Hrvatski Fokus
Hrvatska

Nelegalno izbacivanje iz Predsjedništva BiH (6)

Opozivom Fikreta Abdića iz Predsjedništva počeo građanski rat među Muslimanima

 
 
Knjigu Fikreta Abdića Od idola do ratnog zločinca i natrag (Naklada Kvarner, Rijeka, prosinac 2016.) obilježava mnoštvo originalnih dokumenata koje je on ponudio javnosti. Jedan od svakako najzanimljivijih je zapisnik sa sjednice Skupštine BiH održane 28. i 29. rujna 1993. Skupštinu BiH činila su Vijeće građana i Vijeće općina. Na izborima 1990. u Vijeće građana izabrana su 43 predstavnika iz SDA, 34 izSDS-a, 21 iz HDZ-a BiH, 15 izSK BiH, 12 iz  SRSJ,2 iz LDS BiH i MBO, te jedan izDSS-a BiH, ukupno 130 zastupnika..
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/03/www.vreme_.com_gallery_1039543_20_13.jpg
U Vijeće općina izabrana su 43 predstavnika iz SDA, 38 iz SDS, 23 iz HDZ BiH, 3 iz SK te po jedan iz SPO i SRSJ, ukupno 110. Za predsjednika Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine izabran je 1990. Momčilo Krajišnik (SDS), a za predsjednika Vlade Jure Pelivan (HDZ). Skupština BiH brojila je dakle ukupno 240 zastupnika. Od listopada 1992. zastupnici SDS-a zapravo ne sudjeluju u njenom radu (proglašena je 9. siječnja 1992. „Srpska republika Bosne i Hercegovine“, a zatim „Republika srpska“), a njen predsjednik je postao Miro Lazović (Hrvat, recimo, zastupnik SK BiH).
 
Ratko Mladić se hvali: Učinili smo nemoguće, posvađali saveznike
 
U prethodnim nastavcima, „putujući“ po Babinoj knjizi pokazali smo kako ga je Alija (SDA) od početka uporno pokušavao eliminirati iz Predsjedništva BiH a ovdje ćemo se usredotočiti na prijepis „megnetofonskog snimka“ »sa sjednice Skupštine Republike Bosne i Hercegovine od 28. i 29. rujna 1993.« Prije toga kontekst: Vrijeme je to u kojemu je već trajao inducirani muslimansko-hrvatski sukob. Gledao sam snimku jednog od rijetkih istupa, monologa Ratka Mladića, snimljenu u srpnju te godine negdje u okolici Sarajeva. O svačemu je tamo pričao, očito među svojima, o svojoj hrabrosti prilikom odvoženja supruge i kćeri u zračnu luku Zemunik (vjerojatno 1991. supruga i kći mu tada živjele u Skoplju, o.a.) između srpskih i hrvatskih položaja. O ratu kao takvom, njegovoj pogubnosti, te o tome kako u njemu ne treba težiti mogućem, već nemogućem. Pohvalio se kako su oni, eto učinili baš takvo nešto – zavadili su saveznike, Muslimane, on bi rekao „Turke“, i Hrvate čiji je sukob upravo trajao.
 
Bosanski Srbi su baš nekako tih dana „poentirali“. Naime Muslimani i mudžahedini su upravo bili krvavo počistili Travnik i okolna hrvatska sela odakle je oko devet tisuća Hrvata prebjeglo na srpsku stranu, a predalo im se i oko 850 bojovnika HVO-a koji su neko vrijeme bili na Manjači, a zatim su ih, i vojnike i civile, bosanski Srbi „prebacili“ u Hrvatsku. Ratko Mladić je mogao biti presretan – upravo je svijetu pokazao kako se u BiH ne radi o srpskoj agresiji i agresiji JNA, Srbije – Jugoslavije, već o „građanskom ratu“. Vjerojatno je to vrijeme njegova najvećeg uspjeha i sreće: „SAO Krajina“ živa, a u BiH ovakvo stanje stvari.
 
„Brci su mu se smijali“ pa se uvijeno pohvalio kako će učiniti i nešto još važnije. Danas je jasno, radilo se o pravom, i zapravo jedinom, građanskom ratu, međumuslimanskom sukobu u Zapadnoj Bosni. Ali ne bi taj međumuslimanski sukob bio moguć bez Alije Izetbegovića koji je za njega izabrao i u njega jednostavno gurnuo Fikreta Abdića. Do rujna 1993. već ga je bio prilično oslabio, ali i učvrstio vlast preko SDA i dijela klera islamske zajednice. Nije to bilo moguće učiniti članu Predsjedništva BiH koji je dobio najviše glasova na izborima  i još na muslimanskoj listi, trebalo ga je nekako „razriješiti“ te funkcije.
 
Konačni Alijin politički unutar muslimanski udar na Babu
 
Takav zadatak je dobila Skupština BiH, odnosno ono što je od nje ostalo i što se moglo okupiti u Sarajevu koncem rujna 1993. Druga točka njenog dnevnog reda koji je predložio Miro Lazović glasila je: „Razmatranje personalnih promjena u Predsjedništvu BiH“. Na sjednici je bilo ukupno 69 zastupnika, od ukupno 240. Pod “personalnim promjenama“ krio se zapravo slijedeći prijedlog „29 poslanika (SDA)“ (potpisao i Miro Lazović): „Odmah opozvati Fikreta Abdića sa dužnosti člana Predsjedništva BiH“ (sve iz prijepisa magnetofonskog snimka sa sjednice“, kao i naredni citati) kojega je podnio Naim Kadić, predsjednik kluba SDA. Pritom se pozvao ne neku „Uredbu sa zakonskom snagom o izboru i imenovanju i opozivu članova Predsjedništva“ za koju nije jasno tko ju je donio, te vidi vraga, stav Ustavnog suda od dan ranije, dakle 27. rujna 1992. Prijedlog je bio em nelegalan, još manje legitiman: jer je Fikret Abdić izabran na neposrednim izborima i s njim Skupština BiH nije imala ništa, a pogotovo neka „okljaštrena“ koja od ukupno 240 izabranih odlučuje  s tek 69 zastupnika, dakle niti trećinom, odnosno s njih tek 28,75 posto.  
 
Prva se za riječ javila liječnica Hafeza Sabljaković, zastupnica Vijeća općina iz Cazina i predsjednica SDA u Cazinu. „Moje mišljenje da je ova  inicijativa odnosno odluka ishitrena“. Ne slaže se ni s inicijativom „za formiranje Autonomne  pokrajine Zapadna Bosna“, ali u nastavku kaže i sljedeće: „Kao ljekar (hrv.: liječnik, o.a.) jako puno kontaktiram s narodom u svojoj ordinaciji, kao političar jako puno kontaktiram s narodom po mojim mjesnim zajednicama, ovi poslanici iz Bosanske krajine koji su potpisali ovu inicijativu ja ih pitam imaju li mandat naroda kojega predstavljaju da ovako nešto potpišu, ja kao Cazinjanka zaista ne bih potpisala i ne ću glasati za to…“ U nastavku govori o ulozi i zaslugama Fikreta Abdića u tom kraju. Dodaje i „…dobro razmislite jer ovo su čudna vremena i mi Muslimani se vrlo lako odričemo svoga čovjeka, vrlo lako ga bacamo na pod i pljujemo po njemu i to nam je ja mislim vrlo ružna osobina“. 
 
Pledira, prvenstveno na zastupnike SDA, da se još jednom o svemu razmisli… „Ukoliko se desi da se prolije tamo krv vjerujte svi ćemo snositi odgovornost. Svi, i ja i svi ovi moje kolege poslanici koji su potpisali tu inicijativu. Ja to ne vjerujem da bi mogla podnijeti, ja ću dati ostavku odmah tu kažem na sve moguće funkcije koje imam i na mjesto poslanika i na mjesto predsjednika SDA stranke u Cazinu, jer to ne bi mogla i tražit ću ako ima moje greške moje odgovornosti da mi se sudi“. Pri kraju još jednom moli odgovorne „da sjednu zajedno s ljudima iz Bos. Krajine“, da se „vagne što je najbolje za narod“.
 
„Opozvao“ ga SDA iz Velike Kladuše!
 
Drugi je u ime Kluba Socijaldemokratske partije (SK bivši?) govorio Boro Bjelobrk. Iz njegova govora se moglo doznati kako je bilo prikupljeno i 34 potpisa da se odlučuje i o smjeni članova Predsjedništva Franje Borasa i Mire Lasića, bio navodno čak i postignut takav dogovor, nu onda se SDA iz njega iznenada povukao. Sljedeći govornik bio je Edhem Bičakčić (SDA) koji je nazočne upoznao s važnom činjenicom, naime da je „ćelija“ SDA, ustvari Izvršni odbor, iz Velike Kladuše 23. rujna 1993. isključila Babu iz članstva, isključila ga, kao, „izborna baza“. „Obzirom da je gospodin Fikret Abdić izabran u Predsjedništvo na listi SDA i da je na toj osnovi preuzeo svoje mjesto u Predsjedništvu, kao SDA tražimo njegovu smjenu poslije najnovije inicijative (za secesiju)“. Iz njegova obrazloženja potpuno je vidljivo kako se radi o stranačkom obračunu, a čime se, još jednom, u potpunosti dezavuiraju neposredni izbori i milijun i pedeset tisuća Abdićevih glasova birača za koje je, budući je biranje tajan i osoban čin nemoguće utvrditi ni tko su ni što su, osim što su građani BiH s pravom glasa. Kakvi članovi SDA? U raspravi je ovaj prijedlog, „iz nehata“, dezavuirao i Tunjo Filipović, čovjek bez mahane (mane), ali na primjeru kako on govori „tzv. hrvatskih predstavnika“. „…Ja sam se s njima svađao (Franjo Boras i Miro Lasić, o.a.), ovdje su ljudi koji su bili tamo svjedoci, kada sam ja govorio niste vi nikakvi hrvatski predstavnici, vi ste članovi  Predsjedništva Bosne i Hercegovine, vas smo svi mi birali, vi ste samo birani iz redova hrvatskog naroda, ali za vas smo glasali svi..“
 
A Babu iz Predsjedništva BiH isključi neki pišljivi mjesni izvršni odbor SDA! Inače Muhamed Filipović je, dakako, bio za opoziv Fikreta Abdića, u govoru punom samohvale po kojem je ispadalo kako je on „izmislio“ Muslimane kao naciju, i, doduše uz pomoć Hamdije Pozderca, razvio Cazinsku krajinu i, naravno, izmislio i presudno podržavao poslovnog čovjeka, Fikreta Abdića. Na kraju zasjedanja, 29. rujna popodne rezultati glasovanja za opoziv Fikreta Abdića bili su slijedeći: 1 protiv, devet suzdržanih i nema koliko je bilo „za“. Ali ako je bilo nazočno 69 zastupnika, znači šezdeset ih je bilo „za“. Tako je faktički nepostojeća Skupština BiH eliminiravši Babu izvršila državni udar, a Babu i formalno ogolila te ga postavila na „strjeljanu“. Ratko Mladić se mogao veseliti, a pitanje je suradnje s njim, Srbima, Srbijom, Udbom, Alijom Izetbegovićem ostaje za povijest.
 
Alijini „Hrvati“ tražili članove Predsjedništva po noći
 
Glasovalo se i o prijedlogu da za deset dana „Predsjedništvo kompletira svoje redove“, što je značilo izbaci Franju Borasa i Miru Lasića. Pet zastupnika je bilo „protiv“, sedam „suzdržanih“, a onda, valjda 57 „za“. O tome je govorio Mirko Prskalo „iz redova hrvatskog naroda“, valjda. Najprije bilo dogovoreno kako će se i Borasa i Lasića „frknuti“ iz Predsjedništva o jednom trošku. Kaže taj Prskalo: „Ja sam jučer bi zamoljen da provedem jednu inicijativu da se vidi da se vidi da li bi se moglo iz reda Hrvatskog naroda popuniti dva mjesta u Predsjedništvu… pa sam u tom interesu, tako mi je i obrazlagano da bi bilo u interesu i pojačalo poziciju naše delegacije itd. (u budućim pregovorima s međunarodnim faktorima o.a.). Vodeći se tom željom sinoć i noćas sam uspio da se naprave jedne uže konzultacije, jer u gradu postoji jedno koordinaciono tijelo Hrvata koje okuplja sve institucije i dobio sam načelnu suglasnost za takvo nešto…“ „Danas sam obaviješten da bi se trebalo odustati od toga…
 
„Poslije obrazlaganja gospodina Silajdžića o razlozima nadam se da je ovo zatvorena sjednica i da neće ići dalje, i pošto su uglavnom razlozi bili humanitarne prirode… i odustao (sam) od te inicijative“. Dakle lijepo, po noći 28. na 29. rujna tražiti Hrvate po Sarajevu – svijećom dakle, kako bi ih se imenovalo u Predsjedništvo BiH kao „takozvane hrvatske predstavnike“. Ovaj Prskalov istup govori mnogo: prvo potpuno delegitimira „opoziv“ Fikreta Abdića, drugo, pokazuje kako je Alija uvijek imao i „svoje Hrvate“, treće kako će Muslimani i ubuduće Hrvatima birati članove Predsjedništva (Komšić), ne doduše po noći, već po bijelom danu, izmjenom izbornog zakona. I još mnoštvo toga znakovitog i za njihovu sadašnjicu, poglavito budućnost.
 
(Nastavak slijedi)
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Svjedočenje Miše Deverića

HF

AFORIZMI – Hrvatisti i kroatisti

hrvatski-fokus

Djevojčica u plavom kaputiću

HF

Stjepan Šterc – Hrvatska izumire!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...