Podijeljenost suverenih i konstitutivnih naroda koju ovjekovječuju brojniji Bošnjaci i Srbi kroz snagu broja koliko je kojeg u zemlji uzurpirajući time pravo apsolutizma na Bosnu i Hercegovinu, na sreću obespravljenih i deteritorijaliziranih Hrvata, počima potvrđivati i priznavati i svjetska zajednica koja nikako da se snađe i upozna punjenost "bosanskog lonca". I prvi put nakon zaustavljanja oružanog beha sukoba, i u vrijeme daljnjeg trajanja mirnodopskog rata za dominaciju i teritorij u Den Haagu je priznata debela, pa vjerojatno misle i opravdana podjela triju naroda, koje ni milijarde eura ubačene iz zapadnih zemalja kao materijalno sredstvo za zbližavanje nije uspjelo ujediniti.
Bosanski Muslimani u SS diviziji tijekom Drugoga svjetskog rata
Paralelno sa zapadnim milijardama eura za zbližavanje beha naroda, u Bosnu iHercegovinu su ubacivane također milijarde muslimanskih naftnih dolara za razbijanje i diobu zemlje po strogim vjerskim granicama, islama i kršćanstva. Haaška odbionica bošnjačkog pokušaja revizije tužbe protiv Srbije za genocid samo je svjetska potvrda onoga zbog čega se rat vodio i zašto se i dalje vodi. Bez obzira na činjenicu da su sami Bošnjaci tražili reviziju, za odbionicu se može reći da je išla i da ide na ruku toj istoj bošnjačkoj strani koja najupornije i radi na diobi zemlje, jer ne može nikako da prihvati, nakon tolikih političkih i vjerskih utjecaja Turske i islamskih zemalja koje grade džamije po zemlji, europske vrjednote zajedničkog života nacionalnih zapravo vjerskih razlika.
Stoga je zahtjev za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid i poslao samo bošnjački član tronacionalnog Predsjedništva, što je i bio dokaz Haaškom sudu da je zemlja podijeljena daleko više negoli se i mislilo. No tim bošnjačkim samostalnim hodom pred svjetske institucije htjelo se demonstrirati i bošnjački apsolutizam i centralizam vladavine nad drugim beha narodima, šaljući poruku: mi nemamo potrebe usuglašavanja mišljenja i poteza. U kojoj to islamskoj zemlji vlast pita mišljenje vjerski malobrojnijeg naroda. Htjelo se reći Predsjedništvo to smo mi Bošnjaci, ne priznajemo druge, ovdje ih i nema, ovdje vladamo mi, a ti drugi narodi to je ona raja iz turskog vremena.
Bošnjački član beha tronacionalnog Predsjedništva slanjem revizije zaobilaznim putem bez hrvatskog i srpskog pristanka u Haag zaboravio je da, bez obzira na sve negativnosti i pristranosti rada tog suda, da on ne može djelovati po onom kako to Izetbegović mlađi vidi pravosudnu budučnost Bosne i Hercegovine, kadija te tuži kadija ti sudi. Nakon porobljavanja i obespravljivanja Hrvata bošnjačka vrhuška krenula je u osvajanje i porobljavanje Srba. Smanjili su broj političkih bojišnica i prosudili da će uz pomoć Haaškog suda, koji im je stalno naklonjen, ušutkati i prisiliti i Srbe na kapitulaciju i šutnju nametnutom krivnjom kolektivne odgovornosti. Budući da su do sada uspijevali lažnim dokazima i brojkama uvjeriti svjetsku zajednicu da su oni jedine žrtve građansko vjerskog beha sukoba, i da njihova zločinačka muslimanska Armija nije počinila ratne zločine ubijanjem desetak tisuća beha Hrvata i izvršila etničko čišćenje na okupiranim hrvatskim prostorima, te da im je sve to vjerovala i svjetska zajednica i Haaški tribunal, uzurpirali su vlast u zemlji i započeli sami da njome i drugim narodima vladaju bez prava tih drugi da sudjeluju u vlasti.
I zbog toga su zaobišli druga dva člana tročlanog Predsjedništva i krenuli u porobljavanje Srba, onako kako su porobili Hrvate. No ruska umiješanost u beha problem bila je jača od bošnjačke i turske strane i, za nadati se, zauvijek zaustavila bošnjački unitarizam i centralizam te odbijanjem revizije rekli Bosna i Hercegovina nije samo bošnjačko muslimanska već i bošnjačka i srpska i hrvatska. Svako drugo bošnjačko viđenje buduće Bosne i Hercegovine vodi konačnoj i trajnoj diobi podijeljene zemlje. Vodi k opravdanom odcjepljenju Republike srpske, ali i političko teritorijalno suvereniziranje desuvereniziranih Hrvata, što je uvod u teritorijalno markiranje zaraslih granica Hrvatske Republike Herceg-Bosne, koja jedino može, kao kod svih naroda svijeta, biti jamac njihove sigurnosti i opstanka u nacionalnom i vjerskom identitetu. Stoga je bošnjački samostalni potez vođenja zemljepred svjetskim institucijama, uz otkrivanje budućeg unitarističko-centralističko-islamskog beha izgleda, otvoren put Hrvatima da se pozicioniraju jednako sa Srbima i Bošnjacima nakon četvrt stoljeća i srpske u RS-u i bošnjačke u Federaciji BiH marginalizacije u svim dijelovima društva.
U prvom redu, budući da je haaška odbionica zapravo priznanje suvereniteta i konstitutivnosti Srba i Hrvata, upućuje na bezalternativnu potrebu teritorijalnog pozicioniranja hrvatskog naroda, što je moguće jedino kroz formiranje hrvatskog entiteta. Haaško odbacivanje zahtjeva Bakira Izetbegovića za reviziju presude BiH protiv Srbije za genocid, poruka je bošnjačkom političkom vodstvu da svijet više ne će priznavati kao do sada preglasavanja i nadglasavanje Bošnjaka nad Hrvatima u institucijama beha Federacije. Svijet je kazao da u zemlji suverenih i konstitutivnih beha naroda ne može vladati bošnjačka dominacija politikom koju dva i pol desetljeća nameću, jedan čovjek jedan glas, već politikom konsenzusa sva tri naroda.
No, ovom odbionicom poslana je i najopasnija poruka za budućnost Bosne i Hercegovine, kao neki oblik potpore secesionističkoj srpskoj politici. Teško je stoga vjerovati da Izetbegović nije znao da će njegov zahtjev biti odbijen, već se više vjeruje da je Bakir igrao igru sa Srbima kako bi se brže odcijepili i da "idu bre što pre", jer u njihovom odlasku vidi, uz tursku potporu, mogućnost osvajanja Federacije i tako na 51 posto beha prostora stvori muslimansku državicu, kao 81. pokrajinu genocidnog Otomanskoga Carstva.
Zadaća je stoga, gotovo im je dao Haaški tribunal, hrvatskog naroda da ovu odbionicu iskoristi kao argument za jednakopravnost i ravnopravnost sa Srbima i Bošnjacima kako u konačnoj srpsko-bošnjačkoj diobi Bosne i Hercegovine u kojoj koordinirano sudjeluju Ruska i Turska, ne bi ostali bez svog dijela zemlje čiji korijen je u njoj dubok više od trinaest stoljeća.
Odbionica Haaškog suda Izetbegovićevog zahtjeva za reviziju tužbe Srbije za genocid je povratak Europe na beha prostore na kojima se duboko ukopale Rusija i Turska, čime se najavljuje i novi početak rješavanja beha problema, kroz pravednu diobu zemlje na tri nacionalna dijela, na tri svijeta i kulture koje se tu sudaraju, europska, bizantska i osmanlijska, Zapad, Istok i Orijent. Bosna i Hercegovina između katoličanstva, pravoslavlja i islama. Odbionica revizije tužbe BiH protiv Srbije za genocid, pokazuje jednu zastrašujuću, ovim činom otvorenom i potvrđenom, činjenicu bošnjačkog manipuliranja i s vlastitim žrtvama. Iako se znalo da revizija nema nikakva uporišta i da je bošnjačko vodstvo obavješteno iz Haaškog Tribunala, ono nije obavijestilo javnost o tome, već se i dalje igra s narodom kako bi ga što više zavadilo sa Srbima i Hrvatima, i time lakše uvukli u rat za koji se Bošnjaci, uz tursku pomoć, ubrzano pripremaju.
Ako im nije do pijeteta žrtvama rata iz reda svog naroda kako onda očekivati njihovu zainteresiranost za žrtve iz reda drugi naroda. Naprosto ko ne drži do vlastiti žrtava on zasigurno ne može držati ni do drugih. Ovaj samovoljni potez mlađeg Izetbegovića na tragu je politike koju je vodio njegov otac kada je kazao: "spreman sa žrtvovati 250 hiljada svoga naroda da dobijemo (muslimansku) državu Bosnu i Hercegovinu. Mnogi bošnjački portali, pa i pisane novine, žestoko su udarili na hrvatskog člana Predsjedništva zbog njegove suzdržanosti pri donošenju odluke za pokretanje revizije. Zasigurno da i potpis hrvatskog člana ne bi bio dovoljan da Haaški sud prihvati reviziju, budući da je u radu tročlanog beha Predsjedništva potreban konsenzus sva tri člana. A taj treći srpski član takvo nešto ne bi nikada potpisao. Isto što nikada ne bi i ne će potpisati Bošnjaci zahtjev za odgovornost i kažnjavanje materijalno i politički Turske za počinjeni genocid i konfesiocid u Bosni i Hercegovini tijekom polutisućljetnog danka u krvi, obilježenog i prisilnom islamizacijom i odvođenjem kršćanske djece u janjičare. U tolikoj podijeljenosti zar može itko više govoriti o održivosti te nakaradno postrojene Bosne i Hercegovine, odjevene u luđačku košulju.
Nakon ove odbionice Haaškog suda revizije tužbe BiH protiv Srbije za genocid, sasvim opravdano zapravo jedino je očekivanje i oslobađanje šestorice hrvatskih čelnika Hrvatske Republike Herceg-Bosne u drugostupanjskoj presudi koja slijedi, kao i pokretanje odgovornosti bošnjačkog političkog i vojnog vrha za počinjene ratne, dijelom i mirnodopske, zločine nad Hrvatima.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više