Hrvatski Fokus
Kultura

Cvijet ljubavi

Ognjeni gromovi

 
 
Kada su kiše ispirale posljednje tragove ljeta,
Na ovome mjestu samo je nebo znalo,
Da ćemo jedno drugome priznati,
Kako je od stare ljubavi ostalo tako malo.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/03/s-media-cache-ak0.pinimg.com_564x_57_06_7c_57067ce570760d020498016671b2317d.jpg
Na ovome mjestu gdje sveti Jure
Danonoćno s Biokova škilji na more i gromače.
Istina je hrabro izrečena.
Ali je ostalo nešto lebdjeti u zraku.
Crta još uvijek nije bila podvučena.
 
Ali ne zadugo.
Na ovome mjestu izniknuo je cvijet ljubavi.
Prži ga sunce, tuku ga bure, munje, snjegovi i kiše,
Ali on je još uvijek u tu ljutom kamenu.
Neda se, prkosno  raste, cvijeta i miriše.
 
Kad god idem Dubrovniče tebi pod zidine stare.
Ili se Metropoli u zagrljaj vraćam.
Svaki puta kod cvijeta zastanem ,
I suzom iz oka uspomenu plaćam.
 
Cvijete moj, neka tuku ognjeni gromovi
Nek se ljeta smjenjuju i zime,
Bijeli dani i čarobne noći.
Sve će svladat Scile i Haribde.
Ali ću ti u pohode doći.
 
Ti se ne daj iz kamena ljutog.
Uzdigni se prkosi i rasti.
A ja ću te svaki put kad dođem,
Njegovati, mirisat i krasti.
 

Pejo Šimić

Povezani članci

Amor

HF

​I zato, domovino…!

HF

Pilot projekt ‘Praznine 2020.’

HF

Modra ljubav

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...