Pernartizacija i pernarizacija SDP-a

Leti perje u kokošinjcu na Iblerovu trgu

Dramatično je u SDP- ovu „kokošinjcu“ (kukuriku, pa kukuriku-lum, a što drugo, i sami esdepeovci spominju Životinjsku farmu) leti perje unutra, a paperje već dospijeva i van, jerbo „kokošinjac“ ne „dihta“ dobro. Za neke je i bolje tako, jer da „dihta“ kao za pravoga staljinizma mnogima bi već ponestalo zraka, a možda i hrane. Plin naime tomu nije bio nuždan.

Nakon izbora Davora Bernardića i kraha Ranka Ostojića i ostalih protukandidata/kinja, ispadanja iz Predsjedništva svih njih, pa čak i iz Glavnog odbora osim Vesne Štulić. Davor Bernardić je sada, unutarstranački gledano, u situaciji nekako kao i Predsjednik SAD-a Donald Trump. Uz malu, tipično komunističku razliku. Trumpovi protivnici prosvjeduju i „harače“ po ulicama – što se Partiji ni u dvadeset i prvom stoljeću ne može dogoditi, naime takva demokracija, pa će se obračuni tradicionalno odvijati unutra. I u liku i duhu i djelu partijske tradicije puštat će se medijski „dimovi“. Kako se i ne bi puštali. Predsjednik Davor Bernardić, podpredsjednici Zlatko Komadina, Peđa Grbin, Boris Lalovac i Rajko Ostojić od kojih je Lalovac politički „pao“ na nasilju u obitelji, pa je izvan partijskog stroja.

Sektaš Fred trese SDP

„Priča o Lalovcu nažalost ima izvor iz naših redova… Netko je doveo nju do Bujanca, ali ja to ne želim komentirati“, žalio se Fred Matć, na TV N1, koji je priču o nasilju inače relativizirao i ublažavao. Možda je točno što on tvrdi, iako s Fredom nikad ne znaš, ali je puno važnije i sigurnije kako ju je netko iz partijskih redova pokušao zataškati. I Glavni odbor („CK“) je nešto „opustošen“. Nema tamo više Milanke Opačić, Ranka Ostojića, Gordane Sobol, Katarine Leaković, Orsata Miljenića, Gordana Marasa, Nenada Stazića, Veljka Obersnela… A nema ni mogućnosti kako će oni ovo koliko, toliko demokratsko provjetravanje Partije prihvatiti. Predrag Matić uostalom tvrdi kako je i sada radila tzv. „šalabahter demokracija“, što je, ako se ne varam, glede Partije, izum Zoke Milanovića. Dok se po njoj ministarski uspinjao, bila mu dobra, a sad mu ne valja.

Inače glede Partije, bolja je i „šalabahterska demokracija“ nego nikakva i ona je kakav takav ali ipak „korak naprijed“ u odnosu na „direktivnu“. Bez te „demokracije“ ovaj Fredo, a ni Bojan Glavašević, nikada ne bi ovako daleko dogurali, a ne samo da su daleko dogurali, već su i predaleko otišli. Tako Matić na pitanje na N1 TV nije li preambiciozno da se kandidira za zagrebačkog gradonačelnika odgovara: "Zašto bi bilo preambiciozno. Znate onu anegdotu – Tito je bio hrabar pa je učio, radio pa je postao predsjednik države, Tuđman je bio povjesničar, učio je i radio pa je postao predsjednik države, onda je i Kolinda (Grabar Kitarović) postala pa je pokazala da svako može biti predsjednik države“, rekao je Matić, zaključivši da ako svatko može biti predsjednik države zašto ne bi bio i gradonačelnik. Teoretski, ustavno točno: Svatko tko ima pravo glasa može biti, postati izabran i za predsjednika(cu) države.

Nu, stavio sam Freda Matića u „registar“ onih koji ne mogu. Ne može, realno, onaj koji s novinama koje nose hrvatsko ime briše usranu guzicu u Hrvatskom saboru, kao što je to činio Fred, bez obzira koliko ga te i takve novine napale, ma što o njemu pisale. Može ih izvan sabornice spaliti, gaziti, tužiti, zabraniti – što mu srce i duša želi i koliko moći ima, ali brisati guzicu u sabornici ne. Pored toga za njega kao političara Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je „svatko“, a on je za mene, kao birača, u „registru“ gdje nema nikoga i ničega. Prazan. Inače mislim kako bi nakon još i ove njegove izjave o SDP-u: „Neki stražari u logorima u kojima smo bili su bili obični normalni ljudi i znali su doći i reći: Dobar dan, ljudi. U Predsjedništvu SDP-a sad ima ljudi koji to ne rade“, svakako trebali kandidirati za gradonačelnika Zagreba.

Bez vlasti – „goli i mrtvi“

Koliko je u SDP-u napeto svjedoče i informacije o neformalnom, komunistčki rečeno, „grupašenju“ nezadovoljika reultatom izbora, te ponižavanje Davora Bernardića od strane Ranka Osrojića tvrdnjom kako SDP-om vladaju dva potpredsjednika. Vjerojatno cilja na Zlatka Komadinu i Rajka Ostojića kojega posebno ne voli Predrag Matić pa ga spominje uz Assada.

U SDP-u se događa osim „de-pernatizacije“, leta perja u SDP-ovu gnijezdu i svojevrsna „pernarizacija“ u javnim nastupima njegovih  kadrova (Maras, Stazić, Glavašević i drugi) a nije joj odolio ni Davor Bernardić. Vjerojatno mu je kakva savjetnica peerica (od PR) savjetovala kako treba biti žešći pa je on u nastupima počeo vikati, a u kritici vladajućih poput Pernara postao „paušalist“. Ova je „najgora Vlada ikada“, rekao mrtav hladan, zaboravljajući esdepeove, naročito zadnju, kojoj i sam nije imao pristupa, sokol Zoki ga naime nije volio.  SDP je i s njim nastavio ideološku bitku iz razdoblja Drugog svjetskog rata – „blaženi“ ustaše, što bi postkomunisti da njih nije bilo. U toj bitci su u stanju bez imalo grižnje savjesti žrtvovati i poginule dragovoljce Domovinskog rata. Druga tema je nastavak  ovladavanja kulturom, uključivo dakako i obrazovanjem. Tu je i nadalje famozni kurikulum (hrv. inačica kurikul) i boj za Borisa Jokića, podrška „revoluciji“ na FF-u u Zagrebu, s tim što je sada na djelu ofenziva na ministra Pavu Barišića.

Samo „taktički“, strateški cilj je Vlada i Andrej Plenković, nu to smo apsolvirali. Ukratko, SDP se ne ponaša kao prava, ozbiljna oporba, niti je takav „lik i djelo“ dosad uspio uspostaviti. Možda će se situacija u „kokošinjcu“ na Iblerovom trg primiriti do lokalnih izbora, što baš i nije vjerojatno, a onda će letjeti perje. Prokleta vlast, ostane li bez nje Partija kao da postane udruga golih i mentalnih beskućnika.

Mato Dretvić Filakov