Todorićevo poslovno carstvo na staklenim nogama?
U ozbiljnijim problemima Agrokor i Ivica Todorić su od 2010. godine, kada su ga upozoravali financijaši, bankari i analitičari, prije svega zbog toga da prestane sa stihijskim širenjem čime ugrožava tzv. core business (glavne poslove). Nakon svega što se događalo od nastanka Todorićeva poslovnoga carstva u devedesetim godinama prošloga stoljeća svaka hrvatska vlast ne može govoriti da su Agrokorovi dugovi briga samo Ivice Todorića kao vlasnika. Zašto? Zato jer je hrvatska država, priznali mi to ili ne, velikim dijelom sudjelovala u njegovu nastanku, njegovu okrupnjavanju i njegovu sadašnjem nestanku. Istina, trebalo je početi djelovati još prije sedam godina, ali to ne amnestira sadašnje vladajuće da su manje krivi od prethodnih vladara u Banskim dvorima.
I to što su glavni Agrokorovi kreditori ruske banke – i to državna ruska banka koja je nastala još davne 1841. godine i koju je osnovao ruski car Nikola I. Pavlovič (1796.-1855) – također nije razlog da se Agrokor ostavi na cjedilu. Agrokor je prevelik da se pusti stihiji.
Valentina Wiesner Mijić u Večernjem listu kaže da su Agrokor i Todorić dio ruskog plana za prodor u jugoistočnu Europu (http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzista/agrokor-i-todoric-dio-su-ruskog-plana-za-prodor-u-jugoistocnu-europu-1157033). U nastavku Wiesner Mijić objašnjava kako Sberbank nije ruska financijska institucija. „Ona je od 1841. mehanizam kojim su, prvo ruska carska obitelj, onda i Sovjetska Rusija i Ruska Federacija, omogućavale stabilan dotok novca za ratove i vojne akcije, svemirske programe, znanstvena istraživanja, tajne službe i megalomanske projekte… ukratko – davale jednoj moćnoj velesili kisik nužan za opstanak“, piše ona. Ova „univerzalna banka“ i dalje je u državnom vlasništvu.