Hrvatskom drmaju Nacional i Povjerenstvo za sukob interesa
Ne mogu se sad sjetiti neke banalnosti za koju bi se moglo reći da ima političku težinu, pa ću lupiti: Što je to muškarac bez brkova? To najbolje zna pisac tog romana i Povjerenstvo za sukob interesa. Pisac tog romana najbolje zna što je to oficir JNA (Šljivančanin) s brkovima. A da tjednik Nacional pokrene neku istragu protiv novoimenovanog čelnika HDZ-a, i da se u nekoj fusnoti spominju brkovi, Povjerenstvo za sukob interesa bi sigurno te brkove proglasilo spornim. Jer postoji roman i igrani film o muškarcu bez brkova. Što nije HDZ-ovo.
Iako je ovo svinjarija, to je tako. Hrvatskom, uz pomoć SNV-a i HOS-a, upravlja tjednik Nacional i Povjerenstvo za sukob interesa. Ako nikako, onda „moral“ i „poštenje“. U vrijeme kada bi se hrvatska državotvorna stranka HDZ mogla stabilizirati, čelnik te stranke dolazi pod udar Nacionala i Povjerenstva za sukob interesa. A idealno povjerenstvo, i ljudski izgled lica – po izraslinama može proglasiti sukobom interesa. Ako HDZ-ovac ima brkove, prije ih nije imao, i obratno, može biti sporno. U tom ozračju prođe i obilježavanje dana holokausta i reforma Živog zida. Pritom se ključna pitanja zaobilaze.
U emisiji Peti dan, nadugo i naširoko o videu Stjepana Mesića iz 1992., a nitko se ne pita: A što ako je Mesić tada govorio istinu? Vjerojatno to pitanje blokira ona „antifašistička“ „to ne smijemo dozvoliti“. Zbog tog sukoba interesa i tih brkova Ivan Pernar zvijezda u Saboru. Nitko se ne pita što je profesor Ivan Lovrinović u Živom zidu. Posebnu pozornost treba posvetiti HAZU-ovoj poruci: Žrtve holokausta zaslužuju vječni spomen – spomen na žrtve tog zastrašujućeg zla mora nas zauvijek podsjećati na imperativ kontinuiranog širenja ozračja tolerancije i dijaloga, poručuju iz HAZU-a. Je li prošle godine 27. siječnja HAZU to poručio? Ako nije, to bi mogao biti pritisak na ministra kulture da smijeni ravnatelja Tehničke škole Josipa Belamarića u Šibeniku, i potpora Bojanu Glavaševiću koji u Saboru kaže: Ovaj dan se obilježava kao spomen na žrtve nacističkog režima.
A što je sa Hrvatskom i jesmo li u tome vjerodostojni? Na našu
sramotu nismo. U 2017. u Jasenovcu stoji ploča sa simbolima i riječima kojima su pečaćene naredbe za ubijanje tisuća nevinih, a slična se ploča nalazi i u Kutini. Na našu sramotu, u Šibeniku ravnatelj jedne škole zabranio je izložbu o Anni Frank jer partizane prikazuju kao cvijeće, a ustaše kao koljače i zločince i zbog toga je dvostruka „koordinacija židovskih općina“ odlučila ne sudjelovati u programu obilježavanja dana sjećanja s Hrvatskom vladom jer ne želi stajati s onima koji dozvoljavaju relativizaciju ustaštva ili s onima koji to sami čine, rekao je Glavašević. Ne znam, ne sjećam se je li to HAZU i prošle godine poručio. Ako nije, onda bi to ove godine moglo biti, i zbog onog ravnatelja one škole u Šibeniku i zbog one ploče u Jasenovcu.
Što je povezano s HAZU-ovom tolerancijom i dijalogom iz navedene HAZU-ove poruke. Iako je ona ploča u Jasenovcu „zaglavni kamen“ Hrvatske, iako je to filtar hrvatskih elita i dužnosnika, o toj ploči znademo samo da je HOS-ova i da je u Jasenovcu. A tko kada i gdje ju je postavio i što je to Jasenovac, ne znamo. Je li Jasenovac teritorijalno ograničen? Može li se na taj prostor staviti nešto bez znanja i suglasnosti uprave Jasenovca – JUSP-a? Ako je ta ploča postavljena protiv suglasnosti JUSP-a, zašto je JUSP ne ukloni? To je ključno pitanje ove HAZU-ove poruke i ovog Glavaševićeva izlaganja u Saboru. Caka je vjerojatno u tomu da je ta ploča postavljena na samoj granici Jasenovca, pa ju JUSP nema pravo dirati. Najvećeg neprijatelja ćeš naći tamo gdje se najmanje nadaš.
Jure Vukić, Tribanj
