Šipak – jedan od simbola Armenije

U armenskoj tradiciji šipak je simbol života, napretka, plodnosti, supružništva i blagostanja

U Armeniji postoji nekoliko neslužbenih ili nacionalnih simbola: planina Ararat, hačkar (kamen-križ), glazbalo duduk, marelica, grožđe i šipak. Šipak se smatra jednim od simbola Armenije. Šipak (lat. Punica granatum) je grmolika biljka krupna ploda slatkokiselkastih, obično crvenih zrna. Latinska riječ punica potječe od latinskoga pridjeva punicus – punski, odnosi se na područje nekadašnje Kartage i njezine okoline (danas u Tunisu), a pridjev granatus, granata, granatum 'zrnat, zrnata, zrnato', a to od granus 'zrno'.

U srednjovjekovlju poznat je pod nazivom Pomum granatum – zrnata jabuka, a kasnije švedski botaničar Carl Linné (1707.-1778.) dao je biljci znanstveni naziv Punica granatum L. U antičkom Rimu šipak je imao i naziv malum granatum što znači 'zrnasta jabuka'. U mnogim europskim jezicima i sada se značenje riječi jabuka nalazi u nazivu za šipak. Talijani smatraju da je Eva zagrizila šipak, zabranjeno rajsko voće, i zatim ga ponudila Adamu. Svaki plod se sastoji od malene ovalne koštice i ima iznimnu ljekovitost.

Šipak je jedna od kultiviranih biljaka uz datulje, grožđe, masline i smokve i ima višestoljetnu povijest. Šipak se u Europi spominje od davnine, o grmu i njegovim plodovima postoji svjedočenje starogrčkoga pjesnika Homera. Susreće se u mitovima praktički svih naroda Bliskoga istoka, Sredozemlja i sjeverne Afrike. Prikazivanje njegovih cvjetova i plodova možemo susresti na slikama starih majstora.

Šipak raste u zemljama Bliskoga istoka, u Afganistanu, Azerbajdžanu, Hercegovini, Grčkoj, Crnoj Gori, Francuskoj, Gruziji, Iranu, Italiji, Španjolskoj, Tadžikistanu, Turskoj, Uzbekistanu, te u južnim dijelovima Rusije. U Armeniji raste divlji šipak u Zangezuru, u klancu rijeke Vorotan, u dolini rijeke Araks u Megriju. U armenskom jeziku šipak je նուռ(nur), a njegovo drvo – նռնենի(nrneni). U Hrvatskoj šipak raste u primorju i na otocima. U hravatskom jeziku postoji nekoliko naziva te biljke: šipak, mogranj, granat, nar i dr. Postoje dvije vrste šipka: slatki i ljuti. Prvomu je narodni naziv sladun, a drugomu – ljutun.

U mnogih naroda koji su živjeli od davnine na Armenskoj visoravni i u području Sredozemlja šipak je bio simbol prirodne lijepote i jedinstva svega postojećega. U armenskoj tradiciji šipak je simbol života, napretka, plodnosti i supružništva, a također i blagostanja jer grmovi šipaka nam daju ujesen svoje plodove. Crvena boja šipka podsjeća na krv, procvat i životnu snagu, a njegova zrna na rađanje djece. Postoji narodno vjerovanje: zaručnica mora razbiti šipak o zid da dozna koliko će imati djecu. Što se više zrna raspe, to će zaručnica imati više djece. Armenski duhovnici uspoređuju zrna šipka s vjernicima koji su ujedinjeni u Crkvu. Postoji i crkveni obred blagoslivljanja šipka.

Prikazivanje šipka možemo susresti u armenskoj arhitekturi, umjetnosti, književnosti, rezbariji u drvetu, keramici, vezenju, čak i stiliziran njegov prikaz se nalazi na armenskom grbu. Film redatelja Sergeja Paradžanova (1924.-1990.), koji je posvećen pjesniku Sajatu Novi, naziva se “Boja šipka” što izražava simbolično za Aremenaca pojam. Šipak u Armeniji ima još jedno simbolično tumačenje: on oličuje armensko iseljeništvo koje je rasuto diljem svijeta.

Artur Bagdasarov, HKV