Temeljni mu je izvor u metafizičkoj pobuni protiv duhovnih vrijednosti
U Hrvatskoj danas orekestrirano, više nego ikada glasno djeluju i uzgajaju svoj duhovni korov razni pojedinci i udruge koje su u metafizičkom smislu usmjerene antikatolički, a u političkom smislu antihrvatski. Već sam nekoliko puta spominjao da me niti komunizam, niti feminizam, niti velikosrpstvo, kao niti anarholiberalizam čiji se postulati radikalno propovijedaju uopće ne zanimaju, barem u sociološkom ili političkom smislu. Bavljenje tim fenomenima sa sociološkog ili političkog aspekta ostavljam drugima. Kvalitetnije je i bolje baviti se tim fenomenima sa metafizičkog aspekta. Da li je neka pojava ili fenomen sa metafizičkog aspekta govor Dobra ili govor Zla, lako se može utvrditi i to na temelju plodova koje taj govor donosi. Jer, i sam Isus je rekao da iz obilja srca usta govore.
Na temelju govora ili diskursa kojim raspravljamo o nekoj društvenoj temi, vrlo se jasno mogu „razlikovati duhovi“ i vidjeti upravo na temelju toga razlikovanja da li pojedinci ili određene udruge ljevičarske provenijencije šire oko sebe govor mira, nade, utjehe, ljubavi, ili šire govor pakla i negativnosti. Govor pakla je destruktivan, on oko sebe širi negativnu energiju i zaziva mentalitet vrijeđanja, mentalnoga tlačenja i progona kršćana, ali onih istinskih kršćana koji uistinu žele živjeti svoju vjeru, i do do kraja, po cijenu života. Strašno je biti okružen tim govorom pakla, ponead opterećujuće. To je mržnja na djelu koja zauzima javni prostor, truje ljudska srca negativnom energijom, stvara mentalitet progona kršćana i nudi potpunu besperspektivnost u društvu.
Ljevičarski govor pakla je uvelike usmjeren antiteistički i ima svoj temeljni izvor u metafizičkoj pobuni protiv duhovnih vrijednosti, te objavljuje svoj rat Crkvi i kršćanima koje želi bespoštedno oklevetati, namjerno izvrnuti crkveni nauk, stvoriti u ljudima predrasude prema Crkvi, i to uglavnom kod onih koji se uvelika nazivaju „katolicima“, ali nisu dovoljno upoznali svoju vjeru. S tim pojedincima – ljevičarskim antiteistima ne može se niti o jednoj jedinoj temi raspravljati hladne glave kada su u pitanju neke moralne norme koje su važne. S njima ne možete na višoj razini, intelektualno, kompetentno i argumentirano raspravljati niti o pobačaju, niti o gender ideologiji, niti o tome kakvu bi ulogu trebala Crkva imati u društvu, a niti o Domovinskom ratu i pitanju političkih i društvenih podjela koje upravo oni, ljevičari, produciraju. Sve se uglavnom svodi na vrijeđanje, etiketiranje, mržnju i nisko podmetanje.
Ponekad se pitam imam li ja pravo kao katolik živjeti u miru i javno izreći svoje mišljenje, utemeljeno na duhovnim i civilizacijskim vrijednostima, a da me netko ne progoni i ne vrijeđa? Izgleda da nemam. Pa me onda sekularni fundamentalisti etiketiraju kao „katolibana“, pa mi prosipaju priče o „inkviziciji“ i „zatucanom srednjem vijeku“, feministkinje me etiketiraju kao „ženomrzca“, kao one koje „imaju pravo sa svojim tijelom raditi što žele“, i još ti poručuju – „marš“! Partizani me nazivaju „ustašom“ ili „fašistom“, bez obzira koliko osuđujem fašizam. Neki bi me kao svećenika i ubili (još jednom, gotovo papagjski ponavljam grafite i skandiranje na njihovim skupovima – „Gorjet ćete klerofašisti“ i „Ubij popove pasje skotove“). No, dovoljno je progovoriti o zločinima mračne komunističke ideologije da vam „nalijepe“ tu etiketu. To je u pravom smislu riječi duhovna bolest. Velikosrbi me nazivaju „šupkom“, a neki protestanti „heretikom“.
I onda, kada čovjek malo zastane pred svim tim uvredama, pita se – živim li ja uoopće u normalnoj zemlji? Imam li pravo na svoj mir kao kršćanin katolik, imam li pravo na svoje stavove a da me se divljački ne vrijeđa? Izgleda da nemam, jer ti antiteistički usmjereni pojedinci i udruge imaju onu snažnu sotonsku, dijaboličnu, metafizičku žilavost koja ima svoj izvor u Zlu. A svi oni koji šire antikršćansku kulturu smrti, koji progone katolike zbog vjere, ne samo da su paranoidni, ne samo da su puni mržnje i ranjenosti, nego imaju svoju genezu u samome Neprijatelju čovjeka koji je kako Isus veli – lažac i otac laži, te je čovjekoubojica od početka. Ako malo promatramo noviju hrvatsku povijest, možemo sasvim jasno vidjeti da ljevičari nikada nisu nekim normalnim putem došli na vlast. Da, došli su, naizgled demokratskim izborima. Ali su uvelike prije svakih izbora radili na destabilizaciji zemlje u kojoj žive i stvarali nekakvu umjetnu paniku koja bi im pomogla da dođu na vlast. Gdje god se pojave izvan svoje zemlje kleveću je kao „zatucanu“, „zaostalu“, govore o nekakvom „puzajućem fašizmu“ i „ustaškoj zmiji“. Zazivaju nestabilnost time što proriču „prolijevanju krvi“ – znači, izazivaju anarhiju.
Oni bi, zamislite u zatvorima „preodgajali“ sve one koje su oni u svojim bolesnim mentalnim sklopovima proglasili za „fašiste“ i „naciste“. Strašna je ta bolesna antikršćanska ljevičarska ideologija koja radikalno djeluje ne samo u politici, nego na osobit način u medijima, u kulturi, u nekim segmentima civilnog društva i, općenito – javnom životu. Dakle, cilj im je izazvati potpuni kaos produciranjem podjela i destrukcije, one dijabolične, sotonske i paklenske! I onda se osoba koja se osjeća istinskim vjernikom pita ima li ona uopće pravo na život i na svoja uvjerenja? Ma, po ljevičarima ima – ali neka to „ostane između četiri zida“ u „krugovima crkve“. Zamislite, oni bi vam čak određivali što, koliko, kada i kako ćete govoriti, djelovati, moliti. Svaka pojava konstruktivnog kršćanskog pokušaja koji može dati doprinos izlaska iz osobnih i društvenih kriza za njih je „govor mržnje“. Većina ljevičara koji djeluju u javnom životu zapravo su vrlo tragična i nesretna bića koja u svojim srcima nose mrak, nestabilnost, diktaturu, ideologiju tlačenja neistomišljenika, te to žele aktualizirati u javnosti. Mislim da bi nas još više progonili da mogu. Pogledajte malo, dok ih promatrate kako govore u Saboru, mitingašenjem na ulicama, na „pressicama“ njihov mračni izraz lica, u kolumnama koje pišu dijabolični prezir kojim negativno zrače, njihov paranoidni emocionalizam.
Strašno je imati posla sa ljudima koji nose toliku koncentraciju negativnosti u sebi. I čim vam nabace neku svoju, već poznatu floskulu i etiketu, tu je svaki dijalog završen. Velik je to duhovni i psihološki pritisak na kršćane. Želi nas se ušutkati, uvesti diktaturu moralne dekadencije, prijeti nam se sudskim tužbama, kaznenim prijavama ili se jednostavno „hrakne“ na nas kao da smo manje vrijedni. Pa takvima nas i smatraju. Manje vrijednima. Smatraju da su intelektualno, društveno, pa i egzistencijalno pametniji i korisniji od kršćana koji su „zatucani“ i „zaostali“. Katolici i svi ljudi dobre volje morat će se već jednom organizirati kako bi adekvatno odgovorili svojim progoniteljima i mrziteljima. Jer, svaka naša šutnja, nedjelovanje ili neizmoljena molitva koja bi mogla spriječiti širenje negativnosti, svaki naš propust može dati veći prostor širenju zla u Hrvatskoj. A protiv toga se moramo boriti. Kako? E, u tome neka nam samo dragi Bog pomogne!
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više