Hrvatski Fokus
Religija

Gospin pjesnik i glazbenik

Prvi puta analiziran glazbeni i pjesnički opus fra Petra Kneževića

 
 
Knjiga „Fra Petar Knežević – Gospin pjesnik i glazbenik“ predstavljena je 8. veljače 2017. u prostorijama Matice Hrvatske u Zagrebu, u organizaciji Matice Hrvatske Sinj i Kluba Sinjana u Zagrebu.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/02/www.ferata.hr_wp-content_uploads_2017_02_gospin_pjesnik_i_glazbenik_1.png
Knjiga je opsežna znanstveno interdisciplinarna monografija na 460 stranica na kojima je po prvi put analiziran glazbeni i pjesnički opus fra Petra Kneževića. Riječ je o velikom stvaratelju, autoru čuvenog Gospina plača, prve Mise na hrvatskom jeziku te čak tri glazbena rukopisa koji se čuvaju u Sinju i na Visovcu. Zanimljivo je kako je fra Petar navedene rukopise pisao pred kraj svog života nakon što mu je na Gospin zagovor vraćen već potpuno izgubljen vid.
 
Fra Petar Knežević  bio je pjesnik, propovjednik, duhovni pisac i učitelj crkvenoga pjevanja. Rodio se 5. ožujka 1701. godine na Kapitulu u blizini Knina. Djetinjstvo i mladost provodi u Splitu. Godine 1720. stupa u franjavački red na otočiću Visovcu. Filozofiju i teologiju pohađa u Šibeniku, a glazbu najvjerojatnije u Italiji. Nakon završenih nauka vršio je različite službe u Provinciji Presvetog Otkupitelja. Najveći dio svoga svećeničkog i redovničkog života proveo je u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske kao učitelj i upravitelj crkvenog pjevanja. Uglazbio je i priredio za svatište Čudotvorne Gospe Sinjske mnogo tekstova.
 
U samostanu na Visovcu čuva se jedan zbornik, u kojem je njegovih šesnaest koralnih misa i nekoliko drugih skladbi. Sinjski samostan čuva njegova dva kantuala. Prvi sadrži 21 jednoglasnu misu, a drugi osam dvoglasnih misa, nekoliko manjih skladbi i jednu misu na hrvatskom jeziku, Misa u hrvatski jezik. Prvo mu je objavljeno djelo Muka Gospodina našega Isukarsta i plač matere njegove (1753.), poznatije kao Gospin plač, svojevrstan religiozni oratorij u tradiciji usmene narodne pjesme i srednjovjekovnih crkvenih prikazanja. Pjevan za korizme po Dalmaciji i BiH, u sljedeća dva stoljeća taj je pasionski spjev postigao veliku popularnost, o čem svjedoče mnoga izdanja izvornika i njegovih glavnih redakcija, tzv. slavonske, bosanske i dalmatinske. Pisme duhovne razlike (1765.), najuspjelije njegovo pjesničko djelo, sastavljeno je, uz nekoliko crkvenih himana i kantika prevedenih iz Rimskoga časoslova (1568.), od izvornih duhovnih pjesama. Jedna od najpopularnijih, Popjevka na slavni Božić, odnosno Veseli se, Majko Božja, koju je već 1763. Petar Jurić uvrstio u molitvenik Način pravi kako karstjani imadu Boga moliti, postala je dijelom gotovo svih zbirka crkvenih i duhovnih pjesama te se još pjeva u crkvama hrvatskoga jezičnoga područja.
 
Više od 30 njegovih pjesama uvrstio je Matija Čulić u prvu antologiju pobožnih pjesama Pisne duhovne različne (Venecija 1805.), a u knjizi Gospa Sinjska (Zagreb 1899.) Ivan Marković objavio je one o Gospi Sinjskoj. Duhovna pivka (1759.) također je zbirka himnodijskih pjesama, s osnovnim katehetskim poukama, knjižica Životi četiriju svetaca (1759.) sadržava prigodničarsko-hagiografske pjesmotvore, a moralističko-vjerski stihovi Pisma ćudoredna (1766.) i praktični savjetnik o služenju mise Nauk mladoga misnika (Mleci 1767.), za koji autorstvo nije sa sigurnošću potvrđeno, primjeri su Kneževićeva prosvjetiteljsko-didaktičkoga nastojanja. Pjevajući za 'ljude priproste', uglavnom je stvarao u osmeračkim rimovanim katrenima, a među ostalim primjerima ističe se sapfička strofa (npr. nekoliko pjesama u zbirci Pisme duhovne razlike ili pjesma o sv. Paskalu Baylonskom u knjižici Životi četiriju svetaca). Osmina redovnička zabave duhovne (1766.) prvi je priručnik duhovnih vježba na hrvatskom jeziku. Taj slobodni prijevod s latinskoga, popraćen prevoditeljskim bilješkama, prema navodima Pavla Knezovića (Zbornik o Petru Kneževiću) nastao je prema trećem izdanju djela Octava Seraphic, (Ämiliana Nieberlea. Posmrtno objavljen lekcionar Pištole i evanđelja (1773.), kojemu je dodano nekoliko himnodijskih pjesama, priređen je prema Misalu po zakonu rimskoga dvora (1483.), Rimskom ritualu (1614.) i Bandulavićevu lekcionaru (1613).
 
Tako je područje sjeverne i srednje Dalmacije prvi put dobilo svoj štokavski lekcionar, koji je bio u uporabi u Dalmaciji i BiH sve do pojave lekcionara Petra Vlašića (1921). Knežević se okušao i kao glazbenik i skladatelj, pa je veliku pozornost posvetio načinu pjevanja svojih pjesama, crkvenih himana i kantika. U sinjskom samostanu čuvaju se, osim nekoliko rukopisnih pjesama, dva njegova kantuala (tzv. kantuali A i B, oba završena 1767). Izvornu jednoglasnu Missu u harvatski jezik iz kantuala B preradio je za četveroglasni muški zbor i pod naslovom Hrvatska misa 1881. objavio je Franjo Ksaver Kuhač (te su ju godine u Rimu izveli hrvatski hodočasnici prigodom kanonizacije Ćirila i Metoda). Treći ili kantual C (1767.–68.) čuva se u franjevačkom samostanu na Visovcu. Knežević je pisao ikavskom novoštokavštinom (slovinski jezik) i talijanskom grafijom, a pravopis mu je fonološki, s fonetskim i morfonološkim primjesama. Skrbio je i o leksiku, pa je svojim djelima, ponajprije Gospinim plačem i liturgijsko-biblijskim nazivljem lekcionara, znatno pridonio standardizaciji hrvatskoga jezika. Kao plodan pisac i jedan od boljih franjevačkih duhovnih pjesnika, osobito marijanske tematike, uz Andriju Kačića Miošića pripada znamenitim crkvenim i kulturnim djelatnicima iz prve pol. XVIII. st. u Dalmaciji.
 
Fra Petar je bio duhovno izgrađen redovnik i veoma odan i pobožan Mariji Čudotvornoj Gospi Sinjskoj što na poseban način potvrđuje i njegov prelazak s ovoga svijeta, 18. lipnja 1768. godine. Fra Ivan Marković veli: „Bila je subota. Po Večernji fratri iz kora, po ondašnjem običaju, pođu svi pred Gospin oltar da izpjevaju Letanije. Naš nemoćnik htio da mu vrata od sobe budu otvorena, kako bi čuo i pratio letanije; pa će sklopljenih ruku odgovarati: „moli za nas“. Kada dva pjevača, iza letanija, pred Gospom pjevahu: „Sva si liepa o Marijo“, i glas fratara ponavljajućih odnosne stihove, po crkvi se i po namastiru razliegaše, bolesnik s njima zajedno, pripievaše Marijinu pohvalu. A kad pripievka dođe na onaj ganutljivi i slatki uzdah: „O Marijo!”, bolesnik, tronutim glasom otpieva: „O MARIJO!“; i s ovom rieči izpusti liepi svoj duh, koji odletje u raj da s anđelima pjeva hvale Božje i Marijine“. Pokopan je u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske.“
 
Monografiju je tiskao Ogranak Matice hrvatske u Sinju u suradnji s Franjevačkom Provincijom Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu te Viteškim alkarskim društvom, a ista je znanstveni doprinos obilježavanju 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske. 
 

Nives Matijević

Povezani članci

Uskrsna molitva

HF

Joseph Ratzinger je bio prisiljen na povlačenje

HF

Katolici u Armeniji

HF

SOLUS CATHOLICUS – Nepoznavanje crkvenoga duha

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...