Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

“Ne bi me čudilo” i “čini se”

Protestantski ili sekularni fundamentalizam Jadranke Brnčić?

 
 
"Odbaci nacionalizam, koji otežava razumijevanje i suživot: u mnogim je povijesnim okolnostima bio jedna od pogubnijih zapreka. I još ga odlučnije odbaci – jer bi više nego ikada bio štetan – ako bi ga se htjelo uvući u crkveno Tijelo, gdje više mora zablistati jedinstvo svega i svih u ljubavi za Krista."
 (sv. Josemaria Escriva) 
 
U teološkim refleksijama, analizama društvene zbilje i moralnim ocjenama određenih fenomena koji nas okružuju uvijek valja zadržati određenu dozu ozbiljnosti, racionalnosti i određenoga civilizacijskoga pristupa. To je kolosalno važno za osobu koja se bavi teološkim pitanjima i metafizičkim refleksijama nad duhovnom zbiljom i stvarnošću kao što su sam Bog, misterij Isusa Krista i Crkve, pristup Bibliji i samom misteriju čovjeka i njegove egzistencije. Jer, ako teolog, osobito onaj koji se posebno ističe svojim angažmanom, dopusti da ga u teološkoj analitici uhvati doza iracionalnosti, jedna vrsta blage opsesije prema objektu vlastite subjektivne teološke kritike, postavlja se pitanje njegove vjerodostojnosti. No, može nam se ponekad dogoditi da u nekim situacijama tako reagiramo. Ljudi smo od krvi i mesa, nismo od kamena. Ali valja u mnogim situacijama, koliko god osjećali da se u nama budi snažna dimenzija iracionalnosti preispitivati sebe, jer možemo ući u analizu određene fenomenologije, a da u nju nismo dovoljno upućeni, te svoje promišljanje i predrasude koje njegujemo iznesemo u javnost, te na temelju tih promišljanja i druge ljude možemo uvesti u određenu vrstu nedovoljnog poznavanja činjenica. A to može biti koketiranje sa intelektualno i teološki neozbiljnim pristupom koji se može svakome dogoditi, ako se „uspava“ u duhovnom i intelektualnom smislu, te postane osjetljiv na svaku kritiku. Tako da su svi potencionalni kritičari takvog teologa već unaprijed osuđeni kao „neznalice“ ili „katolibani“ ili „fundamentalisti“, a zapravo se u pristupu i reakcijama tih i takvih teologa primjećuje snažna doza „puzajućeg osobnog fundamentalizma“. No, ne dirati te teologe! Njihovi stavovi su dogma oko koje nema rasprave, njihove teološke refleksije i članke mogu razumjeti samo „odabrani“ (da ih nazovem gnostici – još konkretnije oni „najprosvjetljeniji“ – „pneumatici“, dok smo mi, obični „hilici“ niža vrsta koja ne razumije, niti teologiju, niti što je taj teolog preosjetljiv na kritiku htio reći).
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/02/i.ytimg_.com_vi_omEm5IzoPGI_hqdefault.jpg
Jadranka Brnčić
 
U našoj medijskoj galaksiji nerijetko se mogu uočiti teološka promišljanja katoličke teologinje dr Jadranke Brnčić koja, eto, čini se – barem prema mojem skromnom mišljenju – u pojedinim segmentima njeguje „stil“ nagađanja i izgrađivanja daljnje misli i osobnih subjektivnih teza upravo u tom nagađanju. Kritički pristup prema Crkvi, koji je prisutan u većini tekstova Jadranke Brnčić uvelike je koristan, ako je dobronamjeran i utemeljen na činjenicama. Crkva je uvijek potrebna obnove i duhovne katarze. No, već nekoliko puta se moglo vidjeti bavljenjem Crkvom kroz prizmu osobne prelature Opus Dei. Po gđi Brnčić „Hrvatska je oruđe u rukama Opus Deia“ (Novosti, 18. listopada 2016.). I ona to dokazuje vrlo „preciznim“ zaključcima:
 
„Ne bi me čudilo da iza svega stoji Opus Dei. Pripadnici te katoličke organizacije prodrli su u visoke poslovne i političke krugove i imaju jak utjecaj na stanje u zemlji. Demokracija nije vrijednost u koju oni vjeruju. Po njihovom elitističkom shvaćanju društva, više im odgovaraju autoritarni režimi. Čini se da su Hrvatsku, kao članicu EU-a, izabrali za oruđe kojim će se suprotstaviti liberalnim demokracijama Zapada.
Glavni im je cilj usmjeriti društvo u jednom smjeru, prema što izraženijoj ulozi Katoličke Crkve – da ona određuje moralne vrijednosti društva i da se društvo, inače multikonfesionalno i pluralističko, ravna prema usko shvaćenom katoličkom svjetonazoru. Uspiju li u tome, jao si ga onda i samom kršćanstvu.“
 
Razmatrajući malo pozornije ove izrečene postavke koje se baziraju na sintagmama „ne bi me čudilo“ i „čini se“ (što može biti znak ili određene vrste predrasuda, ili iracionalnosti u pristupu konkretnoj zbilji u kojoj živimo) upravo izrečene riječi na račun te prelature koja legitimno djeluje u Crkvi i promiče svoju karizmu, prema mojem skromnom mišljenju, ne mogu imati određenu težinu. Ali Jadranka Brnčić ne odustaje. Prema apstraknom načelu nagađanja „ne bi me čudilo“ i „čini se“ gospođa nastavlja i dalje. Opus Dei „preimenuje“ u „Octopus dei“ i to objašnjava ovako u članku „Octopus dei – hobotnička hermeneutika“ (Autograf, 6. studenog 2016.):
 
 ”Opus Dei“ mogli bismo nazvati i ”Octopus“. Octopus vulgaris je mekušac, a njegovih osam krakova mogu doseći i golemu dužinu. Odlično je prilagođen kako životu lovca, tako i žrtve. Prema potrebi, dakako.U naborima svojega tijela skriva vrećicu s crnilom koje ispušta kad želi zbuniti svoje neprijatelje. Istodobno ispušta i supstancu koja umrtvljuje osjetilo mirisa protivnika tako da ga on više neće biti u stanju pronaći. Ne valja zaboraviti ni otrovni zub skriven u mekom tijelu. Osim toga, ima sposobnost da se provuče kroz vrlo male otvore kroz koje je neprijatelji ne mogu slijediti pa ostaju zbunjeni ispred njegova skloništa.Kreće se plivajući ili pužući po dnu na vrhovima krakova, a pri bijegu se kreće unatrag. Po mogućnosti povlači se uvijek u isto sklonište. Svojom sposobnošću da se bojom u potpunosti prilagodi okolini octopus unaprijed sprječava da ga tkogod otkrije.Vrijeme uglavnom provodi u svom skrovištu i promatra okolinu. Velike oči prilagođene su prigušenom svjetlu pod vodom pa mogu razaznati kretanja i prepoznati strukture. Njegovi napadi su stoga inteligento pripremljeni, a koga dohvati svojim krakovima teško će mu uzmaći.“
 
Tako gđa Brnčić na temelju „čvrstih“ činjeničnih postavki „ne bi me čudilo“ i „čini se“ opisuje tu crkvenu prelaturu, tako da dobivamo dojam kao da je riječ o najvećem neprijatelju čovječanstva. Mistificirati Opus Dei nije potrebno, čak dapače to bi mu i štetilo. Osobno, niti sam član Opusa Deia, niti njihov gorljivi apologeta, nego samo pokušavam dokazati i pokazati da je Vaš osobni animozitet kojega Ste iznijeli prema toj prelaturi zapravo adresiran na Katoličku Crkvu. A u Opusu Dei, kao i drugim crkvenim prelaturama, pokretima ili udrugama su ljudi, sveti i grešni koji nastoje u svojim životnim okvirima slijediti Krista – od biskupa, svećenika, do vjernika laika. A upravo nam to pokazuje djelovanje patra Ramosa, Portugalca koji  kao svećenik prelature Opus Dei živi u Hrvatskoj već 14 godina. Kada sam jednom prigodom pitao patra Ramosa kako se nosi sa objedama na račun prelature kojoj pripada, odgovorio mi je: „Potrebno je imati puno ljubavi i biti strpljiv“. Pater Ramos i njegov subrat, kao i studenti koji žive u njihovoj kući u Zagrebu nisu nikakvi fundamentalisti, „katolibani“ koji žele vladati Hrvatskom. Riječ je o  kršćanima koji se trude živjeti evanđelje u današnjem svijetu i vremenu u kojem živimo.  
 
Kaže se, a taj izričaj, ako se ne varam promiče i gđa Brnčić – „da se vjernik brine za svoju vjeru, a fundamentalist za tuđu“. Na temelju toga izričaja, osobno, ne samo u dosada citiranim stavovima, nego i općenito u pristupu Katoličkoj Crkvi primjećujem njezino „bavljenje“ mojom vjerom i Crkvom kojoj pripadam. Kako bismo to mogli nazvati? Protestantski fundamentalizam? Ne! Sekularni fundamentalizam? Ma ni to ne! A možda bismo to mogli nazvati „puzajućim osobnim fundamentalizmom“ koje se sastoji u tome da se na temelju nagađanja (u ovom kontekstu izričaja „ne bi me čudilo“ i „čini se“) izgrađuju određene konstrukcije na račun neistomišljenika koje se implicite pretvaraju u dogmu. Jao si ga tebi, ako to dovedeš u pitanje! Odmah si optužen za „neznanje“ ili „fundamentalizam“. Ili „teolažiju“.
 
Vjerujte poštovana gđo Brnčić. Pater Ramos se na bavi Vama, niti gleda u svojim neistomišljenicima „neprijatelje“ i „žrtve“. On je vjernik koji se bavi svojom vjerom i sve čini da Crkva bude kvalitetnija, poniznija, blaga, čista i jednostavna. Na koji način? Pa na način da svaki dan neumorno ispovijeda u zagrebačkoj katedrali, i to satima. Postao je vrlo popularan kao ispovijednik i duhovnik. Kolona ljudi koji svakodnevno stoje ispred njegove ispovijedaonice prilično je velika (možda su i ti vjernici „neznalice“ i „fundamentalisti“?). Nadalje, Ramos obavlja duhovne vježbe za svećenike, održava povremeno tzv. „duhovni krug“ za svećenike koji žele na njemu sudjelovati. I uvijek se (možda na Vaše razočaranje?) okupi priličan broj svećenika, uglavnom mladih koji vole Isusa i sa ljubavlju i gorljivošću žele vršiti svoje poslanje. A da ne govorimo o njegovoj brizi za studente, za obitelji u potrebi i još mnoge druge oblike apostolata koje vrši kao svećenik. Pater Ramos nije nikakav fundamentalist koji (kako bi neki htjeli) djeluje, da se izrazim figurativno sa „nožem u zubima“, nego normalna, duhovna, uravnotežena i blaga osoba u kojoj ljudi na temelju duhovne intuicije prepoznaju „ono nešto“ (ja bih rekao Božje). Zbog toga mu i dolaze kada im je teško i kada ih opterećuje bilo kakav grijeh (možda upotrebom riječi „grijeh“ nisam bio politički korektan?).
 
A utemeljitelj Opusa Dei, kojega je Katolička Crkva uzdigla na čast oltara sv. Josemaria Escriva izrekao je puno plemenitih riječi koje je potkrijepio i vlasitim životom (poput onog evanđeoskog gestis et verbis). Možemo navesti samo neke: "Razumijevanje, djelotvorna ljubav. Kada to uistinu budeš postigao, imat ćeš srce veliko za svakoga, bez razlike, i živjet ćeš – i s onima koji su te zlostavljali – Kristov savjet: Dođite k meni svi vi izmoreni, i ja ću vas odmoriti.“(Kovačnica, Verbum 2006.).
 
Kršćanin ne će pomisliti, niti reći da izlazeći iz hrama Božjeg i ulazeći u svijet, on predstavlja Crkvu ili da su njegova gledanja jedina katolička rješenja za odgovrajuće probleme. Toga ne smije biti! To bi bio klerikalizam, službeni katolicizam ili kako god to želite nazvati. U svakom slučaju, takvo bi ponašanje povrijedilo istinitu prirodu stvari.
Vaša zadaća je širiti iskreni laički mentalitet iz čega se izvode tri glavna zaključka: prvi je da treba biti dosljedan i preuzeti vlastitu odgovornost, treba biti kršćanin i poštovati onu braću i sestre, čija se razmišljanja razlikuju od naših, treba biti katolik i ne koristiti Crkvu za vlastite interese ili interese određene društvene grupe….. Ovaj kršćanski laički mentalitet će vam omogućiti da izbjegnete svaku vrstu netolerancije i fanatizma; ili pozitivno rečeno: pomoći će vam u promicanju mirnog suživota na mnogim društvenim poljima“ (Homilija, Kampus Sveučilišta Navarra, 8. listopada 1967.).
 
Osobno promišljajući odlučio sam, na temelju vlastite savjesti prosvjetljene vjerom u Krista upravo navesti ove izričaje sv. Josemarie Escrive kao pokušaj adekvatnog odgovora „hermeneutike“ koja se temelji na postavkama „ne bi me čudilo“ i „čini se“. I nastojati saslušati što taj „netko“ kaže o sebi i kako djeluje, a ne na temelju što mi „netko drugi“ o njemu kaže, jer postoji opasnost da se stvori mentalitet predrasude koji nije dobar za kršćanski život.
 
Ovaj dobronamjeran uradak upućen gđi Jadranki Brnčić možda je izričaj „fundamentaliste“, „katolibana“ ili „teološke neznalice“. Ali, na žalost, nisam salonski teolog, nego jednostavni svećenik „prašinar“ – pastoralac koji redovito slavi misu sa svojim narodom i propovijeda mu Riječ Božju, sjedi u ispovijedaonici i nastoji pomoći ljudima u njihovim dvojbama i životnim „zapetljancijama“, radi sa malim vjerničkim skupinama. Razumijete? Običan pastoral koji se obavlja u tajnovitosti, malenosti i vjernom ispunjavanju dužnosti sukladne vlastitom staležu. Ako sam Vas možda povrijedio ovim svojim uradkom iskreno se ispričavam. Ipak ste Vi od određenog kruga vaših istomišljenika, usuđujem se, bez ikakve zlobne primisli, reći „perjanica“ nove teološke misli koja je možda nama „hilicima“ i „prašinarima“ mentalno nedostupna, pa ju ne možemo shvatiti.
 
Ako su članovi Opusa Dei u Hrvatskoj doista nekome učinili zlo, ako doista žele zavladati Hrvatskom, ruše ustavno-pravni poredak RH, što osobno ne primjećujem, ali možda Vi imate konkretne dokaze za to, povlačim sve što sam rekao. I da! Ovaj moj uradak nije nikakav „orkestrirani napad na neistomišljenike“ ili „dio kampanje usmjerene protiv heretika“ nego samo želja da se osvijetle određene stvari na temelju konkretnih izričaja kršćanskog identiteta, a ne na temelju „ne bi me čudilo“ i „čini se“. Ja sam Vam, znate, „slobodni strijelac“ koji ne pripada niti jednoj grupi ili struji, niti se bavi nekakvom „konspiracijom.“ One, da ih tako nazovemo „katoličke kapitalce“ prema kojima Ste usmjereni i prema kojima Ste, primjećujem posebno „nabrijani“, jedva i poznajem, ne interesiraju me previše, jer nastojim živjeti jednostavno i skrovito. I više mi ne treba. Tek toliko na znanje, da ne dođete u „napast“ (što me baš previše i ne opterećuje) da me negdje „svrstate“ po načelu „mi“ i „oni“. Osobno sam se svrstao – u „ekipu“ onih koji slijede Isusa, želi pomoći braći ljudima i svakodnevno čita Božju Riječ kako zna i umije. I molim Boga da, kada mijenja Crkvu – krene od mene, a ne od „nekih drugih“. To je moje opredjeljenje. Nismo li onda na istom putu i promičemo iste vrijednosti?
 
„Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojem ne opažaš? Ili kako moćeš reći bratu svomu: De da ti izvadim trn iz oka, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova“ (Mt 7,1-5).Bilo bi divno da sva kršćanska braća i sestre utisnu u srce ove riječi! Život bi nam bio puno jednostavniji.
 

vlč. Pavle Primorac

Povezane objave

Smrt pod zastavom ISIL-a

HF

Spomen križ u Dravskoj šumi

HF

Što znamo o 5G mreži?

HF

Mrežna stranica Društva Jasenovac

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više