Hrvatski Fokus
Kultura

Knjiga Ane Šverko

Odnos Dioklecijanove palače i suvremenog grada

 
 
U Oris Kući arhitekture, u četvrtak 19. siječnja, predstavljena je knjiga pod naslovom „Grad (ni)je kuća. O dijalogu između novog i starog Splita / urbanistička predigra“ autorice Ane Šverko, koja na svjež način prikazuje odnos Dioklecijanove palače i suvremenog grada. Javni prostor Palače i grada koji je oko nje izrastao autorica sagledava kroz povijest te analizom Palače kao arhitektonsko-urbanističkog modela, kao i njezina značenja i položaja u suvremenom kontekstu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/01/www.oris_.hr_files_g_1-1026_540x360-9_6.jpg
U knjizi se definiraju neki ključni problemi funkcioniranja javnog prostora grada i nudi teorijski pristup za integraciju naslijeđene urbane matrice u suvremeni život, upućujući na disciplinu urbanističkog projektiranja, kojoj je zadatak regulirati odnose između planerskog, urbanističkog i arhitektonskog djelovanja. Tako jedna povijesna priča, promatrana u kontekstu cjelovitog funkcioniranja grada, postaje dio promišljanja suvremenog urbanog života. Iza knjige, uz autoricu, stoji tim istaknutih stručnjaka: Karin Šerman i Joško Belamarić kao urednici, te recenzenti Hildegard Auf-Franić, Gorana Banić, Anči Leburić, Marijan Hržić, Tomislav Premerl i Ivan Rogić. Knjigu je oblikovao Viktor Popović, a fotografije su djelo Zorana Alajbega.

 

Knjiga je koncipirana u 11 poglavlja koja egzistiraju kao pojedinačni eseji i kao dijelovi cjeline: Dioklecijanova palača i Split: definiranje problema; Uloga istraživačkih metoda u očuvanju grada; Pogled unazad: morfogeneza Splita; Razvijati i konzervirati; Suvremeni javni prostor i život u povijesnoj jezgri; Prostor, mjesto, ne-mjesto; Identitet i mjesto; Grad i kairos; Grad nije kuća; Grad je kuća; Mjerilo 1:1 ili planiranje dana.
 
Ako se za neki grad može reći da je ujedno i kuća, onda je to zasigurno Split. Mnogo toga u njemu daje osjećaj zaštite, kao što pruža i sama kuća. Dioklecijanova palača zaštićena je brdom Marjanom, a grad i njegovu okolicu štite planine Kozjak, Mosor i Biokovo. Grad zapravo predstavlja Dioklecijanova palača, a njegovo je srce sam središnji trg – antički Peristil. Peristil je pritom, baš kao i sama Palača, okružen funkcionalnom arhitekturom harmoniziranom s iznimnim arhitektonskim monumentima. Suživot suprotnosti i vješta igra mjerila – od kuće do grada, pa i šireg teritorija – definirali su snažnu identitetsku odrednicu Splita. Specifičnosti urbane povijesti i monografije Splita stvorile su snažnu identifikacijsku vezu prostora i njegovih stanovnika.
 
Teško je zamisliti prostor koji bi toliko prirodno omogućio da se, govoreći o njegovoj prošlosti, problemima i vizijama kroz odnos funkcije i forme, povežu razmišljanja brojnih relevantnih teoretičara, od ustanovljenja discipline urbanističkog projektiranja sredinom prošlog stoljeća do danas, kao i suvremene tendencije poput adaptacije prostornih formi i reciklaže materijala te pritom uspostavi sugestivna paralela između biološke i urbanističke evolucije – kao što su to pružili Split i Dioklecijanova palača.
 
Bavljenje povijesnom jezgrom Splita, koja je registrirana kao spomenik svjetske baštine, kroz ovakav kompleksan teorijsko-povijesni pregled dalekosežnog je značaja kako izravno za lokalnu splitsku sredinu, tako i općenito, kao prilog istraživanju i njegovanju povijesnog naslijeđa u suvremenim gradovima. Upravo takav autoričin pristup ovoj važnoj temi, urodio je djelom koje uspijeva u svakom trenutku ostavljati dojam originalne i svježe arhitektonske misli obogaćene stalnim i neizbježnim preplitanjem s drugim znanstvenim područjima na fenomenološkoj razini.
 
Do sada nismo imali slično djelo posvećeno jednom spomeniku povijesne baštine, a istodobno i gradu čiji nedjeljiv dio predstavlja, promatranom kroz nekoliko ključnih fenomena: urbanizam, urbanističko projektiranje, konzervacija, urbani životni stilovi, identitet, javnost, prostor. Stoga je knjiga Grad ni(je) kuća originalan znanstveni doprinos ne samo struci, već kulturnoj čitalačkoj javnosti čiji je interes usmjeren na spoznaje o važnosti kulturnoga dobra i njegove percepcije u suvremenom kontekstu.
 
Ana Šverko (1972.) je znanstvena suradnica u Institutu za povijest umjetnosti – Centru Cvito Fisković u Splitu i docentica na splitskom Studiju arhitekture. Diplomirala je 1998. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, magistrirala 2002. na kalifornijskom Sveučilištu Berkeley na području Urbanističkog projektiranja, i doktorirala 2011. na matičnom fakultetu. Kontinuirano se stručno usavršava, recentno kao stipendistica Getty fondacije na Sveučilištu Harvard i The British Museuma u Londonu. Objavljuje radove o izabranim temama iz povijesti arhitekture u razdoblju od 16. do 19. stoljeća, kao i suvremene konzervacije i urbanističkog projektiranja. Sudjeluje u organizaciji studentskih radionica, stručnih i znanstvenih javnih predavanja, skupova i konferencija u cilju popularizacije znanosti.
 

Nives Matijević

Povezane objave

Povratak figurama u pokretu

hrvatski-fokus

Biciklist i biciklisti

HF

Bućanove slike pokreću nove transformacije

HF

Oda mladom hrvatskom branitelju

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više