Hrvatski Fokus
Znanost

Predlažem pokajanje i oprost

Profesor Vrček je vjernik i suradnik Glasa Koncila, i znam da mu teško pada sve ovo što se oko njega događa

 
 
Volio bih vam predstaviti jednog relativno mladog, ali uspješnog znanstvenog radnika i sveučilišnog profesora. Radi se o znanstveniku dobitniku znanstvene nagrade za organsku kemiju "Vladimir Prelog" (2000.), autoru oko 40 znanstvenih radova i isto toliko sudjelovanja na konferencijama, autoru triju popularnih znanstvenih knjiga, autoru brojnih stručno-popularnih članaka. Članu Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu i Znanstvenog centara izvrsnosti za integrativnu bioetiku. Suradniku Glasa Koncila, vjerniku, sudioniku Domovinskog rata, te konačno suborcu protiv GMO-a. Vrlo impresivna biografija. Imao sam čast da posjeti moj dom i smatrao sam ga prijateljem. A koga to predstavljam i zašto?
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/02/nac.today__storage_asset_324114_storage_master_file_7092108_03568358.jpg
Radi se o dr. sc. Valeriju Vrčeku, profesoru s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je iz neshvatljivih razloga počinio nešto nečasno. Razlog tog čina imalo normalan čovjek ne može razumijeti, a vjerojatno ni samom profesoru Vrčeku nije jasan.
 
Prof. dr. sc. Valerije Vrček je kao prvopotpisani autor dao u tisak u renomirani časopis International Journal of Food Science & Technology 2012/47:1777–1783 rad, koji nije iz njegovog područja znanstvenog interesa, niti djelovanja, rad na metalima u brašnu pšenice. (Znanstveni interes se vidi iz naslova prije i kasnije objavljenih radova.) U radu koji on nije niti pisao, preimenovane su sorte pšenica u kodove i neistinito prikazane kao tržišno dostupne konvencionalno i ekološki proizvedene pšenice. Čemu sve to? Kako razumijeti postupak uglednog znanstvenika, kojem ovakav rad može samo doprinijeti negativnom renomeu. Zar je mislio da se danas u vrijeme informatike za takav rad ne će saznati? Ovakav častan čovjek, u pismu Etičkoj komisiji svoga fakulteta, u kom brani svoj postupak, iznosi niz nevjerojatnih neistina. To se donekle i može razumijeti, prisiljen je braniti se, ali teško je razumijeti što ga je nagnalo na takav postupak. Danas se o njemu opetovano ne lijepo piše u tisku, a nastavit će se tako pisati do razrješenja ovog spora. Kad pomislim, strašno. To je kao jedan krivi korak na ledu i pad, no mnogo gore, jer slika koja iza njega ostaje, teško će se izbrisati.
 
Ja kao oštećeni – radi se o mojim pšenicama, o objavi dijela rezultata pokusa koji sam zamislio i vodio, obratio sam se za zaštitu od plagijata Etičkoj komisiji njegovog fakulteta, a potom i Odboru za etiku i znanosti u visokom obrazovanju Republike Hrvatske. Kad sam shvatio da su oba ta Etička tijela nesposobna riješiti problem, obratio sam se čelnicima i jedne i druge institucije pismom s prijedlogom, kako ovaj spor razriješiti uz što manje javne sramote, međutim ni na ta moja pisma nije bilo odgovora.I tako razmišljajući tijekom proteklih dana Adventa dođoh na ideju pokajanja i oprosta. Kako nas vjera uči, svi smo mi manji ili veći griješnici i ako se pokajemo za svoje grijehe Bog će nam oprostiti. Iako, kao vjernici tijekom života, cijelu ovu priču o pokajanju i oprostu i ne shvaćamo previše ozbiljno i najčešće živimo sa svojim malim grijesima, bez pokajanja, ne tražeći oprost
 
Međutim, profesor Vrček je vjernik i suradnik Glasa Koncila. Znam da mu sve ovo što se događa teško pada, ali izlaz ne vidi. I tako kad bi priznao da je, i sam ne zna zašto, pogriješio i povukao/brisao sporni tekst iz tiska, mogao bi dobiti oprost, a njegovo ime se ne bi više s nečasnom konotacijom povlačilo po tisku i drugdje. Savjesnim radom, kao do sada, ponovno bi mogao nastaviti izgradnju lika časnog i uglednog znanstvenika.
 
Nakon pisama nadležnim institucijama, koje su se oglušile, možda u jednog čovjeka/griješnika bude više razuma i on prihvati moju ponudu za pokajanje i oprost. Time bi si zasigurno i kao vjernik olakšao dušu i sačuvao dobro ime. Pitali su me zašto ovu ponudu nisam dao osobno profesoru Vrčeku. Tako bi se sve riješilo uz najmanje bruke. Međutim, morate me razumjeti, nakon vrijeđanja mene od strane njegove supruge putem e-mailova i medija, takva mogućnost naprosto više ne dolazi u obzir.
I na kraju nekoliko stihova pjesnika Janeza Medvešeka o dobrom imenu:

 

Dobro ime

 
Ništa ne ću,
o znam, sa sobom ponijeti,
ni kuću, niti novac,
ni auta, niti slave,
samo ono
ako Bog da
– dobro ime –
od svega na zemlji,
još najdulje ostane.
 

Marijan Jošt

Povezani članci

Afrička svinjska kuga ozbiljno prijeti

HF

Europska unija odobrila zabranu uzgoja GMO-a na nacionalnoj razini

HF

Nema više dvostruke certifikacije

HF

Depopulacijske tehnologije: planiranje obitelji (3)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...