Zemlja klizi prema šerijatskim zakonima

Tko više ima pravo biti protiv hrvatskog entiteta?

Dvadest i osmog prosinca, sad već prošle dvijetisuće i šesnaeste  godine Senat Univerziteta Sarajevo usvojio je prijedlog Studentskog parlamenta o neodržavanju predavanja i ispitnih rokova na sarajevskim fakultetima petkom zbog klanjanja džuma-namaza studenata islamske vjeroispovijesti. Ono što su muslimanski studenti tražili znalo se da će morati i dobiti. Zaista uveliko začuđujući beha put u budućnost. Put kojim je muslimanski studenti vode u jednu vjersku radikalizaciju, onakvu istu kakva je u iranskom, saudijskoarabijskom, i svim drugim islamskim zemljama.

To je ta vjerska ideologija, diktatura vjere, diktatura islama, koju u Bosni i Hercegovini na velika vrata uvodi, uz pomoć bošnjačkog vjerskog vodstva, islamske zemlje, graditelji džamija i drugih islamskih vjerskih objekata. Znalo se na samom početku iransko-kuvajtsko-saudijskoarabijskog džamahaziranja beha prostora i društva da ta gradnja nikako nije gratis i bez cilja. Dok bošnjački narod hrani i od rata oporavlja Europa, kršćanske zemlje Starog kontinenta, islamske zemlje su gradile i izgradile, gotovo na svakom pedlju beha zemlje, raskošne džamije i muslimanske vjerske objekte. Jedan velik apsurd. A kao hvala Europi za toliku pomoć, koja nadmašuje donacije svih islamskih zemalja, islamisti, velik broj njih i iz Bosne i Hercegovine ruše po Europi i ubijaju svoje dobroćinitelje. Ako islamiste ne može da „europeizira“ tolika europska pomoć, a očito da ne može, postavlja se ne samo pitanje šta ih može onda civilizirati, već i pitanje mogu li te dvije civilizacije, kulture i vjere ikako živjeti jedna s drugom. No isto tako nameće se pitanje zašto svijet silom ugurava tolike razlike da zajedno žive u beha „krčmi pogašenih svjetla“, kad ne mogu na svjetlu europskih vrijednosti. Uz to i sva pomoć iz islamskih zemalja koja dolazi u BiH je isključivo za Bošnjake, strogo na vjerskoj bazi.

Bez obzira na sve to umjesto da su i te naftom bogate islamske zemlje gradile tvornice, otvarale nova radna mjesta, škole, bolnice i vrtiće, one su gradile vjerske objekte. Danas stoga u Bosni i Hercegovini, na prostorima pod bošnjačkom političko-vjerskom kontrolom, ima više džamija negoli tvornica, škola, vrtića zajedno. Toliko ih je da su jedna od druge udaljene svega nekoliko metara, i čini se kako svaka muslimanska kuća ima svoju džamiju. I da ne bi danas izgledale kao promašene investicije, kao inat nebošnjacima, a što zapravo i jesu, izvršen je pritisak na studente da ih koriste, pa čak i na štetu predavanja i ispita. Za razliku od demokratskog slobodnog svijeta gdje su studenti pokretači novih  ideja, znanja i revolucionarni graditelji slobode, demokracije i novih uređenja, bošnjački studenti u Sarajevu, zar to ne govori o teheranizaciji tog nekadašnjeg multi-kulti grada, zemlju i taj grad vraćaju u najcrnji povijesni period, onaj u prošlosti i ovaj u suvremenosti, vladavine vjere, i diktaturi vjerskih islamskih vođa.

Zasigurno sada više ne će trebati dugo čekati da se ta praksa uvede i u sve druge školske institucije i ustanove. Sada će morati i poslodavci petkom davati slobodno svojim radnicima kako bi mogli klanjati. Bolničko će osoblje, pa i kada traje operacija pacijenta, morati prekinuti sve aktivnosti i poći na klanjanje. Autoceste će biti petkom u to vrijeme zakrčene zaustavljenim automobilima, i vjernicima koji na sred ceste klanjaju. Već sada je takva slika na javnim mjestima i gradskim ulicama, trgovima i parkovima da muslimani vjernici klanjaju. Travnik, Bugojno, Zenica…

A tek sada kad se za tu vjersku "slobodu" izborili i društvu nametnula studentska avangarda, tek sada slijede muslimanski vjerski obredi na svakom mjestu i u svakoj javnoj i državnoj ustanovi. Dućani će se zatvarati petkom u to vrijeme, liječnici, odvjetnici, općinski i svi drugi državni namještenici će zatvarati svoje urede kako bi obavili vjersku dužnost obveznog klanjanja. Bit će to vrijeme blokiranja cjelokupnog javnog života u vjerski šarenoj BiH. No bit će to i vrijeme javne diskriminacije svih nemuslimana, koji će biti njome pogođeni i dovedeni u situaciju da stoje pred vratima javnih ustanova. Uistinu taj proces ubrzane i brutalne desekularizacije, odnosno islamizacije bit će  najveća diskriminacija kršćana poslije turskog danka u krvi u BiH. Podsjeća to, jer u sebi ima i tih elemenata, na oblik prisilne islamizacije i asimilacije nemuslimana. Zar sve to ne kazuje o neodrživosti ovakve zajednice muslimana, katolika i pravoslavaca.

Ta odluka Senata Sarajevskoga Sveučilišta je poruka nemuslimanima da za njih nema mjesta u tom veleučilištu. I ne samo tu već i u svim drugim obrazovnim institucijama. To je dosad najdeblji zid diobe Bosne i Hercegovine, čak deblji i od svih u ratu izgrađenih provalija. Zaista Bošnjaci su opet rekli i beha nemuslimanima i svjetskoj zajednici da ne žele ni u kom dijelu beha društva živjeti s drugima i drukčijima. Sada se vidi opravdanost dviju škola pod jednim krovom. Vidi se hrvatska potčinjenost i obespravljenost ne samo u školstvu već i u svim drugim slojevima beha društva.

Sva ta bošnjačka silna islamizacija društva poruka je nemuslimanima da za njih nema mjesta u toj i takvoj zemlji. I zaista nema. Danas i beha Parlament prekida svoja zasjedanja kad je vrijeme klanjanja muslimana. To je praksa koju je još Alija Izetbegovič uveo prije agresije Srbije na BiH. Takva Izetbegovićeva praksa na početku demokratiziranja Bosne i Hercegovine zaustavila je demokratski proces, ubrzala islamizaciju zemlje i bila veliki povod za srpsku agresiju te vjerski rat u beha društvu.

No, i islamizacija i šerijatizacija studenata i studentskih institucija najviše obespravljuje i okupira beha Hrvate, kao narod kojeg je svijet izručio kroz federalnu zajednicu tim vjerskim fanaticima, koji isilovski desekulariziraju federalni beha dio. Tko više ima pravo biti protiv hrvatskog entiteta, i bez obzira na genocidne temelje i protiv RS-a. Svatko onaj tko je protiv taj je za bošnjačku muslimaniju i prvu zemlju u Europi sa šerijatskim zakonima i uređenjima. Bosna i Hercegovina je kombinacija Irana i Saudijske Arabije u Europi.

Vinko Đotlo