Hrvatski Fokus
Znanost

Zašto je veličina važna?

Cjepiva kontaminirana nanočesticama metala

 
 
Talijanski znanstvenici pod vodstvom dr. Antoniette M. Gatti proveli su istraživanje o kvaliteti sastava cjepiva te otkrili njihovu kontaminaciju, tj. onečišćenje nanočesticama metala. Rezultati ovog istraživanja izazvali su polemike a i samo istraživanje mnogi nazivaju kontroverznim. Međutim, svi uzorci (43) ispitanih humanih cjepiva bili su kontaminirani nanočesticama metala, dok je jedino ispitano cjepivo za primjenu u veterini (Feligen CRP) bilo posve čisto. Veliki i glasni promicatelji cjepiva i cijepljenja započeli su sa svojim oštrim kritikama pa se istraživanje kao i sami njegovi rezultati nalaze pod velikom „paljbom“ kao što to uvijek biva. No, svi oni koji kritiziraju i potcjenjuju rezultate istraživanja „zaboravljaju“ priznati činjenicu da u nano-toksikologiji veličina ima veliki značaj – mnogo veći nego što se to smatra. Poznato je naime da što je veličina manja, toksičnost je veća. Stoga je zanimljiva kritika koju iznosi dr. David Gorski i to pod pseudonimom ORAC: on naime ne osporava rezultate istraživanja, nego radije umanjuje toksikološki učinak u odnosu na sigurnost cjepiva. Poziva se na drevni Paracelzusov poučak koji kaže da „doza određuje otrov“ čime samo naoko želi opravdati svoju tezu da „količina u cjepivima je dovoljno mala te ne predstavlja opasnost za zdravlje.“ Ipak, ono što vrijedi negdje drugdje, ne vrijedi u nanotehnologiji:
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/02/www.veterinarka.ru_images_001vetmedicaments_f_feligen-crp.jpg
„Nanotehnologija 'izvrće' naivnu logiku procjene rizika konvencionalne toksikologije: što je manja količina nečega (koncentracija ili veličina) to je štetnost manja.“ Već ranije je dokazano kako ova logika konvencionalne toksikologije nema smisla i to u rezultatima istraživanja o štetnom učinku kemikalija kao što su benzen, bisfenol A koji je endokrini 'prekidač'  te parabeni koji ispoljavaju snažna svojstva kao 'lažni hormoni' tj. kao tvari koje oponašaju hormone. Ovo svojstvo parabena čak se u određenim slučajevima povećava – i to kada se njihova koncentracija smanjuje!
 
Nedavno je otkriveno da herbicid glifozat kompanije Monsanto jasno ispoljava svojstva hormona estrogena i prateću kancerogenost i to u koncentraciji 10-12 (ppt/dio na trilijun dijelova). Jednako se to odnosi i na tzv. „nisku dozu“ radioizotopa poput osiromašenog urana čije spontano raspadanje u odnosu na gama zračenje koje emitira plutonij stvara iluziju da je osiromašeni uran sigurniji. Naime, osiromašeni uran pokreće negativne i štetne stanične promjene u organizmu što je čak dokazao i Institut za radiobiološka istraživanja Američke vojske. Ove štetne promjene su čak milijunstruko veće od onih koje prikazuju sadašnji modeli rizika, a to je posljedica fenomena poznatog kao fotoelektrični učinak. Drugim riječima to znači slijedeće – osobito kada govorimo o veličini čestice, tada ne samo da manje znači više, nego što je veličina čestice manja, to znači da se toksičnost eksponencijalno povećava u odnosu na veće čestice.
 
Znanstveno istraživanje čiji rezultati su pokazali kontaminiranost humanih cjepiva nanočesticama metala otkrilo je prisutnost mikro-, submikro- i nano čestica anorganskih stranih tijela, a veličina čestica kretala se od 100 nm do oko 10 mikrona. Sva ispitana humana cjepiva u istraživanju bila su kontaminirana, ali ni jedan proizvođač to ne navodi u sastavu cjepiva. Otkrivene su čestice slijedećih metala: cirkonij, stroncij, aluminij i hafnij (cjepiva „Vivotif“ i „Meningitec“); volfram, nikal i željezo (cjepiva „Priorix“ i „Meningitec“), aluminij i antimon/Sb (cjepivo „Menjugate Kit“ protiv bakterije Neisseria meningitidis, meningokok grupe C koji uzrokuje meningitis); krom, zlato ili zlato-cink („Infarix Hexa“ i „Repevax“), platina, srebro, bizmut, željezo i krom (MMRvaxPro), olovo, bizmut („Gardasil“), cerij („Aggripal S1“) itd.
 
Volfram je pronađen u osam od ukupno 44 ispitanih uzorka cjepiva (43 humana cjepiva i jedno cjepivo za mačke/Feligen CRP), dok je krom (sam ili u spoju sa željezom i niklom) otkriven u 25 humanih cjepiva. Nadalje, istraživanje je otkrilo da su neke čestice „usađene“ u biološki supstrat, vjerojatno proteine, endotoksine i rezidue bakterija. Čim čestica dođe u kontakt s proteinskim tekućinama, dolazi do stvaranja tzv. proteinske korone zbog nano-bio-interakcije ('proteinska korona' formira se vrlo brzo oko nanočestice nakon kontakta čestice s biološkim sustavima, najčešće je to humana plazma). A nano-bio-interakcija izaziva stvaranje još veće tvorbe koja nije biološki razgradljiva i može pokrenuti nepoželjne procese s negativnim učincima budući da ove tvorbe tijelo ne prepoznaje kao svoje. U znanstvenoj literaturi već je dokazano da ovakve tvorbe nakon unosa u organizam, osobito putem injekcije, mogu u tijelu pokrenuti neki autoimuni proces s negativnim učincima po zdravlje čovjeka.
 
Broj čestica prisutnih u ispitanim humanim cjepivima kreće se od 2 do 1.821. Dr. Gorski (pseudonim ORAC) i njegovi suradnici tvrde da se radi o beznačajnim količinama, citiram: „Ono što su pronašli, a to je količina anorganske kontaminacije koja je toliko mala da je biološki nevažna/ beznačajna. Ono što su pronašli dokazuje zapravo nevjerojatnu 'čistoću cjepiva'.“ Međutim, dr. Gorski potpuno ignorira sada već poznate opasnosti nanočestica. Molekularna težina (tj. „doza“) u ovom slučaju ne čini otrov. To znači: što je veličina metala ili otrovne tvari manja (a time i masa), štetni učinci mogu biti izraženiji tj. veći.
 
Činjenica je da se nanočestice nalaze u golemom broju komercijalnih proizvoda (hrana, lijekovi, a sada i cjepiva, kozmetika itd.), ali o stvarnim negativnim učincima i opasnostima gotovo se i ne govori, pa javnost o tome ne zna ništa ili znade jako malo. Dr. Antonietta M. Gatti, znanstvenica je pod čijim vodstvom je provedeno istraživanje o kvaliteti sastava cjepiva. Štoviše, dr. Gatti je jedna od vodećih svjetskih znanstvenica u području nanotehnologije koja upozorava o opasnostima nanotehnologije i nanočestica:
 
„Zbog svoje slabe biokompatibilnosti ili bez nje, krute anorganske nanočestice pretvaraju fibrinogen u fibrin, tj. topivi protein u netopivi. Kod subjekata koji uopće ne stvaraju ili stvaraju nedovoljno fibrinolitičkih tvari, ovaj protein se ne razgrađuje i on postaje osnova za tromb(e), koji uzrokuju plućnu tromboemboliju ako se ovaj fenomen odvija u venama, ili uzrokuje moždani udar ili srčani udar (infarkt) ukoliko se promjena odnosi na arterijsku krv. Ovo je prva i najvažnija interakcija. U većini slučajeva (kod ljudi) prisutne čestice u krvi odlaze krvotokom u sve organe bez mogućnosti izlaza. Biološka reakcija je karakteristična kao za strana tijela: rast upalnog tkiva koje može prijeći u karcinom. Ovaj proces može trajati mjesecima ako je izloženost (ili kontakt) česticama bila izuzetnoo visoka što se naročito događa vojnicima u ratnim zonama kada/gdje su izloženi prašini od eksplozija, ili će se u nekim drugim slučajevima javiti desetljeće ili desetljeća kasnije.
 
No, ova interakcija može započeti i u mozgu, gdje nanočestice ulaze slobodno uzrokujući upalni proces i posljedično tome neurološko oboljenje. Izravna promatranja moždanog tkiva kod patoloških promjena nastalih tijekom Parkinsonove ili Alzheimerove bolesti, autizma ili neke druge bolesti, ukazuju na prisutnost ovih čestica 'in situ.' Druge interakcije javljaju se na primjer u gušterači zbog čega ona ne može stvarati inzulin. Nanočestice mogu prijeći s majke na fetus i mogu stoga uzrokovati spontani pobačaj, malformacije ploda ili čak kancerogeno oboljenje fetusa.
 
Ono što je od osobitog značaja, to je interakcija između nanočestica i DNK, jer ove čestice mogu ući i u stanicu i uzajamno djelovati sa tvarima stanične jezgre. Prilikom ovog kontakta dolazi do oštećenja DNK, osobito za vrijeme stanične reprodukcije radi čega je vrlo teško ili čak nemoguće predvidjeti posljedice. Stanice organizma imaju sposobnost obrane od napada izvana i čak u određenim slučajevima mogu popraviti oštećenu DNK. Nažalost, koliko ja u ovom trenutku znadem, to se ne događa u slučaju kada su napadači nanočestice, a same stanice su nesposobne čak izvršiti vlastito samoubojstvo apoptozom.“
 
Iz svih gore navedenih razloga, kontaminacija cjepiva nanočesticama je blago rečeno, neprihvatljiva. Znanstvenici tvrde da je „kemijski potpis“ nanočestica koje kontaminiraju cjepiva za primjenu u humanoj medicini sličan onome što nalaze kod „spaljenog otpada.“ Prisutnost nanočestica u sastavu cjepiva koja se primijenjuju u humanoj medicini je neobjašnjiva i bez ikakvog opravdanja, osobito ako uzmemo u obzir da je jedna jedina vakcina/cjepivo za primjenu u veterini posve čisto, tj. bez prisutnosti nanočestica metala. To znači da je i te kako moguće proizvesti cjepivo bez nanočestica kao kontaminanata.
 
Znanstvenici koji su proveli ovo istraživanje, dr. Antonietta M. Gatti i Stefano Montanari  ističu na kraju da svaki organizam reagira na unos stranih tijela, u ovom slučaju to su nanočestice metala. U ovom trenutku smatraju da to nije namjerno, nego da se radi o određenim propustima tijekom proizvodnog procesa cjepiva što proizvođači nisu u mogućnosti istražiti niti otkriti. Temeljem rezultata ovog istraživanja potrebno je provesti strogu kontrolu i pregled proizvodnog procesa cjepiva te ukloniti sve probleme koji uzrokuju takvo onečišćenje cjepiva.
 

Prevela: Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezani članci

Što se propušta spomenuti o cjepivu protiv COVID-a?

hrvatski-fokus

Dva događaja

HF

Prilog HAZU-a kurikulnoj reformi (25)

HF

Jokićevi reformatori = prosvjetna birokracija

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...