Velika muslimanija Timothyja Lessa

Novo miješanje Britanaca

Za nešto dobro uvidjeti i ukazati na to nikad nije kasno. Jer u narodu se kaže, bolje ikad negoli nikad. A još ako na tu mogućnost boljeg, mirnijeg i trajno riješivog problema poćnu ukazivati oni koji su sami sudjelovali u njegovu zamršenju, onda su ti znaci još svjetliji, dobronamjerniji, jer se u njima isčitava i samopriznanje grijeha prošlosti.

Timothy Less

Malo je povijesnih primjera da planeri i sudionici nemira i ratova bilo kad priznavaju svoju suodgovornost i sukrivnju za strašna krvoprolića, progone, etnička čišćenja, pa čak i nestanak cijelih naroda u tim planiranim sukobima. I što je uvijek bilo još više tragično je to da je iza tih sukoba velikih preko leđa malih, ostajali zaraćeni narodi još zaraćeniji, problemi zamršeniji. To i jest ta politička smrdež velikih i znak njihove nedobronamjerenosti i pristranosti sudjelovanja u sukobima. Zato je upaljeno svjetlo u bosanskohercegovačkom dugom mraku ohrabrujuće i najavljuje svjetle puteve svim narodima koji hode po bespućima beha političke zbilje. Naime, koliko je znakovit tajming paljenja malog svjetla za veliki beha problem vrijeme će pokazati, na kraju vrlo nemirne, nesigurne i islamskim terorom obilježene 2016. godine britanskih diplomata, temeljem iskustva službovanja u manjem, genocidnom beha entitetu, za mnoge neočekivano ponudio rješenje neriješenog beha problema.

Timothy Less bivši službenik britanskog konzula u Banjoj Luci, vjerojatno nakon upoznavanja genocidne vladavine u genocidnom velikosrpskom entitetu na teritoriju BiH, u čijoj je gradnji i priznavanju sudjelovala i njegova Velika Britanija, povijesni prijatelj Velike Srbije, ponudio je mirno rješenje, ne samo beha problema, već šire, balkanskog. I vrijeme je, konačno, da se balkanski problem proizveden okupacijom Osmanlija na način prisilne islamizacije, koja je uzrok svih kasnijih ratova i sukoba, počne riješavati i da se riješi. I zbog toga što, barem tako govore, svi balkanski narodi žele u Europu, i živjeti u zajednici te civilizirane, slobodne i demokratske obitelji.

A to je moguće, i gotovo da nema alternativu, i da su svi dosadašmji pokušaji, uvijek ratni, bili bezuspješni i problem još više zamrsili. Sada britanski diplomat predlaže neko mirno rješenje. Budući da i poslije ratova na nemirnom Balkanu problemi nisu bili riješeni, što potvrđuje i daytonsko zaustavljanje beha rata ali i ne donošenje pravednog mira, i da narodi nisu bili zadovoljni poslijeratnim stanjem i iscrtanim granicama, zar onda može itko biti protiv Lessova prijedloga. Jedini protivnici mogu biti ratni profiteri, teroristi, radikalisti, ubojice, ratnici koji uvijek tuđu djecu guraju u rat, a oni sami i njihova djeca su u miru sklonjena daleko od strahota rata. I to nam potvrđuje vrijeme građansko-konfesionalnog beha sukoba kada su djeca pisca Islamske deklaracije bila sa otcom na sigurnom, toplom i mirnom. Danas ta djeca zagovaraju rat do istrjebljenja, ona su se osigurala dvorcima u Turskoj i diljem islamskog svijeta.

Za njih je rat brat. I oni su danas žestoki protivnici Lessova mirnog rješenja beha i balkanskog problema. Stoga iza Lessova prijedloga, kojim se predlaže stvaranje "velikih" nacionalnih država na Balkanu, treba i mora stati slobodni demokratski svijet, napose Europa pred čijim pragom se u kontinuitetu vode ratovi. Tim prijedlogom svaki narod trajno ratnog Balkana imao bi svoju "veliku" nacionalnu državu. Srbi bi dobili svoju, Albanci svoju, Hrvati svoju. Među tim "velikim" državama nastala bi prvi put u njihovoj povijesti i "velika" Muslimanija koju traže i Bošnjaci. Problem je samo što koji narod smatra "velikom" nacionalnom državom. Bošnjaci žele "veliku" muslimaniju na cijelom beha području, naravno i tamo gdje žive nemuslimani, što je zapravo pblik najbrutalnije okupacije nebošnjaka.

Za Hrvate i Srbe zauvijek neprihvatljivo. Lessovim mirovnim prijedlogom rješavanja beha kao najzamršenijeg problema, gotovo najveći dobitnici bi bili upravo Bošnjaci, budući da prvi put u povijesti na toj europskoj periferiji nastaje i od svijeta priznata, muslimanska država. Uz to bio bi to povijesni primjer tako brzog dobitka države jednog naroda koji, pa gotovo nema još izgrađen ni nacionalni identitet, i koji još uvijek reklo bi se traži svoj korijen, svoje stablo, svoju nacionalnu pripadnost na tim područjima.

I, stoga, što je daleko najvažnije u tom procesu dobivanja i priznavanja nacionalne države, koju će moći nazvati kako hoće i uređivati je, ona bi nastala mirnim putem. Zaista ta nova bošnjačka država, muslimanija, ili svejedno kako će je nazvati, bila bi politički daleko veća država i od "velike" Srbije, i od "velike" Hrvatske, i od "velike" Albanije. Jer ona bi se prvi put u povijesti našla i priznala tu na tim prostorima. Što je onda alternativa tom mirnom rješenju? Jedino i samo rat, a problem opet ne će biti riješen. Dapače postaje i ostaje zamršeniji. Ne može stoga veliko muslimanska politika, velika u teritorijalnim i vjerski zamišljenim i crtanim muslimanskim dimenzijama držati sve druge narode u Bosni i Hercegovini taocima svojih političkih i vjerskih ambicija i pretenzija na ovom dijelu Europe. Zasigurno da bi bošnjački nacionalni i vjerski planovi bili u granicama mogućeg i realnog prihvatljivi da nisu potpali pod političko vjerski utjecaj radikalni islamskih zemalja, Irana, Saudijske Arabije i Kuvajta, te iznad svega da nisu prihvatili da postanu oružje Erdogana u procesu oživljavanja Otomanskog krvavo terorističkog carstva na ovim područjima.

Još nikad do sada niti jedan zapadni političar nije tako otvoreno zagovarao muslimansku državu na europskoj periferiji, kao što to sada predlaže bivši britanski namještenik u konzulatu u Banjoj Luci. A to se moglo urediti i prije rata, prije genocida, etničkih čišćenja i progona. Svi ti strašni zločini genocida, etničkih čišćenja i progona, kao i sudjelovanje islamista u beha ratu, bilo je u službi stvaranja čistih etničkih država i zaokruživanje njihovih granica. Što danas predlaže Less, vjerojatno nakon Merkelinog priznanja „multi-kulti je propala ideja“.

Da ne bi više nikada dolazilo do ratova na nemirnom i trajno podrhtavajućem Balkanu Lessov prijedlog bi morale prihvatiti sve strane koje su njime obuhvaćene. I sama Europa je nakon svih ratova kroz koje je prošla, svoju budućnost počela graditi mirom, u nacionalnim granicama, sa kojima mnogi i nisu zadovoljni ali su ih prihvatili. To je i budućnost Balkana i njegovih „velikih“ nacionalnih država, u granicama „velike“ Srbije bez cijelog Kosova, „velike“ Albanije također bez cijelog Kosova, „velike“ Hrvatske bez cijelih povijesnih hrvatskih prostora, te „velike“ Muslimanije u Bosni i Hercegovini bez hrvatskih i srpskih teritorija. To je mirni plan Timothyja Lessa za nemirni Balkan, i vrijeme je da se prihvati ili da ga svjetska zajednica nametne. Ako je mogla nametnuti nepravedni Dayton, zašto ne može i taj plan nametnuti i realizirati ga na dobro svih.

Vinko Đotlo