• Ovih dana oprostili smo se od Marka Veselice, čovjeka koji je u dva maha preko dvanaest godina proveo u jugoslavenskim kazamatima. Marko Veselica je istaknuti ekonomist i političar koji je osuđen i zatvoren nakon gušenja Hrvatskoga proljeća pod optužbom za "hrvatski nacionalizam". Dugogodišnji je suradnik Fokusa u kojem je imao stalnu kolumnu ekonomske tematike. Marko Veselica je bio veliki domoljub, veliki ekonomski teoretičar, ali ne i političar, jer nije govorio ono što su drugi htjeli čuti. Uvijek je govorio istinu a to u politici nije poželjno. Budući ga u zadnje vrijeme nazivaju „hrvatskim Mandelom“, Marko je i bez toga – kao veliki hrvatski domoljub – bio i ostao čovjek koji je svoje mlade godine robovanja ugradio u slobodnu, neovisnu i demokratsku Hrvatsku koju je nemjerljivo volio. Više nego itko drugi od Hrvata.
Marko Veselica
• Prošle su dvije godine od ustoličenja hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na Pantovčaku. Kako je vladala? U usporedbi sa svoja dva prethodnika, Stipu Mesića i Ivu Josipovića, jako dobro. Domoljubno i pošteno. Bez ideoloških podjela. Ako bih joj nešto i zamjerio je upravo to što je svojih nastojanjem i stalnim ponavljanjem da želi biti predsjednica „svih građana“ potpuno zaboravila one koji su je doveli u poziciju da vlada. I zato joj ne mogu dati ocjenu – odličan.
• Engleski Amnesty International u godišnjem izvješću o tzv. stanju ljudskih prava za Hrvatsku u prortekloj godini napisao je kako je UNHCR registrirao da se do kraja 2016. u zemlju vratilo oko 133.000, preko polovice, Srba koji su pobjegli tijekom rata, ali i izrazio zabrinutost zbog problema na koje su naišli prilikom povrata svoje imovine, što je notorna laž.
• Srbijanska šefica pregovaračkog tima Srbije s EU-om, Tanja Miščević, izjavila je u Novom Sadu da su prava nacionalnih manjina u Srbiji bila godinama bila zanemarivana. I to je neki napredak i rezultat organiziranih i dugotrajnih nastojanja hrvatskih eurozastupnika na ukazivanju bruxeselleskim eurobirokratima na našun istočnu susjedu da guši manjinska prava.
• Robert Bajruši brani Aleksandra Vučića i hvali Milorada Pupovca. Isto rezonira i Milorad Pupovac, saborski zastupnik i predsjednik Srpskoga narodnog vijeća, koji ima otvorenu komunikaciju sa četnikom Vučićem, kojega je čak branio, od optužbi da je u prošlosti bio zagovornik srpskog nacionalizma. Pupovac je ispričao da mu je Vučić priznao kako je to bila pogreška, kao i da želi poboljšati odnose između Srbije i ostalih država iz bivše Jugoslavije. Stoga nije neobično to što čelnik SNV-a drži kako bi Vučićeva pobjeda mogla imati pozitivne posljedice za Srbiju, ali i jugoistočnu Europu.
• Zastupnica u Europskom parlamentu Hrvatica Željana Zovko iz BiH ističe činjenicu kako je Europski parlament ukazao kako je „federalizam, a ne unitarizam ili separatizam jedini integrativni faktor koji donosi mir i sigurnost u Bosnu i Hercegovinu te kako je to srednji put kojim se zemlja treba vratiti iz dva desetljeća dugog traženja modela kako pomiriti tri zajednice“. Sve drukčije od onoga kako BiH i EU ocjenjuju unitarni Bošnjaci i separatistički Srbi.
• Uvijek imajmo na umu kako su svojedobno izjavu potpore najgorem ministru znanosti, obrazovanja i športa, Željku Jovanoviću, između ostalih potpisali: Dean Ajduković, Ivan Đikić, Pavel Gregorić, Dinka Čorkalo-Biruški, Bojan Čukić, Stipan Jonjić, Hrvoje Kraljević, Boris Lenhard, Đuro Miljanić, Darko Polšek, Ivica Puljak, Marin Roje, Guste Santini, Vlatko Silobrčić, Tvrtko Smital, Aleksandar Štulhofer, Janoš Terzić, Maja Vehovec, Dejan Vinković i Kristian Vlahovićek.
• O tomu tko su i što su oni „filmski djelatnici“ koji tako svesrdno i dalje brane Hrvoja Hribara, kriminal i protuhrvatsko djelovanje u HAVCU kroz financiranje stranih protuhrvatskih filmova/pamfleta najbolje je vidjeti kroz izjavu aktivistice producentice Tamare Babun, koja doslovno kaže: „Od osnutka Hrvatskoga audiovizualnog centra do danas više od stotinu mladih ljudi ostvarilo je pristup financiranju svojih filmskih i festivalskih projekata u različitim fazama razvoja i proizvodnje. Moji kolege s akademije, Nevio Marasović, Čejen Černić, Jure Pavlović, Tiha Gudac, Antoneta Kusijanović, Luka Rukavina i brojni drugi, studirali su sa mnom netom prije otvaranja Centra i tada nam se nije činilo da će nam put u profesiju biti otvoren na taj način niti da ćemo imati prilike za ostvarivanjem svojih projekata u međunarodnoj suradnji. U trenutku kad kvalificiani mladi ljudi u ogromnom postotku odlaze iz zemlje da bi svoju sreću potražili drugdje, vjerujem da je za Hrvatsku jako važno da nam ostavi prostor da se dalje profesionalno razvijamo u svojoj domovini, na svojim jeziku, među svojim ljudima, slobodni od politike i politikanstva.“ Ovo je klasičan primjer priznanja kako je HAVC pomagao samo jednima (crvena manjina), a izbjegavao druge (domoljubna većina).
• O nestvarnim prizorima isušenog Ramskog jezera i izronjenim ostatcima kuća, crkava i kapela javili su ovih dana mediji. Na dnu umjetnog jezera vide se ostatci kuća, vjerskih objekata, grobova, opeke, čavala, obuće, posuđa… Podsjetimo, prije više desetljeća, šezdesetih godina prošloga stoljeća, velikosrpska politika perfidno je i nasilno rušila hrvatska sela u Rami, te kod Livna i Tomislavgada i stvarala umjetna jezera. Nije im bio cilj proizvodnja struje, nego protjerivanje Hrvata i promjena nacionalne slike ovih čistih hrvatskih područja u BiH na štetu Hrvata. Kod Rame radi se o potopljena četiri hrvatska sela: Luka, Bruša, Škarine i Kopčić. Izgradnjom akumulacije za hidroelektranu Rama, započete 1968. godine, potopljeno je 15,5 četvornih kilometara zemljišta te 1.147 raznih objekata, te iseljeno 752 obitelji s 2939 članova.
• U Stocu su održani naprasno prekinuti izbori, koje su prošli puta prekinuli sarajevski Bošnjaci na čelu s Bakirom Izetbegovićem (politika) i Salmanom Kaplanom (fizička sila). Pobijedili su većinski Hrvati i time je nastavljen kontinuitet borbe za bolje sutra svih ljudi koji žive u tom dijelu istočne Hercegovine. Osim pobjede na izborima, izborena je napokon i pobjeda na političkom planu demokratskih Hrvata nad unitarnim Bošnjacima.
• Bošnjačka politička elita u BiH odbija svaki prijedlog koji nije na štezu Hrvata još od 2013. i bruxelleskih razgovora. Činjenica je kako 80 presuda Vrhovnog suda u BiH još uvijek nije provedeno. Jer nisu na štetu obesprabljenih Hrvata.
• Ulrich Ladurner, novinar hamburškoga Die Zeita zagovara primjenu represivnih sredstava protiv Milorada Dodika. Kako to provesti niti one ne zna.
• Europski parlament u Strasbourgu izrazio je podršku europskoj perspektivi Bosne i Hercegovine. Zastupnici u Europskom parlamentu su većinom (496 glasova "za", 132 "protiv" i 67 "suzdržanih") time su poslali signal daljnjim reformama u Bosni i Hercegovini. Koliko jak signal, ovisi od toga što će u vremenu koje dolazi htjeti i raditi Angela Merkel i Donald Trump.
• Hrvatski ministar obrane Damir Krstičević sastao se s ministricom obrane Albanije Mimi Kodheli i tom prilikom poslao pismo glavnom tajniku NATO-a Norvežaninu Jensu Stoltenbergu u kojem se upozorava na novu nacionalističku retoriku iz Srbije koja ima za cilj podrivanje suvereniteta Kosova i destabilizacije sigurnosne situacije na zapadnom Balkanu. Sastanak Krstičevića s Kodheli došlo je nakon sastanaka predstavnika triju članica NATO-a Hrvatske, Crne Gore i Albanije, što znači da nije bio slučajan. U tom smislu treba gledati i na najnoviji susret hrvatskoga šefa diplomacije Davora Ive Stiera s kosovskim šefom diplomacije Enverom Hoxhajom u Zagrebu.
• Kakvo je stanje u Europskoj uniji najbolje je ovih dana napisano u urednikom komentaru newyorškoga The Wall Street Journala: „Europska unija u nevolji je zato što deset godina nije uspjela stvoriti rast i nova radna mjesta. Nije uspjela u kontroli požara na svojoj periferiji i dozvolila je da ju pregaze izbjeglice. Nije uspjela spriječiti terorističke napade ili potaknuti veću društvenu povezanost. Možda je najgore od svega to što nije čula glasove prosvjeda javnosti protiv tih neuspjeha. Europski čelnici svojim glasačima kažu da šute, a oni čuvaju svoje pozicije. Nije čudo da jačaju europske verzije Donalda Trumpa. SAD nema razloga podržavati čelnike poput Jean-Claudea Junckera koji je na zahtjev da Europa više sudjeluje u troškovima neotesano odgovorio da je 'ovo američka poruka već mnogo, mnogo godina. I ja sam jako protiv toga da dozvolimo da nas tako šikaniraju.'“
• U predizbornoj kampanji američki predsjednik Donald Trump je na veliko nezadovoljstvo Ankare tvrdio da je „veliki pristaša“ Kurda, ali i da se nada uspješnim odnosima s Turskom. „Upravo stoga, bilo bi odlično kada bismo ih (dakle Turke i Kurde) nekako približili.“ Na tu ideju nije došao nitko prije Trumpa, što sigurno ima veze s time da to Ankara ni u kojem slučaju ne smatra odličnom idejom. Unatoč tomu turski državni mediji pod nadzorom islamskog AKP-a okitili su Trumpa, preziratelja islama, pravim lovorovim vijencom. Iza toga se krije izvjesna simpatija prema Trumpu kao moćniku koji ne mari previše za načela pravne države. Suzdržanost Ankare kada je u pitanju kritiziranje Trumpa turski kolumnist Mustafa Akyol obrazlaže time da Turska nešto želi od Trumpa, a to je izručenje Fethullaha Gülena i prekid suradnje s Kurdima.
• Nekadašnji britanski veleposlanik u SRJ-u Ivor Roberts upravo je predložio pripajanje kosovskog sjevera Srbiji, koja bi zauzvrat Albancima predala Preševsku dolinu. Takav plan Robertsa aktualni britanski veleposlanik u Prištini Ruairi O'Connell nazvao je opasnim i lošim, a sličnu poruku uputio je i Florian Bieber, profesor Sveučilišta u Grazu. Slično Ivoru Robertsu razmišlja i bivši šefa CIA-e za Balkan Steven Meyer. Sličan stav iznio je još jedan nekadašnji britanski diplomat, Timothy Less, koji je predložio formiranje pravilno uređenih nacionalnih država i razgradnju multietničkih, zbog čega ne isključuje ni mogućnost nastanka velike Srbije, Albanije i Hrvatske, između ostalog i na štetu jedinstvene BiH. Ivor Roberts podsjeća i na činjenicu da su na Londonskoj konferenciji 1913. nakon balkanskih ratova uspostavljene granice, tako je polovina albanske populacije ostala izvan njezine države. I samo Kosovo je preoblikovano, pa i dijeljeno – u stanci između dvije Jugoslavije, pod njemačkom okupacijom. Srbiji pod upravom Milana Nedića pripao je sjever s Mitrovicom, Vučitrnom i Preševom, pojas na jugoistoku s Kačanikom Bugarskoj, a ostatak Albaniji pod talijanskim protektoratom. Po oslobođenju Petar Stambolić je 1953. godine pokrajini pripojio Leposavić.
• „Čovječanstvo je na raskrižju. Povijesna faza pod nazivom posthladnoratovski poredak došao je do kraja. Njegov glavni rezultat je neuspjeh napora da se institucije hladnoga rata prilagode novoj stvarnosti. Svijet nije postao ni zapadnocentrističkim, a niti stabilnijim i sigurnijim. Kakvu novu eru Moskva želi vidjeti? Ako želite nazovite ju post-West erom, u kojoj će svaka zemlja nastojati pronaći ravnotežu između nacionalnih interesa i interesa partnera, poštujući kulturni i povijesni identitet svakog od njih“, između ostaloga rekao je Sergej Lavrov, šef ruskoga Ministarstva vanjskih poslova na 53. Münchenskoj konferencija o sigurnosti. Njegove riječi su birane i dalekosežne. Treba ih imati na umu i proučavati u vremenu koje je pred nama.
Sergej Lavrov
• Europska unija buni se zbog toga što je Poljska prema svojim zakonima izvršila izbor novih sudaca Ustavnoga suda kojima je istekao mandat. Dali su joj ultimatum. No, vlasti u Varšavi ne haju na pritiske iz Bruxellesa. Gotovo 40 milijuna Poljaka dovoljan su razlog da se ne trevaju bojati raznih i bezličnih Timmermansa i Junckera.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više