Hrvatski Fokus

Turski genocid i konfesiocid bio je uzor svim kasnijim ideologijama, zločincima, osvajačima i okupatorima

 
 
Koliko je god star proces prisilne islamizacije u Bosni i Hercegovini, započet turskom okupacijom zemlje, najbrutalnijeg povijesnog osvajača koji je prošao europskim prostorima, toliko je star i muslimanski proces negiranja prisile prihvaćanja islama koji je proveo taj okupator. I upravo ta negacija prisile  islamiziranja, koja teče paralelno s procesom prinudnog islamiziranja porobljenog krščanskog naroda u Bosni i Hercegovini, najbolje, i najvjerodostnije potvrđuje izvršenu prisilu.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/01/i.ytimg_.com_vi_X11Bk7MRF1w_hqdefault.jpg
Ferid Muhić
 
Da nije bilo prisilne islamizacije ne bi bilo ni njezine negacije. Što bi se nešto negiralo ako ga nije bilo. Uz to, nema povijesnih dokaza da neki, tako brutalan i krvav okupator kao što su bile Osmanlije, nije cijelo vrijeme okupacije, a i kasnije negirao svoj genocid i konfesiocid. Zar to ne čine i suvremeni genocidisti i konfesiocidisti u Bosni i Hercegovini i svijetu. Bošnjačko agresivno negiranje turskog konfesiocidizma i prisilne polutisućljetne islamizacije je ne samo branjenje tog zločina već i svrstavanje uz te turske konfesiocidiste i genocidiste. Svako bošnjačko negiranje turskog genocida i konfesiocida, te prisilne islamizacije, ravno je srpskom negiranju i nepriznavanju genocida u Srebrenici. Također svaki bošnjački pokušaj negiranja turskog konfesiocida u porobljenoj Bosni i Hercegovini je na neki način i pokušaj zatiranja vlastite odgovornosti i suodgovornost u sudjelovanju istog. Nije bez temelja kod kršćana u Bosni i Hercegovini iskovana kovanica "poturica gora od Turčina". Gotovo do jučer je bilo živij svjedoka toga konfesiocidnog zločina, koji se ubrzano u najbrutalnijem obliku primjenjivao i tijekom građansko-vjerske agresije Muslimana u beha ratu za teritorij.
 
Hrvatski nobelovac Ivo Andrić je najbolje i najdetaljnjije opisao i memoirao turski genocid prisilnog islamiziranja kršćana u Bosni i Hercegovini. Naime, nije li i zločin muslimanske Armije nad zarobljenim Hrvatima katolicima Lašvanske doline bio klon turske prisilne islamizacije. Svijet je obišlo svjedočenje zarobljene časne sestre, koju je zločinačko vjerska islamska Armija BiH, zajedno sa zarobljenim svećenikom, obadvoje iz Travnika, mučila i obešćašćivala, pljujući po križu u konclogoru za katolike Hrvate u Gluhoj Bukovici. To nije bio zločin konfesiocida nekog usamljenog beha muhadžedina, već zločinački plan muslimanskog političkog i vjerskog vrha tadašnjeg vremena. Potvrdili su to Alija Izetbegović, Ejup Ganić, Haris Silajdžić, Halid Genjac…, vrh ratnog zapovjedništva zločinačke ABiH koji je gotovo svakotjedno obilazio taj konclogor i nadgledao realizaciju plana.
 
Zar izrešetana Biblija u gučogorskom samostanu, i također izrešetani kip Svetog Frane u istom vjerskom objektu, nije isto ono šta su koristili Turci u prisilnoj islamizaciji. Svim "akademskim znanjima" iz potpuno islamiziranog Sarajeva nastoji se "stručno i znanstveno" dokazati da nije bilo prisilne islamizacije kršćana u porobljenoj fratarskoj zemlji. Na koji način je danas Sarajevo stopostotni muslimanski grad. Pa ako nije bilo prisilne islamizacije kršćanske djece u Bosni i Hercegovini otimane od roditelja i trpane u sepete na konjima, onda nije bilo prisilne islamizacije ni okupirane crkve Svete Sofije u Carigradu (Konstantinopolu), prisilno preimenovanog u Istanbul, koja je i danas najjači i navjerodostojniji dokaz o, u povijesti nikad do tad zabilježen takav konfesiocid, brutalnosti osmanlijske  prisilne islamizacije porobljenih prostora.
 
Muslimanski akademik dr. Ferid Muhić, danas je više bošnjačkih akademika u Bosni i Hercegovini negoli u desetak puta većoj Turskoj čiji zločin brane, priznaje „da su uzimana samo djeca uzrasta između 8 i 12 godina, što znači da su dojenčad i sitna djeca bili apsolutno isključeni iz te prakse“. Bravo akademiče, je li manja roditeljska bol samo zato što mu je oteto  dijete od 8 ili 12 godina, a ne kao dojenčad? Zar ovim ne poričete sami sebe? Nadalje, muslimanski akademik piše u muslimanskom portalu „Bošnjaci.Net“ od 22. siječnja 2017. i nehotice otkriva svu brutalnost turske prisilne islamizacije kad kaže: „Naime cijeli koncept je bio postavljen na principu uključivanja najsposobnijih, najvitalnijih i najtalentitanijih…, to je podrazumjevalo da su u obzir dolazila samo zdrava djeca poodmaklog uzrasta, koja su preležala dječje bolesti i dostigla razvoj u kom su već bile vidljive njihove potencijalne fizičke i intelektualne osobine…“ 
 
Bravo akademiče, ovo je dovoljno da vas se izvede pred sud, jer opravdavate najstrašnije povijesne turske zločine u Bosni i Hercegovini. Na ovom konceptu kojeg vi branite i Hitler je nastojao izgraditi super naciju, što znači da je turski genocid i konfesiocid bio uzor svim kasnijim ideologijama, zločincima, osvajačima i okupatorima. Tko može i smije ovo braniti, i kakvim argumentima. Samo onaj koje spreman takav zločin ponoviti.
 
I sav taj turski koncept, što znači da je bio plan prisilne islamizacije, bio je, veli doktor Muhić u službi da kršćanska djeca „naprave uspješnu karijeru u državnoj službi“, i da u takvoj uspješnosti nije moglo biti prisilne islamizacije. Opet, bravo akademiče ako ste titulu akademika zaradili na opovrgavanju onog što se ničim ne može opovrgnuti, zbog čega i ne čudi toliki bošnjački procvat akademika u Bosni i Hercegovini, koju i vi takvim, samo djelomičnim priznanjem prisilne islamizacije, nastavljate tamo gdje su Turci, uz velike kršćanske žrtve, zaustavljeni. Negiranje genocidno-konfesiocidnog zločina je njegovo opravdavanje.
 
Akademskim znanjem objavite broj džamija u Bosni i Hercegovini koje su izgrađene na temeljima porušenih crkava. Za vas i to, kao i svi drugi turski zločini, nije bila prisilna islamizacija. Budući da ste vi bošnjački akademik zasigurno ne znate ni povijesnu istinu turskog potkivanja bosanskih ujaka, ne znate ni za činjenicu da je Turčin, čiju su vjeru, kako vi tvrdite, kršćani dobrovoljno prihvaćali, s udatom kršćankom prvu noć spavao dok je njen izabranik morao biti u drugoj sobi. Ne znate jer i to nije bilo, kao ni da su Turci živog kršćanina nabijali na kolac i pekli ga, kako su mu kožu gulili da bi druge zaplašili, i eto da bi u tom strahu "dobrovoljno" prešli na islam.
 
Ne čudi to bošnjačko krivotvorenje stradalničke beha prošlosti iz vremena prisilne turske islamizacije porobljenih krščana, budući da je njihova suvremena politika, u kojoj se još uvijek nacionalno traže i ne snalaze, u službi vraćanja tog genocidnog vremena na beha prostore i u beha društvo. Za ljubav bratu Erdoğanu Bosna i i Hercegovina je ostavljena od Alije Izetbegovića kao amanet, i 81 pokrajina zločinačkog carstva. Za Bošnjake ni turski genocid nad dva milijuna Armenaca nije genocid, iako je ga cijeli svijet osudio i nazvao pravim imenom. Ni današnji genocid i konfesiocid isilovaca, koji koriste gotovo ista sredstva kakvima se koristila Turska u Bosni i Hercegovini za bošnjačke akademike kalibra Muhić nije genocid, ni prisilna islamizacija nemuslimana na tim područjima.
 
Mora se pitati te "povijesne" bošnjačke stručnjake, akademike, koliko danas ima crkava u Turskoj i koliko kršćana da su mogli ostati u svojoj vjeri. Istina je da su morali ili prihvatiti islam, ili u progonstvo. Treći put im je bila  samo smrt. Zar muslimansko svirepo ubojstvo fojničkih fratara nije bilo i u službi zatrpavanja povijesnih dokaznih dokumenata turskog zuluma i prisilne islamizacije. Iskorijeniti, poubijati bosanske fratre znači ubiti i njihovu stradalničku istinu, i istinu njihova puka. Bio je to Izetbegovićev zločinački plan, koji se i danas, na nekim dijelovima Bosne i Hercegovine provodi i finalizira. Izgradnja džamije na okupiranoj hrvatskoj zemlji u Travniku je također dio prisilne islamizacije.
 
Dvi ovi primjeri nisu kraj jer ih je daleko, daleko više i beha zemlja je uistinu krvava od turskog zuluma i prisilne islamizacije. Stoga treba pitati bošnjačke povjesničare poput Muhića, da navedu primjere islamskih zemalja u kojima, danas a ne u dalekoj prošlosti, kršćani uživaju vjerske slobode, i u kojima se ne provodi gotovo ista prisilna islamizacija kakva je izvršena u Bosni i Hercegovini. Svima njima je uzor turska prisilna islamizacija u Bosni i Hercegovini.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Šest tisuća radikalnih islamista

HF

Nova Jalta srpskih i muslimanskih čelnika

HF

Dvojica islamskih snajperista u Predsjedništvu

HF

Waldemar – Mučenik ljubavi

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...