Hrvatski Fokus
Religija

Slava je Božja zakon stvorenja

Propovjednici Božje slave i ljudskoga mira

 
 
»Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima…«
(Luk 2, 14.)
 
Nije ona anđeoska pjesma nad Betlehemom o slavi Božjoj i ljudskome miru (Luk 2, 14.) anđeoska poruka. To je Božja, Kristova, poruka. Anđeli su je samo izrekli, jer Dijete u jaslicama nije još govorilo. Nije još bio došao njegov dan (Iv 2, 4.). Ali to je isto onako riječ božanske Mudrosti, kao i sve one druge, što će ih Ono kasnije, kao Muž i Učitelj, izreći svojim ustima.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/03/www.zupa-sracinec.hr_wp-content_uploads_2013_12_Isus-u-jaslicama.jpg
Program je njegova života, sadržaj je njegove otkupiteljske misije u njoj izražen. Izražen najpotpunije i najlapidarnije, što je moguće. Slava je Božja zakon stvorenja (5 Mojs 26, 19.). Nema većega. Nema ljepšega. Gdje se god ona ostvaruje, svijet je lijep i velik. Svejedno, diže li se ona k nebu kroz svjetlucanje krijesnica ili kroz bljesak i grmljavinu munja. Svejedno, je li njezin govor golubinje gukanje, ili rika lava, ili radosna pjesma pastira za stadom, ili simfonija nekoga velikoga orkestra u katedrali. Svejedno, slavi li se Bog glasom ili životom. Svejedno, slavi li se iz bijelih prvopričesničkih haljina ili sa pokorničkog križa.
 
Svijet izvršuje svoje najintimnije poslanje, kad slavi Boga. I doživljuje svoje najviše podignuće: sjedinjuje se s neizmjernom dobrotom i s neizmjernom srećom. Postaje velik. Utapa se u skladu i ljepoti. Po njemu se razlijeva svjetlost Božja, baš kao i po betlehemskim travnicima u onu prvu božićnu noć. »Et claritas Dei circumfulsit illos« (Luk 2, 9.). U slavi Božjoj nalazi svijet svoje najispravnije usmjerenje i svoje najviše oplemenjenje. Njegovi su putevi tada ispravni, njegove su prirodne tendencije zadovoljene, on je ispunio i postigao svoju svrhu. On je dobar. I ljudima je, koji na njemu žive, tada dobro. Samo po atmosferi slave Božje svijet je čovjeku roditeljski dom, pun Oca i ljubavi, pun blagoslova i providnosti, pun mira.
 
Nijesu u Kristovoj božićnoj poruci uzalud povezani slava Božja i ljudski mir. Mir u onomu svome najpunijem značenju, gdje je on istovjetan sa svakim dobrom, sa savršenim zadovoljenjem svih pozitivnih ljudskih potreba i svih plemenitih želja, sa ostvarenjem najljepših Božjih osnova sa čovjekom i najviših njegovih ideala. Gdje on nije ništa drugo nego upokojenje u istini, ljepoti, dobru i ljubavi. Gdje je on siguran i vječan. Gdje mir ne znači dosadu, nego radosnu aktivnost i najintenzivniji život. Gdje on nije ostrakizam ni izolacija od života, pa makar i dobrovoljna, gdje on nije bijeg i osamljenost, nego kohezija i prijateljevanje sa svima: jedinstvo duše i osjećaja u množini i skupnosti. Ljudski je život tu vraćen na svoje originalne, božanske sheme.
 
Treba tu božansku, božićnu, formulu ljudske sreće uvijek dalje navješćivati svijetu. Nije ona bila ni namijenjena jednom danu. Ni jednom pokoljenju. Ni jednom Božiću. Kristov je Božić svaki dan, baš kao što je svaki dan i njegova Posljednja večera, i njegov Križ, i njegov Uskrs. »Una enim oblatione consummavit in sempiternum sanctificatos« (Hebr 10, 14.). »Semper vivens ad interpellandum pro nobis« (Hebr 7, 25.). »Quod enim mortuus est peccato, mortuus est semel: quod autem vivit, vivit Deo« (Rim 8. 10.). Kristov je Božić i danas, kad je apokaliptičkom konjaniku »dano da uzme mir sa zemlje« (Otkr 6, 4.).
 
Slava Božja i ljudski mir. Nema socijalnog programa, koji bi više obećavao i jamčio. Njim je zauvijek riješen problem puta k sreći. »O, kad bi ti znao, i to u ovaj svoj dan, što je za mir tvoj, a sad je sakriveno od očiju tvojih!« (Luk 19, 42.). Valja da to kažemo svijetu. Valja da skinemo koprenu s njegovih očiju. Valja da ga opet naučimo toj tako jednostavnoj, a tako božanski bogatoj tajni. Treba da svijet opet stane slaviti Boga: u tomu je sve. Da ga prizna kao prvi uzrok svakoga bitka, kao praizvor i pralik svakoga dobra (Mt 12, 35.; Mark 10, 18.; Luk 18, 19.), kao vrelo svake sreće (Jak 1, 17.). Kao nadahnuće, kojim će se nadahnjivati, po kojemu će raditi, djelovati i stvarati. Kao božanski uzorak života, koji će kopirati (Mat 5, 48.). Kao moralnu normu i zakon. Treba da mu služi u duhu i istini (Iv 4, 23.). Treba da ga slavi u ljubavi: da gleda u njemu nebeskoga Oca, dobra, milosrdna i brižna (Mat 6, 8.). Da se u njega uzda i u njemu bude sretan.
 
Da ga voli i da, s njim i radi njega, voli i svu svoju ljudsku braću. I da se raduje njegovu svjetlu i njegovoj istini. I da čitavu zemlju napuni tim božanskim svjetlom i tom božanskom istinom (Iz 11, 9.). Da je svu napravi velikom crkvom Božje slave i Božjega prebivanja među ljudima. I da u toj crkvi Božje slave primi iz ruke Božje milost i otkupljenje. Pa će odmah ta slava Božja pasti na zemlju kao poljubac Božjega mira, što upokojuje i spasava. Planut će i pred nama znak i zora vječne slave. Gospodin će se proslaviti u našoj sreći i u našoj nadi. »Et viderunt omnes populi gloriam eius« (Ps 96, 6.). Dobrota će nam dati mir. Pravda će nam ga dati. »Opus iustitiae pax!« Ljubav će nam ga dati. Bog će nam ga, Krist će nam ga dati. »Bog mira« (Rim 15, 33.). »Knez mira« (Iz 9, 6.). Jedini Knez mira. »Quis restitit ei, et pacem habuit?« (Job 9, 4.).
 
Slava Božja uvijek je poniznost, uvijek pravda, uvijek dobrota, uvijek nesebičnost, uvijek ljubav. A poniznost i pravda i dobrota i nesebičnost i ljubav rađaju mir. Mir nutarnji i vanjski, mir naravni i nadnaravni, mir socijalni i duševni, mir onima, koji su daleko, i onima, koji su blizu: »pacem ei qui longe est, et qui prope« (Iz 57, 19.; Ef 2, 17.). Veliki, opći, božanski mir.
 
Slava Božja i ljudski mir. Mi smo svećenici propovjednici slave Božje. »Et annuntiabunt gloriam meam gentibus« (Iz 66, 19.). Zato smo, nužno, i nosioci mira. I naše je zvanje i naše poslanje mirotvorno, usrećiteljsko, pomirno, slavno. S pozdravom mira ulazimo mi u svaku kuću i u sav Božji svijet. »Primum dicite: pax huic domui!« (Luk 10, 5.). Darovi su slave i časti i mira u našim rukama za svakoga, tko čini dobro. »Gloria autem, et honor, et pax orani operanti bonum!« (Rim 2, 10.). »Quicumque hanc regulam seciuti fuerint, pax super illos!« (Gal 6, 16.). »Pax multa diligentibus legem tuam!« (Ps 118, 165.).
 
Naša je misija božićna misija Božje slave i ljudskoga mira. I baš jer je Božić dan Božje slave i ljudskoga mira, on je i naš svećenički dan. Naša usta moraju se danas, na Božić, napuniti slave Božje za čitavu Novu godinu, što nas čeka. Naše oči moraju se danas, na Božić, zagledati u veliku, vječnu, božićnu, viziju mira i jednako u tom božićnom mirovnom zanosu ostati, sve do našega zadnjega svećeničkog dana. »Orietur in diebus eius iustitia et abundantia pacis« (Ps 71, 7.). »Et pacis non erit finis« (Iz 9, 7.). »Et sedebit populus meus in pulchritudine pacis« (Iz 33, 18.).
»Declimabo super eam quasi fluvium pacis« (Iz 66, 12.). »Et erit iste pax« (Mih 5, 5.). »Ad dirigendos pedes nostros in viam pacis« (Luk 1, 79.). »Et Deus pacis et dilectionis erit vobiscum« (2 Kor 13, 1.). »Ipse enim est pax nostra, qui fecit utraque unum« (Ef 2, 14.). »Quam speciosi pedes evangelizantium pacem, evangelizantium bona!« (Rim 10, 15.; Iz 52, 7.).
S anđelima, s pastirima, s Marijom i Josipom. Sa svim ljudima slave Božje i dobre volje!
Tekst je prvi puta objavljen u Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije, 1/1960., a pretiskan je i objavljen u knjizi: Čedomil ČEKADA, Crkva, svećeništvo, svećenici, Đakovo, 1967., str. 9-12. Ostali ovdje objavljeni tekstovi iz knjige mogu se pronaći ovdje.
 

Dr. Čedomil Čekada

Povezane objave

Klerikalni globalistički feudalizam – izgubljen u vrjemenu i prostoru

hrvatski-fokus

Prisilno cijepljenje 2021. – smrt. Gdje je spas? 

hrvatski-fokus

Crkva Krista i Antikrist

HF

Dokumentarni film Stepinac–Kardinal

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više