Oduševljenje za Riječ

Bog nam kroz svoju riječ želi posvjedočiti veličinu našega kršćanskoga poziva

Koje korake u svojem duhovnom životu moramo poduzeti da bismo, kako to sv. Pavao kaže bili „pravi“ vjernici? Da li je dovoljno poput deista samo vjerovati u Boga? Da li je dovoljno ispovijedati vjerske istine Crkve kao od Boga objavljene i tako zdravo za gotovo primati ono što učimo na vjeronauku? Ili je potrebno nešto drugo? Dublje, slojevitije, snažnije, sveobuhvatnije i temeljitije. Da bi se milost Božja „nakalemila“ na ljudsku narav, ta narav mora biti pripravna. Mora prije svega pronaći dovoljno razumskih razloga da bi povjerovala i učinila čini vjere, mora imati već određene usađene vrline koje daje sam Bog onoj osobi koja je predodređena za velika djela milosti i ljubavi u svojem životu. A tu se svatko od nas treba u središtu svojega bivstva, u središtu svoje egzistencije duboko preispitivati. Osobito kada je u pitanju ljudska narav. Kada razmišljam o odnosu između ljudske duše i Božje Riječi, jedan od prvih riječi koje mi pada na pamet jest – „integracija“.

Samo me zanima „integrira“ li se Božja Riječ u naše srce i dušu i tako djeluje ili mi moramo biti oni koji se sami integriraju u to veliko bogatstvo Božje Riječi i tako dopustiti Riječ da čini ono što je je potrebno činiti? Kada se osoba osjeti dotaknuta Božjom Riječi, tek tada Riječ ima moć dobro preobražavati ljudsku dušu. I Bog nikada ne povlači svoju riječ. Ono što je rekao, kada je pozvao, ono što je izgovorio stoji kao istina. Čitanje Biblije je velika duhovna avantura. Slobodno se možemo meditativnim čitanjem svetoga teksta poistovjetiti sa pojedinim likovima iz sv. Pisma i tako sebi učiniti nužno pomagalo koje nam je potrebno za duhovni život. Prolaziti kroz njihove životne situacije, muke, probleme, trpljenja, ljubavi, vjernosti i nevjernosti, grijeha i milosti – sve je to veliko bogatstvo koje Biblija kao Božja Riječ krije u sebi. Samo, vrlo je važno čitati Bibliju u onom istom Duhu u kojem je napisana. Biblijski pisci su ljudi nadahnuti Duhom Svetim i u općoj objavi stoji sve ono što mi kao kršćani, što mi kao vjernici moramo i trebamo znati o svojoj vjeri. Bog kada se objavljuje želi kroz svoju Riječ na osobit način zapodjenuti sa čovjekom razgovor kao sa prijateljem. I ono što je važnije, Bog nam kroz svoju riječ želi posvjedočiti veličinu našega kršćanskoga poziva. Biblija nas u svakom trenutku našega postojanja prosvjetljuje da otkrijemo svoj život u toj predivnoj Božjoj egzistenciji.

I kada kroz tu egzistenciju pogledamo svoje bivstvovanje, vidjet ćemo puno toga grešnoga i slaboga, ali ćemo ujedno vidjeti i nova Božja obećanja o njegovoj ljubavi, njegovoj dobroti, Kraljevstvu Božjem i njegovom spasenju. Ako pokušamo imalo ideološki pristupati dnevnopolitičkim događajima, pokušajmo si dozvati u pamet da smo prije svega kršćani i da u svjetlu Božje milosti i Božje riječi trebamo promatrati stvari oko sebe. I tek u tom svijetlu Božja Riječ nas može mijenjati i oblikovati. Nikakvo dnevnopolitičko gledanje na stvari neće promijeniti ionako tešku i ružnu zbilju u kojoj živimo. Spasit će nas naš rad, naša požrtvovnost, naša promjena srca. Nije dovoljno samo vjerovati u Boga, oduševljenje za riječ se budi i životom te iste Riječi, pridobivanjem ljudi za Boga, za njegovu ljubav i predivnu evanđeosku egzistenciju.

Tko takvom Božjem postojanju preda svoj život, svoju ograničenost, svoje grijehe i svoje strahove, može biti siguran da će biti spašen. Jer – Božja riječ je uvijek ona koja je iscjeljujuća, koja čovjeku pomaže, koja čovjeka uzdiže kada mu je teško u njegovim životnim kušnjama, problemima i mukama. A to je budućnost koja nam se nudi u Isusu Kristu. Došli smo do trenutka kada će duhovno očajni čovjek morati posegnuti za osobnim odnosom sa živim Bogom ili ga uopće neće biti. Valja si postaviti pitanje da li danas kao ljudi imamo kvalitetne međuljudske odnose jedni prema drugima, nastojimo li ih izgrađivati, nastojimo li živjeti kršćanski ili nastojimo neprestano biti stranci jedni prema drugima? Oduševljenje za Riječ budi u našim srcima snažnu toplinu ljubavi i međusobno nas zbližava.

Pavle Primorac