Hrvatski Fokus

U njegovo naknadno poricanje povjerovat će samo subnorovci

 
 
Stvarno je zanimljiv taj čovjek Stipa Mesić – i da nije političar mogao bi biti mađioničar, opsjenar. Mogao bi vam, primjerice, tvrditi da u njegovom „šeširu“ čuče kokoš i lisica zajedno. Lisica štoviše sjedi na jajima, a kokoši love lisice. Pa, sad ga vidiš, sad ga ne vidiš: zna činiti „abrakadabra“ sa čekovima, sad ih vidiš pa se putem zagube. Može se zakleti na sudu kako su Tuđman i Milošević „dijelili Bosnu“, kao da je prisluškivao pod stolom, a na događaju nije bio, niti se događaj zbio. Niti su ju dijelili, ni podijelili, a kamo sreće da u miru jesu. Ionako je podijeljena, doduše vrlo nepravedno i uz ogromnu cijenu. I kad ga vidiš, čak i snimiš, nije to on, niti govori što govori, a i kad govori ili samo zijeva, ili to netko drugi kroz njega priča priču – kao da ga Nečastivi opsjedne – nije on rekao što je rekao. U priču uđe kao malo partizanče, krke robe ga po šumama i gorama nosi Duško Bilandžić, a iz šume – evo zore evo dana evo Stipe i Stjepana! I tako jedno sto puta, ako treba i više.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/01/i1.wp.com_kamenjar.com_wp-content_uploads_2017_01_Mesic.jpg
Nakon najnovije snimke njegova govorenja u Novskoj 4. veljače 1992. neki su su ponadali: „Čiča Miča, gotova je priča“; Mesićeva, s Mesićem i o Mesiću, pa i sam Stipa – doći će ona nova, prava. Ali ne će, dobro kaže akademik Ivan Aralica: svakako će se opet izvući. On ga je, njegov lik i djelo, uostalom već odavno uveo u literaturu, „prokljuvio“, sigurno ga odlično upoznao, ali i učinio besmrtnim (Ambra), doduše pod literarnim „ključem“. Miroslav Tuđman smatra kako je Mesićevih deset godina, deset izgubljenih za Hrvatsku, a ovo, njegovo objašnjenje priče iz Novske samo je još jedno Mesićevo krivokletstvo.
 
Dodajem, Mesiću je mjesto ne u „literarnom ključu“, već odavno pod „pravim“ ključem. Ništa od toga ako nitko – zaštitit će ga mentalitet  mesćizma – a i njegovim padom pali bi mnogi bogatuni i ini moćnici, medijski, iz vlasti, pravosuđa… uključivo njihove nove generacije. Pritom, za razliku od mnogih, ne smatram kako je to pitanje ideologije, preciznije komunističke, već prave, one „iza plota“ ideologije lagodnog života. Najbolje ju se može pročitati u razlikovanju boljševičke, staljinističke, komunističke… tzv. „strategije“ i „taktike“. „Strategija“ je religija, doduše bez Boga, a „taktika“ je život vladajuće elite. U njoj je sve dopušteno i sve se pred glupim i zaluđenim masama „radnika i seljaka“, seljaka još i više, može opravdati višim ciljem, tamo u budućnosti – milom, propagandom, a, najbolje – silom. Proglasiš ih „neprijateljima“, pa eksterminiraš, brzo, sporo, na vruće, bolje na hladno, zbog klime… Dok se u cijelosti ne razbije ta „šifra“, „ključ“ i ustanovi, po stoti puta doduše, kako je „taktika“ sve, a „strategija“ ništa – mesići i njihovi daleki potomci moći će uživati sve blagodati ovog svijeta.
 
Dok se ne shvati suština sporazuma Hitlera i Staljina, dok se ne dokuči kako su oni, nacizam i boljševizam, isto, štoviše kako je nacizam učio od staljinizma, da su u trenutku proglašenja NDH komunizam i nacizam bili u koaliciji… ništa od lustracije. Ne će vrijediti pojedinačno rješavanje, pa ni Mesića. Najveći neprijatelji lustracije su mediji i oni su svoje i ovdje i u Europi već debelo odradili i napravili društvima ogromne štete. Što je suvremeni „antifašizam“? Ništa, posebno samo nastavak te „taktike“.
 
Nisam mislio po tko zna koji puta pisati o Mesiću, opasno je po osobno mentalno zdravlje, uostalom čemu i zašto kad je čovjek u Novskoj 1992. govorio uglavnom istinu. Nije ju mogao ne znati. Njegovo naknadno poricanje po običaju je prozirno, na prvi pogled naivno, ali kao i uvijek opako. Sve je svalio na HDZ, kao bio je pod njegovim pritiskom i malo „ratnih zbivanja“. Glede ovoga drugoga bit će u Novskoj tada bila uzbuna koja je oglašena u ljeto 1991., a opozvana možda tek poslije Bljeska. U vezi HDZ-a jednostavno laže jer se baš on čuvao takvih tema, a o NDH govorio „ontološki“, suštinski, u okviru vjekovnih težnji hrvatskog naroda za državom. Zato iz njegova obrazloženja izdvajam samo to zato što on i nakon takvoga svoga govorenja 1992. godine, ove 2017. proglašava HDZ, preko njega i državu – ustaškom.
 
Nastavak je to njegove „taktike“ Josipovića, Pusića i inih od dvije tisućite, ustvari nakon njegova i Manolićeva pokušaja državnog udara, usred srpske nacional-socijalističke agresije 1994. Niti tu nema ništa novoga glede Mesića – jedino me zanima je li konačno takav „antifašizam“ gol. Hoće li ga subnorovci, njihovi unuci, izbaciti iz prostorija ili ne će. A kako će kad su mu 2007. tiskali  brošuru „Poruke“ (Nakladnik: Savez antifašitičkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, odgovorna urednica dr. sc. Vesna Čulinović-Konstantinović, urednik Juraj Hrženjak) ustvari govore u raznim „boračkim“ povodima, pa i jednu „O Jasenovcu“. Hoće li ga od deložacije braniti Živi zid i koji jer ima ih „preko nekoliko“, hoće li bidan završiti u Kosnici (sklonište za beskućnike). E ne će ga jer je opetovano HDZ proglasio izokola „ustaškim“, a to je subnorovcima i potomcima dostatno za nastavak „taktike“.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

Napada progonjene – brani veliku Srbiju

HF

Trgovci robljem u kolonijalizmu

HF

Nezavisna Država Hrvatska je bila odraz višestoljetne težnje svih hrvatskih ljudi

HF

Sve je moguće. Favorita nema!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više