U Brezovici kod Siska nije se dogodilo ništa, a u Srbu se dogodila srpska pobuna protiv Hrvatske
Vaš izvjestitelj i komentator se nakon duže vremena javlja iz Novinarskog doma u Zagrebu, gdje je ovih dana bilo predstavljanje knjige, sada već pokojnog Vladimira Mrkocija „Kratka povijest komunizma“, a koje pisanje mu je preporučeno kao jedan od lijekova za njegovo ozbiljno narušeno zdravlje. Ivan Zvonimir Čičak i dr. Ivo Banac, kao predstavljači su dobili uobičajeni pljesak, a predstavljač dr. Zlatko Hasanbegović neuobičajeno dugačak jer je kao hrvatski povjesničar izjavio da se u Brezovici kod Sisku 22. lipnja 1941. godine nije dogodilo ništa, a u Srbu 27. srpnja 1941., citirajući Mrkocija iz lista Danas iz 1990. godine, da je to bila srpska pobuna protiv Hrvatske. Poštovani Igor Vukić, ljubitelj svoje domovine i povijesne istine, bi na ovo dodao, da je cijeli tadašnji slobodni teritorij, bio isto ono što je bila RSK-a 90-ih godina.
Meni je bilo najzanimljivije čuti, da knjiga govori i o tajnim službama (Udba) čije sofisticirane metode su teško dokazive, jer ih oni, valjda pod zakletvom sa sobom nose i u grob. Prljavim poslom, lažnim svjedočenjem upirati prstom u mladog poštenog čovjeka, da bi mu se proizvela kriminalna i slična iskaznica, je ravno teškom silovanju. Iskusni suci koji o tome nešto više znaju; Vas oslobađaju, ali ostaju teške posljedice koje su proizvele i moje oštro, ponekada i ljuto pero. Na zadnjoj stranici moje knjige „Dječak s kamena“, Zagreb, 2004. piše: Negdje manje negdje više, iz Zagreba Marić piše. Svojim oštrim perom reagira, opisuje, objašnjava, predviđa, savjetuje i potiče na razmišljanje.
Po uzoru na Stipu Vukovića iz Splita i Matu Ćavara iz Širokog Brijega, svojim mnogobrojnim tekstovima objavljenim u rubrici „Pisma čitatelja“ Vjesnika, Večernjega lista, Hrvatskog slova, Naroda, Ultimatuma, Fokusa, te na portalima Dragovoljac.com, Hrvatski-fokus.hr, Viktimologija.com.hr, Glasbrotnja.net, te Dnevno.ba, sudjelovao sam u kreiranju javnog mišijenja. Sve tekstove sam napisao prihvatljivim rječnikom, ne vrijeđajući osobno nikoga. Suosjećajući sa svim i svačijim nedužnim žrtvama moje omiljene teme su bile Bleiburg, Kumrovec, Kazališni trg i Srb.
Maribore i tvoji borići,
kažite nam gdje su nam mladići.
Maribore do Zidanog mosta,
na tisuće samo jedan osta.
Kažu tito ne bije Hrvate,
a di su nam što nam se ne vrate.
Kumrovec sa svojom okolicom je veliko groblje sa tisućama opipljivih hrvatskih kostura (Macelj i Zagorska Sela). Groblja su mjesta mira, svijeća, cvijeća i ptičijeg cvrkuta. Igranje kola po ljudskim kosturima i slavljenje počinjenog zločina je duboko neljudski. Zar ne! Dragi moji Zagorci, iz pitomog Hrvatskog Zagorja. Budite jedinstveni i recite im STOP. Ne dolazite više u Kumrovec, mjesto naše velike boli. Ovo nije jugozagorje, ovo je Hrvatsko Zagorje.
Sa skinutim tito pločama (Kazališni trg) rukovati oprezno,
jer ih nosimo na Macelj i Tezno.
HAAG ne traži jugogenerala,
još se slavi šumskoga maršala.
I mi ćemo mali prilog dati,
dva ć'mo grada imenom mu zvati.
Titov Macelj i titovo Tezno,
te gradove gradio podzemno.
Bez trunke mržnje, na svu našu i tuđu tragičnost i viktimologičnost, stvari sam posmatrao i znanstveno. Ideologija razdvaja i ono što biologija spaja – braću sunarodnjake. Znanstveni tim HŽD-a prof. dr. Zvonimira Šeparovića je istražio i publicirao svu ratnu istinu vezanu za Srb, te sam ja sa svojim perom i stihovima svjedočio o tim događajima posljednjih godina.