KulturaDalmacijo moja Autor: HF21.03.2017 Cetino i modro more Dalmacijo moja, rodna grudo, zemljo mojih očeva, didova. Tu san uvik provodia lita i savlada svoja prva slova. I kad bi tija, ne mereš iz mene. Ogriza san sa tvojin čarima, sa Cetinom i sa morem plavim. Cilo čudo u meni te ima. Kud god poša nosin te u sebi. Sa mojin si stopila se tilom. Dalmacija, Cetina i more, 'Ajdukovom vičnom bojon bilom. Kada umren i pođen u Nebo pokrijte me s bandiron 'Ajduka. Spušćajte me doli pod maslinu što je moja zasadila ruka. Zapivajte, molit ne morate. Neka niko za menon ne plače. Dvi, tri stine na mene stavite, samo nek san kraj dida i ćaće. Čekat ću vas gori na briškule, na balote i bukaru vina. Ne prišite, vrimena imamo. Gledat ću vas gori sa visina … Vladimir Živaljić, Vukovar