Izgubljeni ponos

Dosta sramoćenja!

 

 

Gdje je nestao,

Naš poznati,

Tradicijski, povijesni,

Nacionalni ponos?

Gdje se skrio?

Zašto se izgubio?

Možda ga je sram?

Naši bivši velikani,

Državnici i slugani,

Od stoljeća sedmog,

U grobu se okreću,

Poglede spuštaju,

od bijesa, jada

I velike sramote.

Narod je osupnut,

Onim što gleda,

Sluša, pokušava

Razumjeti i shvatiti.

Na pragu 2017.

Pitamo se s

Punim pravom:

Tko je ovdje lud?

Zar već jednom,

Za sva vremena,

Nije dosta laži,

prijevara, obmana,

egocentrizma, cinizma,

malicioznosti, primitivizma,

pragmatizma, karijerizma i

ostalih negativnosti,

umišljenih veličina,

što čistom slučajnošću,

u ime demokracije,

bez demokracije,

na neki vrh države,

čvrsto zasjednu.

Misle da su bogovi.

Zemlju razvlače,

Za svoju korist,

Svak' na svoju stranu.

Narod podcjenjuju.

Hrvatsku sramote.

Ne mogu se dogovoriti

Tko je u čemu glavni,

Tko gdje nastupa,

Tko koga zastupa.

Sve to uskladiti

Nitko ne umije.

Svijet nam se smije.

S razlogom i bez

Ikakvog razloga,

Neprijatelj likuje.

…

Potražimo ponos

Na svakoj ulici,

Na svakom raskršću,

U školskim tekama,

U starim knjigama,

Na svim marginama,

Pred kontejnerima,

U saborskim klupama,

Raseljenim župama,

Napuštenim otocima,

Praznim selima,

Neobrađenim njivama,

Zaraslim vinogradima,

Posječenim šumama,

Betoniranoj obali,

Prodanoj morskoj uvali,

Bolom shrvanoj duši,

Nepravdom ranjenom srcu,

Lažima napunjenoj glavi,

Nekima oduvijek sanjanoj

Svjetskoj moći i slavi.

Po nečijem planu,

Naš nacionalni ponos,

Godinama je nestajao,

U nekoj mračnoj krčmi,

Na brdovitom Balkanu.

 

Ankica Benček