Hrvatski Fokus
Feljtoni

Razvitak teorije ustavne vladavine (3)

Sigurnost nasuprot slobodi i opravdanje autokracije 

 
 
Prirodno pravo
 
Ideja o prirodnom pravu, kao skupini prava koja ljudsko biće stiče temeljem samog svog rođenja, i koje je starije i nadređeno državnom pravu, jer proizlazi iz samog prirodnog reda stvari, živi u političkoj teoriji od samog njezina nastanka. Brojni su politički pisci, i prije djela Huga Grotiusa (1583.-1645.) koji se smatra osnivačem škole prirodnog prava, nastojali formulirati koja su to prava, te odgovoriti na pitanje kako osigurati poštivanje tih prava od strane samih vladara. I od vladara se zahtijevalo poštivanje prirodnih prava, pa se teorija o prirodnom pravu, u različitim oblicima, uvijek iznova oživljavala da bi obrazložila opravdanost revolucionarnih promjena i rušenje pozitivnopravnih poredaka koji su došli u sukob s idejama svojih građana o tome što je prirodno pravo. Temeljem prirodnog prava građani, po ovoj koncepciji, imaju pravo srušiti vlast koja krši njihova prava i zamijenit je vlasti koja će djelovati u interesu svojih građana i političke zajednice.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/01/www.sciencephoto.com_image_118461_530wm_C0054658-Hugo_Grotius_Dutch_jurist-SPL.jpg
 
Društveni ugovor
 
Teorija društvenog ugovora nastoji odgovoriti na pitanje kako i zbog čega je nastala država kao javna vlast i koja je njezina priroda. Ona polazi od određenog shvaćanja ljudske prirode, i s time u svezi »prirodnog stanja«, u kojem su ljudi živjeli prije nastanka države. Takvo prirodno stanje, kako ga shvaća Thomas Hobbes (1588.-1679.), zbog sebične i grabežljive ljudske prirode, znači rat svih protiv svih. No, druga je strana ljudske prirode razboritija, pa zbog toga ljudi, da bi mogli živjeti u miru, uspostavljaju »velikog Levijatana«, dotično državu, i prenose na suverena svoja prirodna prava. Suveren je, pak, makar iznad zakona koje sam stvara, dužan držati se božjih zakona, te tako vladati da »sredstva zla« -zakonito nasilje – koristi za dobre ciljeve.
Shvaćanje po kojem vlast ne može činiti sve što hoće, već se mora pokoravati zakonima, razvijalo se u povijesno u različitim zemljama, u veoma različitim oblicima.
 
Sigurnost nasuprot slobodi i opravdanje autokracije 
 
Neki su pisci u pojedinim povijesnim razdobljima smatrali kako uopće nije moguće nadzirati vlast. Po njima potreba uspostavljanja mira i poretka u državi zahtijeva da se sva vlast povjeri suverenu, pojedincu ili kolektivnom tijelu. Evo kako je Thomas Hobbes u svojem „Levijatanu“ obrazlagao položaj vladara:
 
»Jedini način za uspostavljanje zajedničke vlasti, radi obrane od napadaja stranaca kao i međusobnih povreda, kako bi mogli živjeti sigurno i zadovoljno od svoga rada i plodova zemlje, jest da svu svoju moć i snagu prenesu na jednog čovjeka, ili na skupinu ljudi, koji će sve njihove volje, izražene mnoštvom glasova, svesti na jednu volju; što znači, da imenuju čovjeka ili skupinu koji će djelovati u njihovo ime; i da svatko uzima i priznaje kao svoje djelo sve što čini ili određuje taj tko ih predstavlja, u svim pitanjima koja se tiču mira i sigurnosti od značenja za sve; i da svi i svatko podvrgnu svoju volju njegovoj volji, i svoje prosudbe njegovima… a ta se osoba naziva suverenom, i kaže se da ima suverenu vlast, i svatko drugi njegov je podanik«.
 
U sustavu utemeljenom na takvim idejama, pridržavanje zakona ovisi o volji suverena, a ustavno pravo i nije pravo, već više skup moralnih pravila – Hobbes je govorio o »božanskim zakonima« – kojih bi se vladar morao držati, makar ga na to nitko ne može prisiliti. Dakako, velika je vjerojatnost da su Hobbesove ideje bile itekako određene utjecajem apsolutizma i kraljevske samovolje, koja se činila kao dobrodošla alternativa prethodnom stoljeću ratova i razaranja u dinastičkim borbama.
 
Općenito na području borbe za osvajanje i zadržavanje moći i interese vladajućih, gotovo svaka teorija može poprimiti iskvaren oblik, to jest biti namjerno iskrenuta u svoju suprotnost. U suvremenoj politici kao posebna specijalnost služitelja vlasti djeluju medijski stručnjaci za kreiranje javnog mišljenja (spin doktori). Obje prethodno naznačene teorije služile su i za opravdanje autokratske vlasti. Istodobno i usporedno s njihovim demokratskim varijantama, postoje i razvijaju se ideje o apsolutnoj vlasti koja, u ime budućeg ozbiljenja nekih viših ciljeva, mora biti iznad zakona i ne može se držati odgovornom pred zakonom. Istina je samo jedna i zbog toga pluralizam nije poželjan niti dozvoljen. Po tom tumačenju, prirodno je pravo „elite“ ili „avangarde“ da vlada. Cijelo društvo (nacija, klasa, većina, itd.), po takvom tumačenju, sudjelovanjem u revoluciji „dobrovoljno prihvaća takvu vlast“, što se može smatrati društvenim ugovorom. Dakako, takav ugovor nije pravno moguće opozvati, a sama se ideja, a i samo raspitivanje o njoj strogo kažnjava.
 
Po takvim shvaćanjima zakon je volja suverena, bez obzira na to radi li se o pojedincu, kolektivnom tijelu, ili pak revolucionarnoj političkoj partiji koja je zauzela vlast. Cijeli pravni sustav nije ništa drugo nego sredstvo na raspoložbi nositeljima vlasti, koje oni koriste po svojoj volji za postizanje svojih ciljeva. Obično se legitimitet traži na području lažnih „znanstvenih spoznaja“ i „uvida“ u zakonitosti društvenog razvoja, zbog čega se „mudro rukovodstvo“ ne smije izvrgavati kritici. Dapače, kako je određivao jedan raniji kineski Ustav (Mao Tze Tungov Ustav, formalno na snazi od 1975. do 1982. godine), dužnost je cijelog stanovništva podržavati i podupirati svoje vođe. Takva shvaćanja služila su, i služe, kao teorijsko opravdanje diktatura i autokracija, bez obzira na njihova ideološka opravdanja i filozofska usmjerenja. Pogrješno je bilo krajem prošlog stoljeća dosta rašireno uvjerenje da je njihovo vrijeme nepovratno prošlo, te je nastupio 'kraj povijesti' kao borbe za dominaciju. Zbog toga je važno razlikovati lažne od istinskih i originalnih teorija.
 
(Nastavak slijedi)

 

https://www.google.hr/?gws_rd=ssl#q=Funkcije+ustava+u+demokratskom+dru%C5%A1tvu

Povezani članci

Cionizam i Treći Reich (6)

HF

Tko je bio William Zimdin (1)

hrvatski-fokus

HRVATSKE ŽRTVE – Slavili masovne zločine

HF

PAD ZADRA – Paukove mreže laži (7)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...