Hrvatski Fokus
Feljtoni

USTAV – Uspostavljanje ustavnog poretka (7)

Moguće uspostaviti političke institucije zajednice na temelju promišljanja i izbora

 
 
Ustavni izbor (constitutional choice) možemo odrediti kao proces kolektivnog odlučivanja na najvišoj razini, putem kojeg građani u političkim zajednicama odlučuju o svojim temeljnim političkim opredjeljenjima, kao i o sustavu institucija pomoću kojih će upravljati zajedničkim poslovima. Ovakvo određenje pretpostavlja kao cilj ustavnog izbora, uspostavljanje demokratske vladavine utemeljene na načelu vladavine prava.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/02/www.nyhistory.org_web_crossroads_images_medium_alexander_hamilton_unid.jpg
Alexandar Hamilton
 
Osnovna polazišta teorije ustavnog izbora nalazimo u zbirci “The Federalist”. Alexandar Hamilton (1757.-1804.)odredio je kao najvažniju svrhu novog američkog Ustava priliku da se Čovječanstvu pokaže kako je moguće uspostaviti političke institucije zajednice na temelju promišljanja i izbora (reflection and choice), umjesto vječite zavisnosti u tom pogledu, o slučajnosti i nasilju (accident and force). Riječi “promišljanje i izbor” očigledno znače zahtjev za planiranjem političke arhitekture zajednice na temelju ozbiljnog znanstvenog uvida u potrebe i opredjeljenja političke zajednice, u iskustvo njezinih sastavnih dijelova i ispravne procjene njezine spremnosti i mogućnosti za prihvaćanje institucionalnih i strukturalnih promjena koje donosi novi vladavinski sustav. U sljedećoj rečenici, Hamilton opominje na opasnosti postupanja na temelju općenitih intuitivnih očekivanja i odgovornost ustavotvoraca – ako njihove odluke budu utemeljene na pogrešnim pretpostavkama, to može značiti nesreću za cijelo Čovječanstvo.
 
U tom procesu, pisanje ustava i dokumenata ustavnog značaja čini samo inicijalnu, stručnu fazu stvaranja ustavnih institucija, koje se naziva i ustavnim inženjerstvom. U procesu implementacije, na temeljnim ustavnim odlukama imaju se zasnivati svakodnevne operativne odluke nadležnih tijela i samih građana. Temeljne ili fundamentalne ustavne odluke rezultat su obično velikih povijesnih događanja, kao što su referendumi ili ustavotvorne skupštine. U literaturi možemo naći konstatacije o „ustavnom trenutku“ u kojem se donosi ključna ustavna odluka. Međutim, ustavni izbor je proces u kojem te temeljne odluke valja potvrditi, a načela održavati i razvijati putem niza provedbenih odluka.
 
Provedbene ili operativne ustavne odluke donose se kontinuirano u procesu primjene ustavnih dokumenata, kroz djelovanje zakonodavnih i izvršnih tijela državne vlasti, ustavnih i redovnih sudova, postupanje političkih dužnosnika, kao i građana u svakodnevnici. Rezultat interakcije oba procesa može, ali ne mora nužno biti ono što se naziva “zbiljskim demokratskim ustavom”.
 
Evo kako zadaću ustavotvoraca sažima ugledni američki teoretičar ustavnog izbora Vincent Ostrom: “Proces donošenja temeljnih ustavnih odluka (izbora između mogućih alternativa), korisno je  razlikovati od kolektivnih odluka i od operativnih odluka. Ustavnim izborom uspostavlja se vlast, kao i ograničenja te vlasti s namjerom provedbe naspram onima koji obavljaju vladavinske – zakonodavne – prerogative u društvu. Ovlasti građana i pojedinaca mogu se odrediti na način kojim se ograničavaju ovlasti dužnosnika, kao to čine deklaracije sloboda i prava. Korištenje prerogativima vlasti ima se podvrgnuti podjeli rada, što se obično veže uz diobu vlasti. Te ovlasti, pak, mogu biti uvjetovane mogućnosti veta, sukladno sustavu provjera i ravnoteža. Temeljna arhitektura ustrojstva vlasti uključuje i procedure utemeljene na poštenom pravnom postupanju, što olakšava sporenje zainteresiranih strana, tako da se sukobi među njima rješavaju uzajamno, na temelju zajedničkog razumijevanja procesa.
 
Na ustavnoj razini, zadaća je ograničena na izbor pravila, bez procjenjivanja troškova, osiguravanja opreme ili izbora osoblja za obavljanje posebnih zadaća. Kada se radi o uspostavljanju ili mijenjanju pravila igre, primjena načela poštenja otvara mogućnost postizanja općeg konsenzusa među sudionicima igre. Zbog toga je za sudionike procesa ustavnog izbora razborito težiti jednoglasnosti, premda bi formalno pravilo o jednoglasnosti u odlučivanju dovelo do ovlasti na veto svakom pojedincu.“
 
Težnja konsenzusu oko temeljnih ustavnih solucija je, dakle, bitna makar nije preporučljivo svakom sudioniku zajamčiti pravo veta. Ali, niti najpažljivije i najljepše napisani ustavni dokumenti, utemeljeni na suglasnosti o plemenitim idejama i iskustvima drugih, ne pružaju puna jamstva da će djelovati onako kako su planirali i očekivali njihovi autori. Pogreške pri ustavnom izboru,  utemeljene na pogrešno procjeni „ustavnog trenutka“ i prevelikim očekivanjima, mogu uzrokovati katastrofalne posljedice u pokušaju da budu nametnuti u društvu koje ih ne prihvaća. Iskustvo pokazuje da konačnu riječ u temeljnim ustavnim pitanjima imaju građani, kao javnost i kao dužnosnici u procesu implementacije ustava.
 
(Nastavak slijedi)
 

https://www.google.hr/?gws_rd=ssl#q=Funkcije+ustava+u+demokratskom+dru%C5%A1tvu

Povezani članci

Tajne i kompleksi Miroslava Krleže (2)

HF

DRUG JOŽA – Manolić protiv lustracije pa proziva Karamarka (1)

HF

LAŽ NA LAŽ – Socijaldemokracija ili Mesić-fumićevski antifašizam (20)

HF

Čovjek i šport (1)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...