Hrvatski Fokus

Na djelu je pomanjkanje elementarnog, napose kućnog odgoja

 
 
Parlament je u našoj državi najviše predstavničko tijelo koje se u pravilu bira, a ima zakonodavnu vlast, koju određuju predstavnici svih građana izabranih općim pravom glasa.
Prema Poslovniku Hrvatskog sabora (I. 14) opća prava i dužnosti zastupnika su:
»_ sudjelovati na sjednicama Sabora i na njima raspravljati i glasovati
– podnositi prijedloge i postavljati pitanja
– postavljati pitanja predsjedniku Vlade i članovima Vlade
– sudjelovati na sjednicama radnih tijela i na njima raspravljati, a u radnim tijelima kojih je član i glasovati
– prihvatiti izbor koji mu svojim odlukama odredi Sabor
– na stalna novčana primanja i druga prava sukladno zakonu.«
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/03/prigorski.hr_wp-content_uploads_2016_11_pernar3.jpg
Osim tih općih prava i dužnostosti postoje mnoga posebna (specifična) prava, obveze i zadaće, uz određenu odgovornost i vjerodostojnost.
Predstavnici građana bi najprije trebali zastupati i raditi za dobrobit i na korist građana, koji su ih birali, u skladu s općim i posebnim smjernicama vladajuće pozicije, političke stranke ili koalicije  političkih stranaka.
 
Kako se kod nas već dulje vrijeme ne zna što je i kakav je konstrukt  aktualne vlasti, je li to koalicija, kordinacija, kooperacija, interesna skupina, grupa građana, platforma…, u skladu s time se ponašaju i neki saborski zastupnici, pa ispada da su oni tamo isključivo radi sebe i svojih interesa, jer neke situacije zbunjuju građanstvo, u smislu tko je tko, tko je čiji, što se inače ne bi trebalo naglašavati i potencirati, jer navodi  na razmišljanje kako nisu jedinstveni i kako „svaki svoju kozu dere“. Biti jedinstven ovdje ne znači jedako misliti ili unisono pjevati, već dogovorno, usklađeno, racionalno, koordinirano, uz nekad nužan konsensus, programski djelovati, kako bi se ostvario zajednički cilj. Slušajući i gledajući sjednice Sabora čovjek se zapita znaju li uopće neki od tih ljudi koji tamo sjede, čitaju novine, igraju se mobitelom, surfaju na internetu…, koje su njihove zadaće i uloge, zbog koga i čega su oni tu, koga zastupaju, što zastupaju, čemu streme, za što se zalažu, kome i zašto se priklanjaju, tko od toga ima koristi.
 
Prazna sabornica u bilo koje doba dana iritira birače i običnog čovjeka, na minimalcu, s prosječnom plaćom, bez plaće, bez posla silno ljuti, deprimira i dovodi u beznađe. Za svaku pohvalu su oni sabornici koji aktivno sudjeluju u radu Sabora, pripremaju se za svaku sjednicu, iznose probleme iz svoje sredine ili opće probleme, koji se tiču svih nas i važni su za ustrojstvo i život cijele društvene zajednice i države. Nažalost, takakv primjeren, racionalan pristup, rad i djelovanje, često naruše pojedinci, neprimjerenim ponašanjem nastupom i izričajem, te prekriju sve ono poželjno, dobro i djelotvorno.
 
Nikakav poslovnik, Kodeks ponašanja, Pravilnik, uputstva…, ne će dovesti u red onoga tko se ne zna ponašati primjereno mjestu, vremenu i svojoj ulozi u tome. Eksplicitno je pomanjkanje elementarnog odgoja, napose kućnog odgoja. Isto tako bode u oči govor u Saboru. Često puta se tamo ne govori hrvatskim jezikom. Nemam ništa protiv dijalektalnog izričaja, ali mislim da mu u Saboru nema mjesta. Ne znam rade li to neki pojedinci namjerno, kako bi svima pokazali tko su i odakle su, ili im se omakne, baš kao i po koja psovka, neprimjereni izrazi i posezanje za donjim rubljem kao sukladnom metaforom njihove vjerodostojnosti.
 
U elementarni odgoj spada i odijevanje. Nije sabornica modna pista, baš kao niti međunarodni skupovi, simpoziji, državnički posjeti i nastupi. Neprimjerenim odijevanjem i ponašanjem sami sebe identificiramo i smještano duboko na Balkan, iako po nekima Balkan više ne postoji, već je to Jugoistočna Europa. Kad smo već geografski na rubu Europe, ne moramo to biti i po drugim osnovama. Nije dovoljna samo neprekidna verbalna ekspresija osobnog mišljenja i opredjeljenja, po zadatku naučenih floskula, ulizivačkog, poltronskog i nedržavničkog ponašanja, u smislu globalizacije. S općom globalizacijom se ne bio smio izgubiti niti djelić nacionalnog identiteta, tradicije, kulture i povijesti.
 
Ne smije i ne može svatko, bez obzira na trenutačnu dužnost nacionalnu povijest interpretirati po svom nahođenju i danom trenutku, sa svrhom govorenja onoga što od tebe očekuju drugi. Još je gore kad se laprda, odnosno govori napamet, bez poznavanja argumentiranih činjenica, čemu smo imali priliku svjedočiti više puta. Ne može se očekivati poštovanje i uvažavanje ikoga, niti doma, niti igdje vani, ukoliko pljuješ po svome i svojima. Unatoč svom umišljaju o osobnoj nadrealnoj veličini i važnosti. U vrlo kratkom vremenu postaješ beznačajan činitelj, obična lutka u izlogu, nakićena po posljednoj modi, osoba za svačiju svakodnevnu upotrebu, u poslovima kojih se nitko drugi ne bi, za nikakav novac ni sinekuru prihvatio.
 
„Pasti ćemo travu ako treba, ali nećemo biti tuđe sluge“. Znamo tko je to rekao. U nas već mnogi pasu travu, dok drugi, oni koji bi morali o svima nama brinuti postaju ili već jesu tuđe sluge, na bilo koji način. Svakojakih „slugu“ ima i u Parlamentu, koji odrađuju određene zadaće za svoje „gospodare“, bilo političke, svjetonazorske, lokalne, osobne, ortačke, rodijačke, zavičajne. To se odvija po filozofiji i sistemu „ja tebi, ti meni“. Kako drugačije protumačiti i shvatiti kad pojedinci iz iste stranke (platforme) na jednom mjestu za istu stvar su za, a na drugom mjestu su protiv.
 
Je li to nesnalaženje, neznanje, nesposobnost ili pak namjerno izazivanje zbunjenosti, kupovanje vremena i implicitno izjašnjavanje, koje nitko ne razumije, zbog mnoštva zakulisnih igara, po bizantijskim pravilima u režiji nekakvih fanatika i mistika. Kome i čemu to treba? Zar je bitno i važno tko je prvi nešto predložio i želi ozakoniti, pogotovo kad se ispostavi da to nije ništa nepoznato, novo, nužno potrebno, a kamoli reformsko ili revolucionarno. Da ne duljim. Sabor je projekcija našeg društva, odnosno stavova i mišljenja većine birača, uz neke izuzetke. Kad s manje dobivenih glasova na listi netko uđe u Sabor, po nekoj „zasluzi“ i stranačkoj logici i sad je u prilici da nam soli pamet, svjestan da ga baza nije izabrala, već je privilegiran, pa misli kako je time dobio veća prava od drugih.
 
Ta projekcija bi u nekakvoj općoj prosječnosti trebala biti zadovoljavajuća. Međutim, kao i svugdje postoje ekstremi, zbog kojih se sramimo sebe samih. Oni svjetli primjeri nadprosječnih se istope u šarenilu, rašomonu i kaosu svekolikih gluposti, neznanja, nesposobnosti i podobnosti kompenziranih domoljubljem i busanjem u prsa velikog hrvatstva, što se maksimalno uzurpira i što je svojevrsna komplentacija vidljivim nedostacima pojedinca. Nova trka u nadolazećem izbornom ciklusu je već odavno započela, zahuktava se i ne preza se ni od čega, pri čemu se nespretno igra i jedva balansira, negdje čak na rubu oštrice, bilo stranačke, političke, svjetonazorske i osobne.
 
Čini mi se kako su se neke platforme, agende i filozofije, pomiješale. Više ništa nije bitno nego dokopati se neke sinekure i fotelje, te je uz pomoć poznatih, priznatih i potvrđenih metoda zadržati što dulje, isključivo na osobnu korist, uhljebljenje rodbine, prijatelja i istomišljenika. Iznad svih tih rabota nadvio se Agrokor i potreba za njegovim „ozdravljenjem“. Bez obzira na ishod nužno „spasavajućeg projekta“, zna se tko će to sve platiti i tko će najviše stradati. Ništa novo, samo ovaj put u jako velikom formatu, koji se oteo kontroli, uslijed neobuzdane pohlepe, egomanije, oholosti, prekomjerne bespogovorne pridržajnosti, višegodišnje svakovrsne potpore i pomoći, bez realnog sagledavanja posljedica za pojedinca, društvo i državu, sad postaje opasno i iziskuje nužnu potrebu da se takav slučaj stavi u okvire zakona. Predstava u svakom slučaju u Saboru slijedi, ovisno o tome kakvu će tko dobiti ulogu, tko će biti „slobodni“ strijelac i tko će se na kraju pokloniti publici s glavnim akterima, ubravši sve  zasluge za sebe. Možda dobije buket crvenih karanfila.
 

Ankica Benček

Povezani članci

Dokle će Plenković štititi Pupovca i Srbe?

HF

Klubovi zastupnika (ne)zavisnih

HF

Samoubojstvo mosta iz zasjede

HF

Zdravku se mnogi moraju ispričati

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...