Marko Veselica je zbog tzv. verbalnog delikta i govora istine proveo preko dvanaest godina na robiji
U 82. godini života u Zagrebu je umro dr. Marko Veselica, sveučilišni profesor, političar, uznik Titova diktatorskog režima – hrvatski Mandela, ili kako su ga zvali, Sokrat hrvatskog naroda. Jedan je od najvećih moralnih autoriteta našega naroda, jedan od najznačajnijih kritičara komunizma i titoizma i boraca za rješavanje hrvatskog nacionalnog pitanja. Zbog tzv. verbalnog delikta i govora istine o nezavidnom položaju hrvatskoga naroda u Titovoj Srboslaviji proveo je temeljem dva suđenja, 1972. i 1980., preko dvanaest godina robije, od ukupno 18 dosuđenih. Za moto jedne svoje knjige Marko je uzeo riječi Jana Husa: Traži istinu, čuj istinu, uči se istini, ljubi istinu, govori istinu, drži se istine, brani istinu do smrti. Tog načela Veselica se, usprkos svim okolnostima i nedaćama, držao cijeloga života.
Marko Veselica rođen je 9. siječnja 1936. u Glavicama kod Sinja. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirao 1969. Hrvatsko proljeće dočekao je kao zastupnik grada Zagreba u DPV-u Savezne Skupštine. Bio je visoki dužnosnik Saveza sindikata Hrvatske i u samom vrhu Matice hrvatske, docent na Ekonomskom fakultetu, urednik Hrvatske gospodarske revije i Hrvatskog gospodarskog glasnika. U politički život ondašnje države uključio se na reformskom valu koji je u Hrvatskoj zaživio nakon Brijunskog plenuma i smjene A. Rankovića (1966.), Deklaracije o položaju hrvatskog književnog jezika (1966.) i buđenja hrvatske nacionalne svijesti glede gospodarske obespravljenosti i sramotnog položaja hrvatskoga jezika, kulture, znanosti i umjetnosti. Odlučnu ulogu u tome je odigrala i Deseta sjednica CK SKH i obračun sa Milošem Žankom, tada zloglasnim nositeljem unitarističkih i velikosrpskih pozicija. No, rušenjem Hrvatskog proljeća u Karađorđevu (prosinca 1971.) pod diktatorskom palicom Tita i njegovih poslušnika velikosrpske i jugokomunističke struje: E. Kardelja, V. Bakarića, D. Dragosavca, M. Baltića, M. Planinc, J. Radojčević, S. Šuvara, J. Vrhovca, Č. Grbića, J. Bilića i drugih, slomljena su očekivanja u demokratski preobražaj Jugoslavije i u tom kontekstu ravnopravan položaj hrvatskog naroda i Hrvatske.
Slom hrvatskog proljeća u Hrvatskoj rezultirao je uhićenjima, progonima, suđenjima, ostavkama, smjenama, bijegom Hrvata iz zemlje. Počinje hrvatska šutnja i Titova tiranija. Smijenjeno je preko pet tisuća rukovoditelja u gospodarstvu, iz članstva SKH isključeno je ili skinuto s evidencije oko 70 tisuća članova, preko dvije tisuće građana Hrvatske je osuđeno, ukinuti su brojni časopisi i listovi, napose čuveni Hrvatski tjednik, zabranjen je rad Matice hrvatske… Među prvima koji su osjetili Titovu pesnicu bio je Marko Veselica. Sudski proces protiv njega i desetorice pripadnika Hrvatskog proljeća, započeo je 6. siječnja, a uhićenja 11. siječnja 1972. godine. Djelatnost Marka Veselice i ostalih osumnjičenika potpala je pod Sektor za suzbijanje kriminaliteta, što je zapravo značilo da se svaka oporbena misao smatrala kriminalnim djelom, odnosno, prema članku 110 KZ “kontrarevolucionarnim napadom na državno i društveno uređenje (?!).
Vlasti su Veselicu optužile da je tajnim i javnim nastupima i napisima razvijao tezu o neodrživom položaju hrvatskoga naroda i Hrvatske u Jugoslaviji; da se borio protiv samoupravnog socijalizma; da je djelovao s pozicija hrvatskog nacionalizma i šovinizma; da je govorio o prevlasti srpskih kadrova u svim ustanovama Republike i Federacije – napose policiji, vojsci, diplomaciji, privredi, Partiji, a da je posebno dokazivao ekonomsko izrabljivanje Hrvatske. Na ovom području na kojemu je Veselica bio najupućeniji, optužbe su smjerale na njegove tvrdnje da je nesrazmjeran udjel Hrvatske u investicijama; da Hrvatska u kreditima Međunarodne banke za obnovu i razvoj sudjeluje sa 7,8 % iako formira 40% jugoslavenskog deviznog potencijala; da se čak 70 % investicija odnosi na Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju; da Hrvatska najviše sudjeluje u osiguravanju deviznih sredstava (turizam, izvoz i doznake radnika iz inozemstva) a najmanje koristi ta sredstva; u kreditno-monetarnom sustavu ključnu ulogu imaju savezne investicijske banke pod kontrolom Beograda itd., itd. Veselica je napose upozoravao na ogroman odljev radnog dijela stanovništva Hrvatske. Tako iz SRH potječe čak 57% ukupne jugoslavenske ekonomske emigracije dok u stanovništvu Jugoslavije Hrvatska sudjeluje sa 21,5 %?! To je tek mali dio ekonomskih analiza kojima je Veselica dokazivao ekonomsko i svekoliko izrabljivanje Hrvatske i hrvatskog naroda.
Devedesetih godina Veselica je sudjelovao u utemeljenju hrvatskih političkih stranaka: HDZ-a, HDS-a i HKDS-a. Bio je predsjednik Hrvatskog društva ekonomista. Autor je brojnih knjiga iz područja ekonomije te autobiografskih vezanih uz njegovo uzništvo i borbu za Hrvatsku. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Od 1995. do 2000. bio je zastupnik u hrvatskom Saboru.
Svoju ljubav prema Domovini najljepše je izrekao riječima: Ja zaista volim Hrvatsku, volim je kao rođenu majku, voljenu ženu i djecu, brata i sestru, prijatelje, zelene livade i pjev ptica, jer u svemu tome živi Hrvatska. Zaljubljen sam u njezinu sudbinu, ma kakva ona bila i nikada je neću napustiti, kao što majka neće napustiti svoje čedo, pa ni onda kada ona kažnjava njegovu ljubav, jer to je ljubav bez pogodbe i traženja naknade. Za mene je Hrvatska tajna koju je nemoguće racionalno dokučiti, jer je nedokučiva kao i svaka tajna života, ljubav i mržnja, smrt i besmrtnost, dobro i zlo, ljepota i rugobnost. Ne znamo kako će se naš narod odužiti Marku za njegovu istrpljenu ljubav i djelo za svoju Domovinu?! Ipak, u ovom sjećanju na našega Mandelu predložio bih da ubuduće Hrvatsko Društvo Ekonomista nosi naziv: HRVATSKO DRUŠTVO EKONOMISTA dr. MARKO VESELICA.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više