I mladi, i znaju

Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović – političari za novo doba

Prije skoro tri godine, 8. travnja 2014. godine, u časopisu Vijenac Matice hrvatske napisao sam analitički članak uoči predsjedničkih izbora u Hrvatskoj pod naslovom "Predsjednički izbori su točka preokreta". U tom članku inspiriran načinom kako su u Sjedinjenim Američkim Državama došli do kandidature Baracka Obame, pokušao sam na isti način doći do dva, po mom mišljenju, najizglednija kandidata koja mogu pobijediti Ivu Josipovića, koji je u to vrijeme izgledao nepobjediv.

O čemu se radi? Amerikanci su napravili poželjan politički profil predsjednika SAD-a (idealnog kandidata) te su onda na bazi toga profila tražili konkretnog kandidata koji naviše liči tom idealnom kandidatu. Tako su došli do Baracka Obame, u to vrijeme relativno malo poznatog političara u SAD-u. Međutim, on je imao te osobine koje su bile potrebne da pobijedi na predsjedničkim izborima.

Pokušao sam, kao politički analitičar a mogu reći i iskusan političar, analizirati loše i dobre strane Ive Josipovića, dakle njegove vrline i mane, te pronaći dva najbolja kandidata koji bi ga mogli pobijediti. U traženju tih najboljih protukandidata Josipoviću naveo sam slijedeće bitne kriterije: kandidati moraju biti mladi ljudi, moraju biti visokoobrazovani. Moraju biti već afirmirani u zemlji i inozemstvu. Ne smiju imati nikakve afere, dakle moraju imati "čiste ruke". Ne smiju imati nikakve mrlje u prošlosti. Moraju biti tolerantni ali i odlučni. Moraju dobro izgledati jer slika je važnija od tona. Moraju biti dobri govornici, vrijedni i srdačni. Moraju biti dokazani domoljubi, odlučni braniti hrvatske nacionalne interese. Dakle, moraju ulijevati povjerenje glasača da će znati čvrsto braniti hrvatske nacionalne interese.  

Na temelju takvih kriterija utvrdio sam da postoje samo dva takva kandidata te sam onda obrazložio zašto su to Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković. Za Kolindu Grabar Kitarović između ostalog sam napisao: "Ona je uspjela u svjetskoj politici i došla je na mjesto zamjenika tajnika NATO-a. Dakle, došla je na najvažnije i najviše mjesto koje je ikad dosad obnašao jedan hrvatski političar. Bila je i ministrica vanjskih poslova i veleposlanik u SAD-u. Dakle, zna sve tajne, pravila i trikove svjetske politike te je na tim mjestima dokazala da zna braniti hrvatske nacionalne interese.

Prihvaćena je od vrha svjetske politike te je postala članica i tri lateralne komisije, jednog od najmoćnijih centara u kojoj se iza kulisa faktično vodi svjetska politika. Neki kažu da je to minus. Za mene je to veliki plus jer predsjednica Hrvatske koja sjedi za stolom u vrhu svjetske politike u uvjetima pregrupiranja svjetske moći i sukoba Zapada i Rusije može mnogo učiniti za Hrvatsku i naše nacionalne interese. Iako se još ne zna da li će se uopće vratiti u Hrvatsku već prva istraživanja javnog mijenja pokazuju da ima znatnu podršku građana.

O Andreju Plenkoviću sam napisao sljedeće: "Mišljenje o Plenkoviću u Americi i Europskoj uniji je izvrsno i on bi kao i Kolinda Grabar Kitarović mogao računati na veliku podršku svjetske politike i u poduzimanja mjera za izlazak Hrvatske iz krize. Kako danas slika puno više vrijedi od riječi, kako na rezultat izbora bitno utječe dojam koji političari ostavljaju u televizijskim emisijama i Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković sigurno bi u duelu "oči u oči" do nogu potukli nekonkretnog i nesimpatičnog frazera Ivu Josipovića. Za Plenkovića je posebno važno kako će kao nositelj liste proći na skorim izborima za Europski parlament. Ako bi pobijedio, na čelu liste koalicije HDZ-a, to bi bio veliki vjetar u leđa za predsjedničke izbore. Možda je i zbog toga dobro što je HDZ odlučio da će svoga kandidata za predsjedničke izbore kandidirati nakon izbora za Europski parlament. Pobjeda Kukuriku koalicije povećala bi šanse Ivi Josipoviću a pobjeda liste na čijem je čelu Plenković bitno bi smanjila šanse Josipoviću i otvorila široki prostor za pobjedu i na predsjedničkim izborima i na parlamentarnim izborima koalicije HDZ-a. Pobjeda liste na čijem je čelu Andrej Plenković bila bi veliki prinos za njegovu kandidaturu na predsjedničkim izborima a poraz odnosno pobjeda Kukuriku koalicije bila bi veliki prinos za pobjedu Josipovića na predsjedničkim izborima. 

Dakle, budućnost Hrvatske se određuje na idućim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Hrvatskoj je potrebna nova vlast i novi ljudi ali i potpuno drugačiji profil političara i  nova politička strategija. Da bi Hrvatska izašla iz krize nije dovoljna samo smjena vlasti. Potrebna je nova politička strategija."

Od tada je prošlo tri godine. Kolinda Grabar Kitarović izabrana je za hrvatsku predsjednicu a upravo obilježava prve dvije godine svojeg uspješnog mandata. Njen mandat je bio težak, posebnu prvih godinu dana kada ju je Zoran Milanović i Kukuriku koalicija faktično nisu priznali kao predsjednicu Hrvatske. Na nju je izvršen strašan napada, zbog toga što je izmjestila bistu Josipa Broza Tita iz predsjedničkih Dvora i praktično pokrenula proces detitoizacije. Napade je izdržala a njena popularnost se nije smanjila tako da treba očekivati da će postići još uspješnije rezultate do kraja svog mandata. Kao vrhovna zapovjednica Oružanih snaga najzaslužnija je, a to je i obećavala, što je uz pomoć svojih veza i u NATO i SAD-u uspjela reorganizirati hrvatsku vojsku i modreno ju naoružati. Njena inicijativa uspravnica Jadran- Baltik bila je radikalna promjena strategije hrvatske vanjske politike koja izlazi iz geta Balkana.

Andrej Plenković nakon uspješnog mandata u Europskom parlamentu gdje se afirmirao kao uvaženi europsku političar, postavši potpredsjednik Vanjskog političkog odbora i ključni čovjek Europske unije u razrješavanju kvadraturi kruga Ukrajine stekao je veliki ugled u Europskoj uniji i u cjelini u svjetskoj politici. S tim ugledom vratio se u Hrvatsku i najprije je neposrednim izborima izabran za predsjednika HDZ-a, a onda je i pobijedio na parlamentarnim izborima u situaciji kada je to izgledalo kao nemoguća misija. Zato se može reći da je pobjeda i HDZ-a i pobjeda Andreja Plenkovića veliki dan za hrvatsku demokraciju, jer je ponudio novu političku platformu koja je i hrvatska i europska. S tim svojim programom formulirao je europsko hrvatstvo primjerenim 21. stoljeću. On je prihvatio Tuđmanovu suverenističku politiku ali i dao nove odgovore kako sačuvati suverenost i nacionalni integritet u uvjetima globalizacije i svjetskih integracija. Prihvatio je Tuđmanovu politiku pomirbe i okupljanja i na djelu je ponudio novi program suprotan Milanovićevom programu sukobljavanja izraženog parolom "mi ili oni".

Zašto je pobjeda Plenkovića i HDZ-a veliki dan i početak novog doba hrvatske politike? Sada na čelu hrvatske države imamo dvoje političara novog doba, dvoje modernih političara, koji mogu odgovoriti na sva nova pitanja s kojima se hrvatski narod susreće u ovoj svjetskoj krizi.

Nakon dvije godine mandata Kolinde Grabar Kitarović i prvih sto dana vlade Andreja Plenkovića svi bitni gospodarski procesi su pozitivni. Raste proizvodnja, raste društveni proizvod, raste izvoz, smanjuje se dug, rastu plaće, raste potrošnja i Hrvatska koja je godinama bila na zadnjem mjestu sada se penje u sam vrh Europske unije po uspješnosti gospodarstva. Međutim, svi ti uspjesi pokušavaju se osporiti a i Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković žestoko se napadaju i s lijeva i s desna. S desnici im neopravdano poručuju da su izdajnici hrvatskog naroda a sa ljevice i inozemstva da dozvoljavaju fašizaciju i ustašizaciju hrvatskog društva. Pokušavaju se vrlo grubim napadima zaustaviti pozitivni procesi u Hrvatskoj, čak se pokušava i srušiti ova Vlada, koja je bez sumnje u prvih sto dana najuspješnija hrvatska Vlada koju smo imali. U pet sati duela u Hrvatskom saboru s oporbom Plenković je potukao do nogu oporbu i pokazao da nema ozbiljnog konkurenta u hrvatskoj politici. Kolinda Grabar Kitarović je svojim vanjskopolitičkim potezima bitno promijenila status Hrvatske u svjetskoj politici i stvorila pretpostavke da Hrvatska na novim načelima vodi svoju vanjsku politiku. Pronalazi se ravnoteža između tvrde obrane nacionalnih interesa i nužnosti uključivanja Hrvatske u međunarodne integracija i sudjelovanja u svjetskoj politici.

Iako u svijetu vlada kaos, iako je nejasno što će se događati nakon izbora novog američkog predsjednika Trumpa, tko će s kim praviti saveze i protiv koga koje će sve velike sile i na koji način pokušati ostvariti svoje interese u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini odnosno u cjelini u jugoistočnoj Europi jasno je da je nastupilo novo doba i da za to novo doba trebaju novi političari. Hrvatska je sreća što je već na dvije ključne dužnosti dobila političare novog doba, jer Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković su prototip i po obrazovanju i uspjehu i izgledu, govorništvu i znanju političara novog doba. Međutim, nisu dovoljan dva političara za novo doba potrebno je da se utvrde i promjene koje će Hrvatsku prilagoditi potrebama novog doba.

Pored niza drugih stvari mislim da je jako važno istaći tri točke preokreta u Hrvatskoj. Prvo, potreban je novi izborni sustav koji će omogućiti da građani biraju ne samo stranku nego konkretne ljude. Nama bi najviše odgovarao prilagođen njemački izborni sustav. Trebalo bi odmah pokrenuti promjene izbornog sustava kao uvjet izlaska iz krize. Novi izborni sustav bi demokratizirao političke stranke i doveo u vrh nove ljude. Drugo, potrebno je iz stanja sukoba i otvaranja ideoloških ratova iz prošlosti jačati suradnju, zajedništvo i toleranciju te okupljati sve raspoložive snage u ostvarivanju bitnih nacionalnih interesa. I treće, potrebno je formirati stalni Okrugli stol od predstavnika svih bitnih institucija hrvatskog društva na kome bi se raspravljalo upravo o tom kako iz  razdoblja sukoba postupno prelaziti u stanje suradnje i zajedništva.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, Katolički tjednik