Živaljića stablo

Geni s Cetine

 

 

Ka da čujen

riči starog ćaće:

„Čuvaj sine naš rod, običaje

'di god poša'

nosi ih sa sobon

dalmatinske oči nek' ti sjaje" …

Sve se češće

sitin Sinjskog polja,

'di se pine brzaci Cetine

Sa frižima ruke ispunjene,

dida stara savijene škine.

 

Skupilo se friži i na licu,

nabralo se od muke, tereta.

Opet ga se sičan uspravnoga,

Dalmatinskog ponosna dišpeta…

                                    

I unuci vole Dalmaciju,

ponili su sa Cetine gene

Ka i suza, njene vode bistre

pija san je i teče kroz mene…

 

Kada umren ostat' će u meni

Dalmatinska Živaljića crta.

Povrh Trilja gori na Gardunu,

korin stabla iz Rajskoga vrta.

 

Vladimir Živaljić rođen je u Ceriću, pored Vinkovaca 1. Siječnja 1956. godine kao drugo od petero braće u obitelji. Osnovno školovanje u Vukovaru, Trokutu-Kudeljara, znaju oni koji to pamte i vole. Srednja tehnička škola Vinkovci i dvije godine stručni studij Ekonomije. Dragovoljac Domovinskog rata, 1991.-1995. godine.

Oženjen, otac dvije djece i djed šestero unučadi. Još u osnovnoj školi osim trčanja za loptom bavim se pisanjem naročito poezije i crtanjem u svim tehnikama.

 

Moje prve objave poezije su u Osnovnoj školi „Modra lasta“ još tamo početkom sedamdesetih, te za vrijeme služenja, zloglasne, JNA 75/76, u Kraljevu-danas Srbija, u „Frontu“ i još ponekim listovima tada. Imao  sam nekoliko samostalnih izložbi, Vukovar 2008. godine u organizaciji Matice hrvatske, ogranak Vukovar, te u Zagrebu 2009. godine u prostorijama Hrvatske paneuropske unije, Zagreb, Napominjem da sam imao i više zajedničkih izložbi. Povodom Vinkovačkih jeseni 2008.-2013., Izdao dvije zbrku poezije 2008., „VJETROVI S DUNAVA“ u nakladi Matice hrvatske Vukovar, čiji sam i član. Druga zbirka ljubavne poezije „U VRTLOGU STRASTI“ u vlastitoj nakladi,početkom 2014. godine. Treća zbirka „ VUKOVARSKE SUZE, 2015. godine. Član sam i likovne udruge „HLU“-Vinkovci ,kao i član „UHVDR“ –Vinkovci. Sudjelovao na nekoliko likovnih kolonija kao i u mnogim humanitarnim prodajnim izložbama.

 

Jednako tako 1. 6. 2009. na memorijalu „Zvonimir Golob“ u organizaciji “ UBIUDR“ Koprivnica dobio sam visoko priznanje od mnoštva radova izabran među prvih deset u tom velikom natječaju međunarodnog karaktera.

Pored mnogobrojnih javnih nastupa na večerima poezije, isto tako mogu napomenuti i u četiri navrata objave u zajedničkim međunarodnim zbirkama „Kulture snova“ 2011. i nekoliko zbirki 2013.godine.

 

Ipak svojim najvećim i najdražim postignućem, što se tiče pisanja, držim  svakako uvrštenje mojih radova i pjesama u zbirci  Hrvatska književnost u Domovinskom ratu “UPAMTITE VUKOVAR“. Antologija hrvatski književnici Vukovaru, 2011. godina, u nakladi SN „PRIVLAČICA“. Posebna i iznad svega čast mi što sam  se u toj zbirci našao mjesto pred velikana Hrvatske književnosti i spisateljstva kao što su, uvažena i meni posebno draga gospođa, Nevenka Nekić, kao i  Vlado Gotovac, Vesna Parun, Siniša Glavašević, Miroslav S. Mađer, Josip Palada, Igor Zidić, i mnogi, mnogi  drugi.

Moram samo napomenuti da sam jedan period stao sa mojom velikom opsesijom iz poznatih razloga prvo ratnih, a potom egzistencijalnih i brige za sebe i svoju obitelj. Odmah po donekle konsolidaciji nastavio sam jer to je cijelo vrijeme živjelo onako skriveno i dalja u meni… jednostavno to sam ja.

Paralelno sa ovim tekstom radim na izdavanju novih zbirki ljubavne poezije, kao i na još nekoliko tematskih zbirki poezije također…

 

Vladimir Živaljić, Vukovar