Obrana i zaštita Milanke Opačić

"Dobro društvo" u društvu Jove Čaruge

Što mi je činiti nego sjesti na obalu Save i plakati. Malo je čistija nego li prije, pa će me čuti barem ribe, kederi, klenovi i deverike koje su tamo navodno oživjele. Plakat bih na toj obali mogao zbog svačesa do poplavnog  porasta vodostaja, a sada ću samo zbog SD Partije. Nema ovdje ništa od nove, moderne, socijaldemokracije i jošte k tome hrvatske. Tužno.

Milanka Opačić

Kad su partijaši birali Davora Bernardića za šefa činilo mi se kako je on puno bolji od onoga Ostojića („O'stoje“) koji se, osim niza „nesnalaženja“ nije „snašao“ ni u traženju „travnatog“ kukastog križa na Poljudu, za kojega je bila potrebna temeljita priprema, od ideje do realizacije, a koji je naštetio Hrvatskoj samo tako i toliko – da čovjek ne bi vjerovao. Ne snalazi se ni Orepić, pa „svastičica“ traje. Ne mirujem, pa ću reći kako izgleda „živi vječno“. A ni „Naš Hajduk“ ne će istražiti tko ju je naris'o s totalnim herbicidom. Kako bilo da bilo, kemijski, nacistički, doduše ne u plinskom već u tekućem stanju, napad na Hrvatsku još je nepoznanica.

Zaštitnik Davor Bernardić

Vraćam se na Davora Bernardića s prethodnoga puteljka. „Predsjednik SDP-a Davor Bernardić poslao je u petak pismo predsjedniku Sabora Boži Petrovu i ministru unutarnjih poslova Vlahi Orepiću u kojem traži da policija odmah počne štititi SDP-ovu potpredsjednicu Sabora Milanku Opačić“ (izvor: tportal „radničke novine“, korporacijske pače toga telekoma). Ne znam kome bih pripisao ovo „Sabor“, korporacijskim „vratima“ ili Bernardiću, nu tko bio da bio, Milanka Opačić nije podpredsjednica „Sabora“ već nečesa što se, ustavno naziva – Hrvatski sabor. Mnijem, tako adresirano pismo nikamo ne će doći.

Nu, tko je „napao“ bidnu Milanku i sa čime? Jedan portal koji ju može odjenuti barem na tri načina. Prvi je da joj na poprsje frkne četiri ćirilična „c“ – čitaj „s“, što je i učinio. Drugi da joj na isto stavi „ušato u“ kojemu uši nateže preko „cele“ velike Srbije Milorad Pupovac, a ona je povelika, pa „ušato u“ na malo poprsje ne bi stalo. Treći je da ju „zaferedži“ samo s „prozorima“ za oči, ali tada bi bio neophodan potpis pod sliku: „Ovo je ta i ta“, a bilo bi i šteta zbog slike.

Nego što bismo mi da nemamo tako ekspeditivnu policiju – ona je mam otkrila kako je riječ o fotomontaži. Šteta truda i sredstava, jer je to bilo vidljivo i iz „avijona“, a bilo je i potpuno neočekivano (vjerojatnost jednako nula) da bi se Milanka Opačić sama tako slikala. Puno je ona pametnija ovdašnja političarka i bolja majstorica. Preživjela je tajništvo, navodno kod Jove Raškovića, preuzeo ju Račan Ivica, a zatim karijeru nastavila kod Zoke. Prvenstveno je ona vojnikinja Partije, pa bi, kad je „satira“ u pitanju, ovdje više „pasirala“ ona: „Oj Milanka, kad u vojsku pođeš, nemoj natrag bez činovi da dođeš“ (Rokeri s Moravu, srpska lirska o jednakosti spolova). Uostalom ne sjećam se da bi Milanka Opačić „srbovala“, ona je „partijala“, e sad koliko se to dvoje poklapa(lo) više je do njenih šefova i Partije nego li do nje. Svojedobno su ju SNV Novosti napadale po etničkom ključu, kao „lošu Srpkinju“, kao i još neke „zemljake“ iz SDP-a, čineći joj tako političku uslugu i gurajući ju među „političke Hrvate“.  

Sve u svemu bješe ovo portalska „satira“ u blagom stilu SNV Novosti koje su izvele značenje „satire“ iz imenice satara, što smo „otkrili“ još u doba Ferala. Kad bi policija ili tko drugi o tome vodio računa morao bi u Novostima stalno zaposliti cenzora koji bi „izbjeljivao“ stranice tih novina i „ovjeravao“ ih samo sa žigom – „cenzura“. Recimo taj bi ,možda, „obrijao“ hitlerovske brkove Željki Markić s kojima je ona počašćena na naslovnjači tog tjednika. I s pravom poslije, čistom satirički, zatražila policijsku zaštitu. Ili Thompson kojemu su, iz ljubavi, sjekli glavu na istoj. Kad bi neki cenzorski službenik ušao s kakvim uređajem za mjerenje mržnje i indukcije, širenja mržnje uokolo, u narečenu redakciju – s mržnjomjerom – taj bi pregorio.

»Dobro društvo«

Zapravo ne znam kako bi ovako odjevena Milanka Opačić s majicom kratkih rukava bilo kažnjivo djelo. Naime, majica ima elemente službenoga srpskog grba, uključivo i rehabilitirane četnike, jer, koliko mi je poznato, on ovdje nije zakonom zabranjen. Igra asocijacija. Ha, samo je satira. Da bi zbog toga bila u opasnosti, pa bi ju Davor(ko) Bernardić trebao štiti uz pomoć policije, obični je politički igrokaz i budalaština. Nu kako vrijeme odmiče, Bernardić tone pa je već potonuo i ispod Pernara. Potpredsjednicu Hrvatskog sabora možda treba štititi, ili ima policijsku zaštitu kao takva, a ne kao objekt fotomontaže od čega ionako zaštita ne postoji. Netko je Bernardića podučio bahatim istupima (Aleksandra K.?) nalik Zokijevima, pa ih valjda vježba pred zrcalom. On se u njima ne snalazi, samo isprazno viče o svakoj temi, bolji je bio kao miran i tih poslušnik. Nema ni približno toga talenta kao što ga ima Zoka, a eto ni njemu nije pomogao kako bi ostao na vlasti, a kamo li će Bernardiću da se na nju popne. Viču i neki drugi oporbeni političari (Vrdoljak i drugi) ali ta dreka se „mirnoga“ Andreja baš ne dotiče, pa će očito morati mijenjati „vračeve“, uglavnom „vračare“, koje ih podučavaju o istupima u javnosti.

„Dobro društvo“ (što li je sad to?) kakvo gura Bernardić ne može se graditi drekom – razbježe se najprije slušatelji, a zatim i svi ostali. Najavljivati „dobro“, a drečati, potpuno je sluđujuće. Takvo pak dobro društvo,, ma što to značilo mora se graditi ponajprije u „dobrom društvu“. Ne u društvu s primjerice nepostojećim laburistima, ovdašnjim „naprednjacima“ koji k'o jaje jajetu podsjećaju na jednu „naprednu stranku“ iz susjedstva barem po „zmijolovu“, istu guju (Josipovićeva „Naprijed Hrvatska“), ili s Krešom Beljakom.

Zbori Bernardić glede tog povjerenstva o totalitarizmima: „SDP se suočio sa svojom prošlošću '90-ih godina i osudio sve ono što je bilo loše, a sada je na desnici da se odrekne NDH”, izjavio je Bernardić na konferenciji za novinare u stanci sjednice Predsjedništva SDP-a. Recimo da jest, ali nije se odrekao „družbe“, bande Jove Čaruge, njegovih nasljednika, koja je navodno dala nekoliko narodnih heroja i generala (srpski izvori tako kažu), jedna fina mlogo nacionalna, a čisto klasno lopovska banda. Simbolički gledano „čaruga“, ma kako mali i „revolucionarni“ bili mora se odreći sada i ovdje kako bi uopće mogao zinuti o „dobrom društvu“. Inače „dobro društvo“ je očito retardacija, „korak nazad“ u odnosu na „bolje društvo“. Usfalilo Partiji intelektualaca, vidovnjaka…, pa će ostati u toj borbi protiv starih, davno pobijeđenih, pobijenih… “narodnih neprijatelja“, a novi će im prolaziti ispred nosa. Prije će biti kako je ona na njihovoj strani.

Mato Dretvić Filakov