Hrvatski Fokus
Znanost

Otrovi s polja na našim tanjurima

Je li moguće da nas neki ljudi namjerno pokušavaju osakatiti i ubiti? Moguće je!

 
 
Prema najnovijim uznemirujućim podatcima koje je objavila Hrvatska liga protiv raka, a mediji obznanili javnosti 26. siječnja 2017., u Hrvatskoj je u prvih 25 siječanjskih dana 2017. godine od raka umrlo 1200 ljudi. „Drugim riječima, svakog je dana zbog dijagnoze zloćudne bolesti život izgubilo 48 oboljelih.“
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/02/www.mstbrazil.org_sites_default_files_images_imce_5_agrotoxicos.jpg
Ministar zdravstva, prof. dr. sc. Milan Kujundžić, još prije objave ovih podataka potvrdio je ozbiljnost situacije riječima „uistinu se nešto događa“ te naveo problem toksina / otrova u hrani. Uzroci tako visoke učestalosti oboljevanja hrvatskih građana od karcinoma su višestruki – od opasnih onečišćenja uzrokovanih ratnim zbivanjima, onečišćenja okoliša, pitke vode, zraka i zemlje, opasnih kemijskih tvari u prehrambenim proizvodima pa do jednako opasnih i toksičnih lijekova, a o izloženosti ljudi zračenju i njegovim štetnim posljedicama za zdravlje da i ne govorimo. Nažalost, vodeći 'mainstream' mediji sve to prešućuju. Zašto? Vjerojatno iz istih onih razloga o kojima je progovorio poznati njemački novinar dr. Udo Ulfkotte u svojoj knjizi „Kupljeni novinari“ („Gekaufte Journalisten“) radi čega je i ubijen. 
 

»POLJA SMRTI

Je li moguće da nas neki ljudi namjerno pokušavaju osakatiti i ubiti?

 
Ovim pitanjem William Engdahl završio je svoj tekst objavljen krajem listopada 2015. u kojem upozorava o otrovima s naših polja koji završavaju na našim tanjurima tj. nalazimo ih svakodnevno u hrani. Naslov teksta „Polja smrti“ Engdahl je preuzeo od istoimenog britanskog filma „The Killing Fields“ snimljenog 1984. Film uvjerljvo prikazuje zastrašujuće posljedice američkog rata u Kambodži kojeg je naredio Nixon u svibnju 1970.
 
No, današnja 'polja smrti' nalaze se u SAD-u a odnose se na „zlatna polja“ genetski modificiranog kukuruza i soje u kojima se koriste goleme količine otrovnog i kancerogenog gligozata (glifosat). Naime, većina genetski modificiranih kultura (kukuruz, soja, pamuk) preinačena je genetski u svrhu dobivanja poželjnog svojstva – otpornosti ili rezistencije na glifozat (najpoznatiji herbicid kompanije „Monsanto“ poznat je na tržištu pod nazivom „Round-up“). Herbicidi čija glavna, aktivna tj. djelatna tvar je glifozat, ubijaju sve, ama baš sve – osim genetski modificirane soje, kukuruza ili pamuka. Danas je čak 94% ukupno uzgojene GM soje u SAD-u tretirano glifozatom što znači da svaki prehrambeni proizvod na policama supermarketa diljem SAD-a sadrži rezidue glifozata. Diljem SAD-a već 2015. masovno se uzgajao genetski modificirani kukuruz otporan na glifozat – 92 % ukupne proizvodnje američkog kukuruza. Potrebno je svakako naglasiti da se američki genetski modificirani kukuruz i soja otporni na glifozat i obilno tretirani ovim herbicidom izvoze u Europsku uniju i Kinu, prvenstveno zbog pravnih propusta (tzv. zakonske rupe) u zakonskim propisima i pravilnicima. Genetski modificirana soja i kukuruz izvoze se u EU kao „visoko proteinska hrana“ za hranidbu goveda, svinja, peradi itd.
 
Ovu Pandorinu kutiju s dozvolom za komercijalni uzgoj genetski modificiranih poljoprivrednih kultura „otvorio“ je predsjednik G.H.W. Bush tajnim dogovorom s kompanijom Monsanto 1992. Ovaj tajni sporazum omogućio je nepoštivanje osnovnih ljudskih prava pa Amerikanci stoga nemaju pravo znati što jedu, tj. je li prehrambeni proizvod GMO ili nije? Štoviše, američke državne agencije poput EPA-e (Agencija za zaštitu okoliša), Ministarstva poljoprivrede (USDA) i dr. nemaju pravo neovisnog ispitivanja odobrenih, patentiranih GMO-a na njihovu zdravstvenu sigurnost i dr. Ovo je poznato kao „Doktrina o bitnoj ekvivalentnosti“ kojom se tvrdi da „genetski modificirane usjeve možemo držati jednakima konvencionalnim usjevima samo zato što se GM kukuruz, soja ili riža naoko ni po čemu ne razlikuju od običnog kukuruza, soje ili riže.“ Većina ozbiljnih i odgovornih znanstvenika odmah je istaknula da je koncept o „bitnoj ekvivalentnosti“ sam po sebi pseudoznanost: „On je osmišljen u prvom redu da bi bio izlika za nedonošenje zakona koji bi zahtijevao biokemijska i toksikološka ispitivanja“ isticao je znanstveni časopis „Nature.“
 
Međutim, nakon nekoliko godina uzgoja genetski modificiranih usjeva otpornih na glifozat, priroda je pronašla načine kako nadmudriti Monsanto, DuPont, Dow i druge agrokemijske kompanije koje proizvode herbicid glifozat, ubojicu korova. Tako su nastali 'super korovi' koji su danas, prema procjenama, rašireni na 50% obradivih površina diljem SAD-a.   
 
Iskorijenjivanje super korova sada zahtijeva češću i veću primjenu još otrovnijih herbicida. Najgora situacija glede raširenosti super korova je na poljima jugoistočnog SAD-a gdje se najviše uzgajaju genetski modificirana soja i pamuk – 92% obradivih površina infestirano je super korovima što je posljedica uzgoja Round-up Ready / RR soje i pamuka. U svrhu iskorijenjivanja super korova „pametniji“ znanstvenici kompanije Dow Chemical proizveli su novi, još ubojitiji herbicid – mješavinu glifozata i 2,4 – D poznatim na tržištu pod nazivom „Enlist.“ Novi herbicid sadrži i kemijske adjuvanse čiji sastav je – tajna. EPA tvrdi da je herbicid „Enlist“ siguran za trudnice i malu djecu. No, jedini problem je u tome što je ispitivanje o sigurnosti herbicida proveo sam proizvođač.
 
Herbicid „Enlist“ u svojem sastavu sadrži kemijsku tvar 2,4-D koja je bila u sastavu visoko toksičnog defolijanta poznatim pod imenom „Agent Orange“ korištenog u vijetnamskom ratu sa zastrašujućim zdravstvenim posljedicama za stanovništvo Vijetnama kao i za američke vojnike. Neki danas tvrde da je kemijska tvar 2,4,5-T kao 'slučajni' nusproizvod u sastavu herbicida/defolijanta „Agent Orange“ bila glavni krivac za pojavu ozbiljnih zdravstvenih posljedica. Kemijska tvar 2,4-D korištena je u Drugom svjetskom ratu kao kemijsko oružje u svrhu onesposobljavanja tj. ubijanja neprijateljskih vojnika. Kasnije, u vrijeme rata u Koreji i Vijetnamu korišten je „Agent Orange“ koji je sadržavao 2,4-D i 2,4,5-T. Znanstvena izvješća koja se temelje na brojnim istraživanjima u posljednjih 40 godina dokazuju štetnost 2,4-D i povezuju ovu kemijsku tvar s ne-Hodgkinovim limfomom i sarkomom mekih tkiva kod ljudi. Druga pak istraživanja otkrila su da se 2,4-D nalazi i u majčinom mlijeku kao i u ejakulatu i sjemenu, negativno djeluje na hormonalni sustav – prekida normalne, fiziološke hormonalne funkcije što ima izrazito negativne posljedice na razvoj fetusa i kasnije na razvoj novorođenčadi. Znanstvenici su otkrili najučestalije porođajne defekte upravo u onim američkim saveznim državama koje imaju najveću primjenu 2,4-D (Minnesota, Montana, Sjeverna i Južna Dakota). Registrirani porođajni defekti novorođenčadi učestaliji su kod muške djece a pretežito se odnose na srčane i plućne abnormalnosti.
No, u listopadu 2014. EPA je odobrila primjenu još jednog herbicida nazvanog „Enlist Duo“ čiji proizvođač je Dow AgroSciences. „Enlist Duo“ sadrži 2,4-D kolin i glifozat; njegova primjena je dozvoljena u SAD-u i Kanadi, a „zahvaljujući“ trgovinskim sporazumima (TTIP i CETA) te korumpiranosti eurobirokrata u Bruxellesu, „Enlist Duo“ bi se mogao brzo naći i na poljima diljem EU-a, upozorava Engdahl. Nadalje, „Enlist Duo“ se koristi u uzgoju genetski modificirane soje i kukuruza koji su otporni na glifozat i 2,4-D.
 
„The New England Journal of Medicine,“ najugledniji medicinski časopis u SAD-u, objavio je članak, tj. apel protiv primjene herbicida „Enlist Duo.“ Autori članka dr. Philip Landrigan, MD, i Charles Benbrook, Ph.D., pozivaju na drastične promjene politike u svezi ishitreno izdane dozvole za novu ubojitu kombinaciju ovog herbicida. Naime, procjena rizika gotovo uopće ne uzima u obzir učinke ovih kemijskih tvari na dojenčad i malu djecu, ne razmatra štetne posljedice za okoliš i korisne kukce, naročito oprašivače poput pčela, kao i na poznate prekrasne monarh leptire. Nadalje, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i njezina Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) 2015. glifozat su svrstali na listu „vjerojatno kancerogenih tvari“ a 2,4-D je na listi „mogućih kancerogenih tvari.“ Obje klasifikacije temelje se na znanstvenim studijama i literaturi iz područja toksikologije i epidemiologije koji svi povezuju ove herbicide s porastom malignih oboljenja kod životinja dok se glifozat u pravilu povezuje s ne-Hodgkinovim limfomom kod čovjeka. „Liječnici za društvenu odgovornost“ u svojem tekstu „Otrovne tvari u našem prehrambenom sustavu“ postavljaju važno pitanje: „Koje kemijske tvari se nalaze u hrani koju jedemo?“    
 
Pojašnjavaju javnosti kako se kemijske tvari koriste u svim oblicima poljoprivredno-prehrambene proizvodnje: od sjemena do sjetve i uzgoja, žetve, u preradi, pakiranju, prijevozu, marketingu/oglašavanju itd. te mogu biti opasne za ljudsko zdravlje. „Neke kemijske tvari zadržavaju se u hrani (tzv. rezidue) a mnoge perzistiraju u okolišu i u našem tijelu desetljećima. Mi nemamo odgovarajuće podatke o kemijskim tvarima s kojima smo u svakodnevnom kontaktu niti znademo koje kemijske tvari ćemo nositi u organizmu do kraja života.“ Studije o kemijskim reziduama u urinu američkih građana pokazale su da većina Amerikanaca ima pesticide u organizmu. Istraživači su također otkrili pesticide u amnionskoj tekućini koja okružuje fetus u maternici.
 
Prehrambena industrija koristi golem broj kemijskih tvari koje se dodaju u prehrambene proizvode, uključujući kruh, žitarice i meso. Znanstvenici su otkrili da prehrambeni aditivi mogu biti uzrok glavoboljama, mučninama, slabosti i otežanom disanju, dok su novija istraživanja otkrila negativan učinak tj. oštećenje humanih nervnih stanica. Upozoravaju kako negativni i štetni učinci prehrambenih aditiva nisu u potpunosti poznati niti jasni jer sintetski aditivi su novijeg datuma.
 
Stoga „Liječnici za društvenu odgovornost“ savjetuju i preporučuju prehranu s domaćim proizvodima od lokalnih proizvođača po mogućnosti, birajte proizvode iz organskog ili ekološkog uzgoja jer oni koriste manje štetnih pesticida i drugih kemikalija; roditelji moraju zahtijevati da se njihova djeca u vrtićima, školama i dr. hrane prehrambenim proizvodima domaćeg podrijetla, isto vrijedi i za bolnice i druge institucije. Ljudi imaju pravo zahtijevati zdravu hranu iz domaće proizvodnje i od lokalnih proizvođača te naročito zahtijevati promjene u odobravanju kemijskih tvari u poljoprivredno-prehrambenoj industriji. I za kraj pitanje: Biste li svjesno hranili svoju obitelj s toksinima za koje je dokazano da uzrokuju rak, autizam i druge bolesti?«
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezani članci

Nagrade HAZU-a Trogrliću i Matkoviću

HF

Više od 50 posto cijepljenih teško je ozlijeđeno od strane cjepitelja

hrvatski-fokus

Znanstveni skup o Vladimiru Varićaku

HF

Zabrana zabranjivanja i salmonela

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...