Predstavljena knjiga Vedrane Milin Ćurin Žene u klapskom pjevanju
Pred brojnom publikom u dvorani Akademije na splitskim Gripama u četvrtak, 2. ožujka 2017. predstavljena je knjiga doktorice znanosti Vedrane Milin Ćurin „Žene u klapskom pjevanju“. Knjigu su predstavili: akademik Jakša Fiamengo, dr. sc. Vito Balić i recezentica izdanja doktorica znanosti Ivana Tomić Ferić. U glazbenom dijelu promocije nastupile su ženske klape Filip Dević iz Splita i Neverin iz Kaštel Lukšića.
Knjiga Vedrane Milin Ćurin znanstveni je dokaz o tradiciji ženskog klapskog pjevanja koje se, prije svega, zbog povijesno – socioloških uvjeta drugačije razvijalo u odnosu na muško. Ujedno, ova je knjiga prvi znanstveni rad o ovoj temi zbog čega je njeno objavljivanje od strane splitske Umjetničke akademije još značajnije.
„U stručnoj, znanstvenoj literaturi o ženama u klapskom pjevanju dosad se napisalo malo ili gotovo ništa. Koliko sam upoznata, jedna jedina diplomska radnja na tu temu napisana je na UMAS-u. Kao da se ta tema dosad izbjegavala. Zbog toga sam prije petnaestak godina počela prikupljati podatke o ženskom klapskom pjevanju. Htjela sam istražiti kako je to izgledalo u prošlosti u odnosu na današnju situaciju. Od prvih zapisa do danas. Ženama se često spočitavalo da nisu živjele klapski. Htjela sam provjeriti koliko su ti argumenti istiniti. Naravno, tu su i notni zapisi, bilješke, stručna literatura. Za potrebe knjige proveli smo i anketu među članovima ženskih i muških klapa te voditeljima, te dobili vrlo zanimljive informacije. Sve smo to provukli kroz dvjesto i nešto stranica ove knjige“, kazala je autorica Milin Ćurin.
Klapsko pjevanje je tradicijsko višeglasno homofono pjevanje bez pratnje instrumenata. Tradicija klapa i klapske pjesme kakvu je poznajemo i danas, formira se sredinom 19. stoljeća, u vrijeme kada su se profilirali kulturni i glazbeni identiteti mediteranskih gradića na našoj obali i otocima, posebice u Dalmaciji. Javlja se u pučkim slojevima društva kao rezultat sklada postojećeg duhovnog stanja u mediteranskim gradićima toga doba. Stil pjevanja je vremenom evoluirao od tipično tradicijskog oblika pjevanja (klapska pjesma) i postojanja klapa, do stručno postavljenog i organiziranog oblika pjevanja koji se u današnje vrijeme svojim načinom prezentacije više ubraja u stilove popularne nego tradicijske glazbe. Razlike u formalnim i organizacijskim oblicima klape kroz povijest značajne su te se govori o tri modela klape: tradicijska (pučka), festivalska i današnja (moderna) klapa.
Naziv dalmatinska klapska pjesma novijeg je datuma, a u glazbeno-folklornu terminologiju uveden je tek u 70-tim godinama 20. Stoljeća.To je rezultat suradnje stručnjaka i pjevača okupljenih oko prvog Festivala Dalmatinskih klapa osnovanog 1967. godine u Omišu. Omiški je festival uvelike zaslužan za promociju klapskog pjevanja i prva je institucija koja je klapsko pjevanje prezentirala kao organizirani oblik tradicijskog (a kasnije i umjetničkog) glazbovanja.
Ženske su klape započele nastupati na omiškom fetivalu sredinom 70-tih godina prošlog stoljeća, a od 1991. ženske klape imaju svoju festivalsku večer. Poznat je slučaj prve ženske klape 'Zadranke' osnovane 1977. U svojoj su bogatoj povijesti dva puta bile apsolutne pobjednice omiškog Festivala natječući se ravnopravno s muškim klapama. Na Festivalu 1990. dobile su posebnu nagradu za doprinos očuvanju dalmatinske, klapske pjesme (čiji je način pjevanja u međuvremenu postao dio svjetske nematerijalne, kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a). U obrazloženju je tada navedeno: „Zadranke su pokazale da je moguće stvoriti posebnu varijantu u klapskom pjevanju, izjednačivši se u vrsnosti nastupa s najboljim muškim klapama. Zadranke su utvrdile izvođački standard u ženskom klapskom pjevanju koji je bio i ostao uzorom za niz ženskih skupina koje su se iz godine u godinu pojavljivale na FDK u Omišu.”
