – 342.), a s njim i armenski narod. Armenija je prva zemlja na svijetu koja je prihvatila  301. godine kršćanstvo kao državnu religiju.

Jedna je od osnovnihosebujnostii posebnosti euharistije u Armenskoj apostolskoj crkvi u tom je da u kaležu za euharistijsku žrtvu rabe cijelo vino bez miješanja s vodom, a vjerski blagdan Krštenja Gospodinova (Bogojavljenje, Sveta tri kralja, Poklonstvo kraljeva)  i Božić slave se u isti dan 6. siječnja prema staroj kršćanskoj tradiciji iz 3. – 4. st. Božić se slavio isprva u svim kršćanskim crkvama upravo 6. siječnja, a početkom 4.st. uvedeno je svetkovanje Božića na 25. prosinca, kada su Rimljani svetkovali rođenje nepobjediva sunca. Armenska katolička crkva za razliku od Armenske apostolske crkve slavi Božić 25. prosinca prema rimokatoličkomu obredu, a Bogojavljenje – 6. siječnja.

Navečer uoči blagdana svetoga Božića u svim crkvama služe liturgiju, koja se naziva armenski Črakalujc (liturgija Badnjaka). U ovaj dan vjernici pale svijeće i nose ih kući  za blagoslivljanje doma i pripravi za Božić. Idućega jutra, 6. siječnja, održava se Božićna liturgija. Dalje počinje blagdan Krštenja Gospodinova i crkveni obred blagoslivljanje vode (arm. Džurornek) u koju dodaju sveto ulje. Prema tradiciji, nakon crkvenoga bogoslužja vjernici nose doma malo blagoslivljane vode. Voda se naziva bogojavljenska i smatra se ljekovita za bolesnike, dugo se čuva. Na božićnom će se stolu najčešće naći ponajprije riba, pilav sa suhim grožđem i sušenom marelicom, crno vino i slatka gata iz lisnata tijesta. Riba je još od davnine u kršćanstvu bila tajni znak raspoznavanja, simbol kršćana. Riža simbolizira narod, suho grožđe i marelica– Gospodnjih izabranika, a crno vino – Kristovu krv. Nakon Božića u Armeniji obilježavaju Dušni dan (arm. Mereloc). 

U jednoj je subesjedi za portal Katolik mons. dr. Juraj Kolarić među ostalim rekao o armenskom narodu i njegovoj Crkvi: "Malo je naroda na svijetu kojima je povijest isprepletena takvim i tolikim stradanjima, patnjama i tragedijama kao Armencima. Zbog svojega povoljnoga zemljopisnoga položaja, kao najpogodnija veza između Istoka i Zapada, Armenija je postala pozornica na kojoj su se odigravale velike vojne predstave. Prema armenskoj predaji prvi navjestitelji evanđelja u Armeniji bili su apostoli, koje je sam Krist poslao u Armeniju. Prema jednoj legendi apostol Armenije bio je sv. Juda Tadej, a prema drugoj sv. Bartol. Kralj Abgar je, navodno, čuo za Isusa i poslao mu pismo u Jeruzalem s molbom da dođe u Armeniju, jer ga Židovi proganjaju. Krist je, prema legendi, odgovorio kralju pismom u kojem obećava da će poslati Judu Tadeja, koji je doista i došao u Armeniju, ozdravio bolesnoga Abgara i ostao u Armeniji. Prvi apostol Armenije Grgur Prosvjetitelj (240. – 332.) obratio je i pokrstio kralja Trdata, koji je godine 295. proglasio kršćanstvo državnom vjerom Armenije, dakle davno prije nego što je to na Zapadu učinio Konstantin Veliki. Tako su Armenci postali prvi kršćanski narod u povijesti svijeta. Međutim, svoju vjernost kršćanstvu morali su krvavo platiti ostavši dugi niz stoljeća narod bez domovine. Za Prvoga svjetskoga rata Turci su započeli uništavanjem Armenaca. Europa je na taj genocid gledala skrštenih ruku. Bježeći pred ubojicama i napuštajući svoja ognjišta, Armenci su iskopavali kosti svojih preminulih i nosili ih sa sobom u nove neizvjesnosti."

Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo!

Artur Bagdasarov