Od prapočetaka proizvodnje

Klasični lanac – od ideje do proizvodnje

 

 

U nastavku serijala o važnosti proizvodnje za svaku zemlju, razmatrat će se promjene u proizvodnji od njezinih početaka pred 3,3 milijuna godina do klasičnog lanca od ideje do proizvoda. Za to je potrebno razmatranje nekih temeljnih činjenica, od početka materijalne kulture do objave članka Vrhunski kadrovi i za – proizvodnju (Danas, 23. 12. 1986.). To će omogućiti bolji uvid u dramatičnost promjena u proizvodnji u posljednjih tridesetak godina.

Nedvojbeno je da su se u posljednjih 6 desetljeća, a osobito u posljednjih tridesetak godina dogodile promjene u lancu od ideje do pohrane preostatka, koje su premašile sve što se do tada zbivalo tijekom 3,3 milijuna godina. Otkada je naš praprapredak od komada kamena načinio mesarski nož. Međutim nešto je ostalo nepromijenjeno. Ideja o proizvodu, potreba za materijalom te odgovarajući postupak stvaranja upotrebljive materijalne tvorevine. Istodobno taj je mesarski nož odmah ukazao na dvojnost tehničkih rješenja. Hoće li se neka stvar upotrijebiti kao dobra, npr. kao oruđe ili kao zla, oružje. Time se otvorilo se pitanje, suvremenim rječnikom rečeno, je li zamišljeno rješenje društveno-humanistički prihvatljivo.

 

Istodobno treba naglasiti. Svjedoci smo opravdanosti tvrdnji da čovječanstvo ulazi u digitalno doba. Znači li da time nestaje realni svijet koji među ostalim proizvodi sredstva djelovanja nužno potrebna i u digitalnom dobu.

 

Temeljne misli

 

Za bolje razumijevanje teksta potrebno je navesti nekoliko jednostavnih misli. Jedan od njih je ona australskog znanstvenika Anthonyja G. Oettingera: »bez materije ništa ne postoji, bez energije ništa se ne zbiva, bez informacije ništa nema smisla« (1984.). Druga je definicija opće tehnike, koja se dijeli na prirodnu tehniku i umjetnu, čovjekovu tehniku. Rezultat djelovanja u okviru prirodne tehnike je proizvod prirode, prirodnina. U okviru umjetne tehnike nastaju umjetnine ili artefakti (I. Čatić, 2003.). Samo neke od umjetnina su istodobno i umjetnička djela poput kamenih kipova ili tapiserije. G. Ropohl tumači da su proizvodi prirode, predmeti (nj. Ding), a umjetne tehnike stvari (njem. Sache) (1970.). Treba naglasiti da su ova razmatranja u funkciji određivanja znanja proizvođača materijalnih tvorevina, stvari. Naime svatko tko zna načiniti neku stvar je tehničar, bez obzira posjeduje li formalno obrazovanja bez obzira na stupanj obrazovanja ili ne. Zato je neispravno englesku riječ Engineering prevoditi, osim u posebnim slučajevima kao inženjerstvo, već je to tehnika. Za ova razmatranja važi napomena. Ovdje iznesene tvrdnje rezultat kombiniranja raznih ideja iz područja arheologije, prirodoznanstva, tehnike, sustavnosne teorije, itd. Za takvu kombinaciju postoji i naziv, sintezološka istraživanja. Termin koji je na ovaj prostor uveden 2009.

 

Zašto je O ispred I?

 

Na Danima Frane Petrića 2007. u Cresu održan je referat: O-znanosti i I-znanosti. O-znanosti temelje se na otkrićima ili opažajima a i-znanost na izumima. U stvaranju tog zaključka o postojanju navedenih znanosti ali i djelovanja, važnu ulogu imalo je jedno predavanje održano 1982. Njemački zoolog, prof. W. Nachtigal govorio je plastičarimae u Würzburgu (SR Njemačka) o važnosti proučavanja Prirode, preciznije prirodne tehnike za izume u umjetnoj tehnici stvari. Te zamisli započeo sam primjenjivati, pa i promicati, tijekom brojnih predavanja, ali i putem časopisa Polimeri (tri članka W. Nachtigala između 1982. i 1997.).

 

Neki rezultati O-istraživanja prirodne tehnike

 

Ovdje će se prikazati tri prirodna modela, važnih za područje suvremene proizvodne tehnike. Najstariji model je onaj kalupa. Pritom su kalupi posebna skupina alata u kojima dolazi do stvaranja početnog oblika, praoblika. To su danas temeljni proizvodni postupci. Primjer je nastajanje anorganskog polimera, cirkona, pred kojih 4,3 milijarde godina. Tada je unutrašnjost zemlje služila kao svojevrsni kalup, jer je registrirana kristalizacija. To otkriće zahvaljujemo prirodoznanstvenicima, ili arheolozima prirode.

 

Dva modela su vlastita. Prvi je prirodni model aditivne proizvodnje, poznatije kao 3D-tiskanje. Ta je skupina postupaka izumljena tek 1987. Radi se o prvom revolucionarnom postupka praoblikovanja, poslije onog u kalupu. Prirodni model aditivne proizvodnje otkrila je skupina od 4 strojara, jednog geologa i jednog računalca. Prirodni model je nastajanje taložnih stijena pred 3,75 milijardi godina. Rezultati su prvi puta predstavljeni na jednom skupu 2010.

 

Rasprava između teologa i ginekologa na Lošinjskim danima bioetike, održanim 2005. u M. Lošinju, potakla je otkriće prirodnog modela najvažnije skupine cikličkih postupaka prerade tvari i materijala. To su postupci poznati pod imenom tlačno lijevanje i injekcijsko prešanje. U posljednji 60 godina broj varijanti tih postupaka porastao je od dva temeljna na više od 250. Taj porast od 2 na više od 250 rezultat je istraživanja skupine od 20 autora u okviru projekata Injekcijsko prešanje polimera kojeg je financiralo vrlo uspješno Tehnologijsko vijeće MZOŠ-a. Dvoje strojara i dvoje liječnika otkrilo je prirodni model tih postupaka. To je proces reprodukcije viših životinja i čovjeka. O tom dostignuću referirano je i na međunarodnom skupu, a objavljen je u SR Njemačkoj rad na engleskom jeziku 2011.

 

Osnovno otkriće O-znanosti umjetne kulture

 

Arheolozi (kulture) otkrili su u ovom desetljeću najstariju stvar izrađenu voljom, znanjem i vještinom čovjeka. To je kameno oruđe staro oko 3,3 milijuna godina i upotrjebljavano je kao mesarski nož. Ta je stvar pronađeno je u Lomekwiju (Zapadna Turkana, Kenija). I tu započinje priča. Kako je došao taj naš praprapredak na ideju da načini upravo kameno oruđe za odvajanje, npr. kože od mesa životinje? Ta ideja može biti isključivo posljedica opažaja da se s prirodnom kamenom oštricom može razdvajati. I u sirovini, koja je ponuđena u prirodi, koja je ujedno i materijal, komadu kamena vidio je oštricu i shvatio je da udaranjem na određenom mjestu može odvojiti pojedine dijelove odabranog kamena. To je u osnovi ono kako sada kipari izrađuju kipove kao umjetnička djela.

 

 Ali za izradu prvog artefakta trebao je smisliti postupak i odgovarajuća sredstva djelovanja, alate. Zato je alatničar prvi proizvođač. Tu su ulogu svi alati, pa i kalupi zadržali do danas i još dugo će biti osnova proizvodnje. Sve ostalo je u proizvodnji u osnovi univerzalno, ali alat je specifičan. A ove godine se za naučnika u zanatskim školama za zvanje alatničarskog zanatnika (najprije kalfe = pomoćnika majstora) javio jedan kandidat?

 

Postavlja se pitanje o čemu se razgovaralo na zamišljenom prvom etičkom simpoziju? Najvjerojatnije, poglavica je pitao pleme. Hoćemo li ovu stvar, kameni alat upotrijebiti kao oruđe ili oružje?

 

Klasičan lanac od ideje do upotrebljivog proizvoda

 

Od prvog alatničara pred 3,3 milijuna godina pa do 20. vijeka lanac od ideje (informacija) do proizvoda (materijal) bio je relativno jednostavan. Naime nije bilo tada još zelenih da ga pitaju što će s otpadom, što je danas važan dio proizvodnog lanca. Na neki način došlo se do ideje. Ona ne mora potjecati do nekog profesionalca. Dalo se zanatniku (vještina) da iz glave razvije proizvod (informacija). Tek kasnije su došli crteži (informacija), izabere potrebni materijal, upotrijebi postojeći postupak i načini potrebne alate. Rezultat je bio proizvod potrebnih uporabnih svojstava (stvar). To je i danas moguće, ali samo u izuzetnim situacijama. Zato treba i danas znati rukom, najsavršenijim alatom kojeg poznajemo, pisati i skicirati pa i po potrebi izraditi crtež. Razumljivo da je za sve to potrebna energija. U sljedećem nastavku analizirat će se suvremeni lanac od ideje do pohrane preostatka.

 

(Nastavak slijedi)

 

Prof. emeritus Igor Čatić