Hrvatski Fokus
Kultura

Tri zbirke Ljiljane Dobre

Propitkivanje o smislenosti svoje životne misije 
 

 
U srijedu 22. ožujka 2017. u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku predstavljene su tri pjesničke zbirke Ljiljane Dobre, žirjanske nevjeste, rođene u Novom Sadu: Bol vetra (Vlastita naklada, 2009.), Sjaj svica: haiku (Hrvatsko književno društvo, 2010.) i Sunčev spomenar (AM graphic, 2016.). Knjige su predstavili Nikola Šimić Tonin, književnik, i Jere Bilan, a kroz program je vodio prof. i novinar Ivo Mikuličin.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/03/www.tvorac-grada.com_image_bolvetra.jpg
Uistinu život piše romane, u životu pjesnika Ivana Dobre Žirjanina i Ljiljane Dobre iz Novoga Sada, rođene Obradović, napisan je jedan ljubavni, život-roman, koji se ispisuje i dalje, i živi. Kada pred sobom imate umjetničku osobnost, kakva je i jest Ljiljana Dobra, ne znate od kud početi. Široka je umjetnička lepeza koja se nudi, poezija u svim njenim oblicima, umjetnička fotografija…
 
Biti ženom umjetnicom, pjesnikinjom, umjetničkom fotografkinjom, na bilo kojem dijelu meridijana i paralela, pa i  u Hrvatskoj, u bilo koje doba, pa i ovo, materijalistički iznureno do krajnjih siga moralne erozije, znači sigurno se opredijeliti za bol, zanos, trajni nemir, i (ne)razumijevanje. Ljiljana Dobra, iz dana u dan propituje se o smislenosti svoje životne misije, na životnome šahovskom polju – na razmeđu igranja životom i života koji je – više od igre. Biva putokaz i most koji povezuje. Od organizirane strofičnosti i vezanog stiha preko paučinaste haiku-vizije, gdje se zamjećuje umijeće fotografskoga zapažanja detalja u najkraćem poetskom obliku, Ljiljana znalački brodi do dominacije slobodnog stiha, kako tekstualno opsežnih pjesama tako i epitafno kraćih lirskih izričaja, poigravajući se znalački pjesničkim umijećem.
 
Proročki i ni malo slučajno, u svojoj Završnoj pjesmi, ispovjedno i ogoljeno Ljiljana priznaje, opijena životom i okovana pisanjem, da je – ničija, samonikla i svoja. Baš kao i samonikli cvijet! Ako ga itko i pokuša silom iščupati, ponovno će niknuti u poetskoj Arkadiji kojoj nema kraja, kako to s pravom zamjećuje mr. sc. Tatjana Stupin-Lukasević.
 

Nikola Šimić Tonin

Povezane objave

Niz crteža s vječnim motivom žena Damira Medvešeka

hrvatski-fokus

Nove slike s izraženom ritmičnošću

HF

Zlato i srebro Zadra Igora Rončevića

hrvatski-fokus

Dva akromatska ciklusa Darije Dolanski Majdak

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više