Godine 1590. od mletačkog dužda dobio patent za višenamjenski mlin
Povodom 400. godišnjice smrti Fausta Vrančića, hrvatskog polihistora, izumitelja, leksikografa, diplomata i biskupa koja se navršila 20. siječnja, u četvrtak 2. veljače dr. sc. Marijana Borić iz Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU-a održala je u Knjižnici HAZU-a predavanje na temu Faust Vrančić – 400 godina poslije. Marijana Borić voditeljica je projekta Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu čiji je cilj afirmacija hrvatskog znanstvenog nasljeđa. Tijekom predavanja iznijela je najvažnije biografske podatke o Vrančiću i istaknula manje poznate pojednosti. Faust Vrančić rodio se u Šibeniku 1551., a na njegov odgoj i osobito je utjecao njegov stric Antun Vrančić, ostrogonski nadbiskup i primas Ugarske. Iako su bili podanici Mletačke Republike, Antun i Faust Vrančić dosegli su visoke državne i crkvene položaje u Ugarskoj. Faust Vrančić je bio tajnik rimsko-njemačkog cara i ugarsko-hrvatskog kralja Rudolfa II. na njegovom dvoru u Pragu od 1581. do 1594., a od 1598. do 1605. bio je kancelar za Ugarsku i Transilvaniju. Kao udovac 1605. postao je naslovni biskup Csanáda u Transilvaniji, a posljednjih desetak godina života potpuno je napustio svjetovni život, pristupio je redu svetog Pavla u Rimu te se posvetio pisanju djela.
Iako su tijekom njegova djelovanja u Pragu ondje djelovali mnogi poznati znanstvenici toga doba, poput Johannesa Keplera i Tycha Brahea, Marijana Borić je pojasnila da nema dokaza da je Vrančić s njima kontaktirao ili surađivao, budući da se bavio politikom i diplomacijom. No vjerojatno se znanošću bavio u slobodno vrijeme jer je 1590. od mletačkog dužda dobio patent za višenamjenski mlin. U Pragu je prikupljao građu za Rječnik pet najizvrsnijih europskih jezika objavljen 1595. u Veneciji, što je prvi rječnik hrvatskog, ali i mađarskog jezika. U tom rječniku on hrvatski jezik naziva dalmatinskim, no u dopunjenom rječniku Petra Lodereckera iz 1605. protumačeno je da taj pridjev znači hrvatski. Kao posljedicu izdanja Vrančićeva rječnika Marijana Borić je spomenula osnutak Akademije hrvatskog jezika u Rimu iste 1595.
Govoreći o najznačajnijem Vrančićevom djelu Machinae novae (Venecija, 1615./1616.), istaknula je da njime kroz svoje vizionarske projekte anticipira daljnji razvoj tehnike. U njemu je po prvi put prikazao most od metala, most ovješen o lance, žičaru, mlin na plimu i oseku te padobran sličan današnjem, za koji je čovjek vezan užetima. „Zbog toga se Vrančića može smatrati ocem modernog padobranstva“, kazala je Marijana Borić. Faust Vrančić umro je20. siječnja 1617. u Veneciji, te je prema vlastitoj želji prenesen i pokopan u crkvi svete Marije u Prvić Luci gdje mu je do danas sačuvan grob. Jedino djelo napisano na hrvatskom jeziku je Život nikoliko izabranih divic (1606.), o 12 ranokršćanskih mučenica koje je posvetio benediktinkama samostana svetog Spasa u Šibeniku.
U uvodnoj riječi tajnik Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti akademik Andrej Dujella podsjetio je da je Hrvatska akademija 2016. sudjelovala u obilježavanju 400. obljetnice Vrančićeva djela Novi strojevi izložbom u Strossmayerovoj galeriji starih majstora, kao i pokroviteljstvom nad međunarodnim znanstvenim skupom Faust Vrančić i njegovo doba u organizaciji Memorijalnog centra Faust Vrančić održanim u Vodicama, Šibeniku i Prvić Luci. Na samu 400. godišnjicu Vrančićeve smrti 20. siječnja Akademija je organizirala edukativnu multimedijalnu radionicu za djecu koju su uz Marijanu Borić vodili Vanja Flegar i Ivan Reljić.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više