Hoće li Amerika otkriti “novu” Ameriku?

Zapad se poslovično miješa u izbore na Istoku

Predsjednički izbori u SAD bili su poprilično neobični. Prvo, pobijedio  je „autsajder“, drugo, mnogom analitičaru, još većem broju političara, a o izmišljenim, još više umišljenim „zvijezdama“, koje svojom uglavnom ispraznom djelatnošću – „umjetnošću“, pomoću cijele medijske tehnologije i industrije pritišću mozak živućih „elementarnih čestica“, u tzv. zapadnom svijetu (a što to i gdje danas uopće jest?) njihovi rezultati čine se opasnim skretanjem u desno. To je svakako elementarna bedastoća i neistina, jer da bi se odredio smjer bilo kakvog kretanja mora se najprije odrediti čvrsto polazište, neka točka, te još imati, recimo nekakav kompas. „Zapad“ je odavno takvu točku napustio, a „kompas“ izgubio. U takvoj situaciji, jer „ipak se kreće“, ako ništa vrijeme teče, odrediti je li to „desno“ ili „lijevo“, pa još osobito njihove različite varijacije zapravo je nemoguće.

Jedino je moguće unaprijed tvrditi „Clintonica je lijevo“, pa je onda ono suprotno – „desno“. Jednako tako se može tvrditi i sasvim obrnuto. Podsjeća me to najviše na Kristofora Kolumba (Cristóbal Colón) i tadašnje Europljane: krenuo je otkriti kraći put do Indije, a otkrio – Ameriku, što su već bili učinili Vikinzi, ali pustimo sad taj krak priče. Jadničak, po njemu se novootkriveni kontinent (dva!) nije ni nazvao. Problem je dakle bio u tome što tadašnji „zapadnjaci“ uopće nisu znali gdje se nalaze, ali im se recimo posrećilo. Sumnjam kako će im se to dogoditi i po drugi puta, jer osim što bi opet trebali „otkriti Ameriku“, Amerika najprije mora „otkriti“ samu sebe.

Treće što je bilo karakteristično za protekle američke predsjedničke izbore bilo je totalno navijaštvo medija, američkih, ali i ostalih „zapadnih“ za Hillary Clinton. I što je zanimljivije, a prije se uglavnom nije događalo, nisu se miješali u američke predsjedničke izbore Bože sačuvaj!), i navijaštvo zapadnoeuropskih političara. Miješali su se i naši, a za neke ovdašnje „umjetnike“, kao što je „veeeliki“ Mile Kekin, strahovao sam kako će si rezati žile nakon pobjede Trumpa ili otputovati na Mars. Nisu, nitko nije? E, baš su od riječi. A tek njemački, nu „miješala“ se i naša Predsjednica, pa je stoga ovih dana i morala „u Canossu“.

Koliki je medijsko-politički pritisak bio svjedočila je i svjetska anketa njemačkog tjednika Der Spiegela po državama: u samo tri države na svijetu od stotinjak u javnosti, koju je on u svojim izdanjima anketirao neposredno prije izbora, pobjeđivao je Donald Trump: u Rusiji, Francuskoj i – Hrvatskoj. Nadam se kako se s nama naša Predsjednica ovih dana i pohvalila. Od svjetskih državnika i država jedino je Vladimir Putin bio potpuno otvoreno protiv Hillary Clinton. Poslije izbila ta afera u kojoj se navodno obavještajno, informatički, umiješao u nju Putin. Trump je najprije tvrdio kako to nije istina, da bi na koncu, poslije CIA-nih izvješća ipak priznao kako tu ipak „ima nešto“. Vladimira Putina pak cijela priča podsjeća na „lov na vještice“ – di bi on, odnosno Rusija takvo što. Ne, nije se miješao, kao što se ni Amerika nije pokušavala višekratno umiješati u njegove izbore u Rusiji, na različite načine. Samo, primjerice, da su mu temeljito „umiješali“ Soroseve „civilnjake“ pitanje je gdje bi danas bio, kako bi Rusija izgledala. Dakle, miješao se koliko god je mogao, kao što se veliki, i Amerika i Rusija, pa čak i one nešto manje „silnice“ miješaju gdje god ih interes ponese. A što se tu može, naročito mali, takva je ta „demokracija“ uključivo i „demokratski“ izbori. Slučaj je zanimljiv tek po tomu što se prvi puta Rusija (netko?) uopće toliko umiješala u izbore – u Americi, nu to ipak nije bilo presudno za pobjedu Donalda Trumpa. Potraga Amerike za samom sobom bila je daleko važnija.  Hoće li se  naći, a pritom i „otkriti“ novi ili stari Zapad i kako, vidjet ćemo.

Tomislav Gradišak