Iz Hašana Sljezove boje Brankove duše tjeraju na smijeh tjeraju na suze Orlovi rano lete tuguju bronzane straže Odumiru međedi kraj Ježeve kućice vedro momče iz Hašana lovi mjesec izvrnu se duša umoren životom Branćilo ode na Popinu Nepočin jamu sve je manje sanjara u svoje snove Mjesec da love crni konjanici na konjima crnim jezde suri Grmeč u maglama ćuti netko tek izusti nigdje mržnja poganija nije nego u Bosni Nikola Šimić Tonin