Nije bilo važnijeg historijskog događaja na Balkanu u prvoj polovini dvadesetog vijeka u kojem ovaj čovek nije sudjelovao! Mustafa Golubić je rođen 1891. godine u Stocu, u Hercegovini, u obitelji ni siromašnoj ni bogatoj. Kao najboljeg đaka osnovne škole, općina ga je poslala u gimnaziju u Sarajevu. Tu je pohađao pet razreda, a kad je Austrougraska 1908. izvršila aneksiju Bosne, prešao je u Beograd. Od te godine član je “Mlade Bosne”, koja je dala atentatore na Franju Ferdinanda. Iz Prvoga balkanskog rata izašao je kao narednik srpske vojske s medaljom Obilića za pokazanu hrabrost. Nakon mature 1913. godine, sa stipendijom vlade u Beogradu, odlazi na studije prava u Laussanu i Ženevu, a onda u Pariz. Odatle će stupiti u “Crnu ruku” kojom je rukovodio Dragutin Dimitrijević Apis, načelnik Obavještajnog odjeljenja srpskog Generalštaba. Bili su mu potrebni ljudi u inozemstvu.
Mustafa Golubić
Golubić je prekinuo studije kad je izbio Prvi svjetski rat, i vratio se u Srbiju. Apis ga je 1914. postavio za pisara u Užičkoj armiji, a 1915., uz podršku Vrhovne komande, šalje ga u Rusiju da među tamošnjim „Jugoslavenima“ prikuplja dobrovoljce za srpsku vojsku. Vraća se s tisuću novih ratnika, u trenutku kada se srpska armija već uveliko povlači preko Albanije. Dvije godine kasnije, strahujući od časnika iz “Crne ruke”, Aleksandar Karađorđević u Solunu će organizirati suđenje Apisu, i poslije ga strijeljati. Golubić je tada osuđen na godinu dana zatvora. U Beogradu se 1921. godine jednom prilikom na Terazijama, dok je prolazio kraljev automobil, pred svjedocima zakleo da će osvetiti Apisa… pa je uhićen. Put ga dalje vodi u Beč, gdje je živio osam godina i postao član Komunističke partije. U Beču je na zahtjev Beograda četiri puta uhićivan, da bi na kraju bio i protjeran u Berlin. Odatle ide u Prag, pa u Moskvu. Vjerojatno u to doba, počeo je raditi za sovjetsku obavještajnu službu.
Staljin ga je imao za što cijeniti – između ostalog, oslobodio ga je Trockog. Lav Trocki je bio drugi čovjek Listopadske revolucije, i poslije sukoba sa Staljinom bježao je od njegovih agenata po Europi dok se 1937. nije, uz pomoć slikara Diega Rivere, sakrio u Meksiku. Golubić je krenuo za njim. Boravište Trockoga odala mu je slikareva supruga Frida Kahlo. Ona je bila ljubavnica Trockog, ali ju je Mustafa zaveo… U kolovozu 1940. Ramón Mercader, Staljinov agent, ubio je Trockog udarcima pijuka u glavu.
Početkom Drugoga svjetskog rata nalazio se u Srbiji. S Matom Vidakovićem, diverzantom školovanim u Moskvi, 5. lipnja 1941. diže u zrak tvrđavu u Smederevu, gdje su Nijemci uskladištili strjeljivo poražene vojske Kraljevine Jugoslavije. U strahovitoj eksploziji koja je gotovo uništila grad, poginulo je 2500 ljudi. Mjesec dana kasnije, 4. srpnja, Mate će u jednom beogradskom stanu, spremajući tempiranu bombu, napraviti grješku i u eksploziji izgubiti obje ruke. Nijemci ga uhićuju i strijeljaju, a jedna beogradska ulica će od 1945. nositi njegovo ime. Godine 1997. vlasti će je preimenovati u Bojansku.
Nekoliko dana poslije diverzije u Smederevu, Mustafa Golubić je uhićen. Izgleda da ga je Nijemcima, po Titinom naređenju, prijavio jedan Crnogorac, poslije rata visoki komunistički funkcionar. Rukovodstvo KPJ je, navodno, zaključilo da je Mustafa Golubić došao u Beograd sa zadatkom da ubije Titu, i da za vođu pokreta otpora postavi – Dražu Mihailovića! U Gestapou je zvjerski mučen, ali nikoga nije odao. U šatorskom krilu iznijeli su ga polomljenog u beogradski Pionirski park, ispred današnjeg Predsjedništva Republike, i budući nije mogao stajati, postavili su ga na stolicu i strijeljali. Bio je 26. lipanj 1941… A kad su 1944. Rusi i partizani oslobodili Beograd, obavještajci III. Ukrajinske fronte pronašli su, ekshumirali i prenijeli posmrtne ostatke Mustafe Golubića u Moskvu. Sahranjen je uz sve vojne počasti kakve dolikuju general-lajtnantu NKVD-a.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više