Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Na Balkanu vojnici nisu dovoljni

Ratovi su izbijali kada Zapad nije shvaćao prijetnje

 
 
Kriza u Makedoniji, nacionalizam na Kosovu, 180 ministara u Bosni i Hercegovini… Balkan je uzdrman. Europa okreće glavu i prepušta regiju ruskoj velesili.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/04/s-media-cache-ak0.pinimg.com_236x_45_6d_0a_456d0acee77c63faf66d7510b2daf5b1.jpg
Barun P. H. d'Estournelles de Constant
 
Nedugo prije početka Prvog svjetskog rata i dvaju balkanskih ratova 1912. i 1913. Zaklada Carnegie objavila je izvješće o južnoeuropskoj bačvi baruta, koje je sastavila međunarodna komisija na čijem je čelu bio francuski senator P. H. d'Estournelles de Constant. Taj barun, šokiran stanjem regije, svom bi izvješću bio najradije dao sljedeći naslov: „Podijeljena Europa i njeno demoralizirajuće djelovanje na Balkanu“. Tome odgovara i rezime Komisije: „Europa … je unatoč svim problemima mogla riješiti problem da nije odlučila jednostavno pred time zatvarati oči.“
 
Osam desetljeća kasnije ja sam sam bio član dviju međunarodnih komisija za Balkan. Prva je istraživala uzroke i posljedice jugoslavenskih ratova (1992. – 1995.), a druga pozadinu i tijek rata na Kosovu 81998. – 1999.). U našim izvješćima upozoravali smo da se Balkan ne smije ostaviti na cjedilu. Također smo bili uvjereni da bi bilo opasno jednostavno zatvarači oči prema balkanskim zemljama.
No Zapad se na to nije obazirao. Vodio je dva rata kako bi okončao velikosrpski represijski režim Slobodana Miloševića; u studenom 1995. potpisan je Dejtonski mirovni sporazum za BiH, a u studenom 1999. mirovni sporazum za Kosovu. U obama ratovima sudjelovala je i njemačka vojska, i to prvi put nakon Drugog svjetskog rata; u obama ratovima stotine su tisuća izbjeglica došle u Njemačku.
 
To je bilo prije četvrt stoljeća. Nato, EU i Ujedinjeni narodi otada su na tisuće vojnika stacionirali u Bosni, na Kosovu i u Makedoniji. Među njima je bilo ukupno 65 000 vojnika Bundeswehra, od kojih je 650 još uvijek u misiji KFOR-a na Kosovu. Savez je tamo, jednako kao i u Bosni, i dalje nadležan za obranu. Agencija Eulex Europske unije, skrbi o vladavini prava na Kosovu koje je 2008. proglasilo neovisnost i koje mnogi smatraju mafijaškom državom. U Bosni se visoki predstavnici i posebni izaslanik EU-a već četvrt stoljeća bore za stabilizaciju zemlje. No to je izgubljena bitka. Visoka politika ponovno je zaboravila Balkan.
 
Europa je dugo živjela u nadi da će perspektiva članstva u Europskoj uniji potaknuti regionalne aktere na razboritost i snošljivost. No perspektiva članstva u Europskoj uniji u međuvremenu je u velikoj mjeri izgubila svoju privlačnost. Danas se mora reći da je Europa prije dva desetljeća pokušavala europeizirati Balkan. No na kraju se dogodilo obrnuto: Sada se Europa balkanizira. I ponovno okreće glavu u drugu stranu i prepušta zapadni Balkan njegovim povijesnim prokletstvima: otrovnom nacionalizmu, rizičnim teritorijalnim pretenzijama i etničkom ludilu.
 
Kriza vlasti u Makedoniji, 180 ministara u Bosni i Hercegovini U Bosni i Hercegovini Dejtonski sporazum iznjedrio je neodrživu državnu konstrukciju. Ta umjetna država sa svega 3,5 milijuna stanovnika ima dva entiteta i tri uprave. Bosansko-hrvatska federacija (51 posto stanovništva) sama je podijeljena na pokrajinu Herceg-Bosnu i muslimansku Bosnu; a tu je još i Republika Srpska (41 posto stanovništva) koja teži pripojenju Srbiji. Zemlja ima tri predsjednika, tri vlade, i ukupno 180 ministara. Status quo teško će postati konačno stanje. Iduće godine održavaju se izbori tako da se može očekivati zaoštravanje napetosti.
 
Kosovo je praktički podijeljeno na većinski albansko-muslimanski jug i srpsko-pravoslavni dio zemlje sjeverno od Ibra koji podupire Beograd. Proteklih godina činilo se da su Priština i Beograd na putu postizanja sporazuma: Beograd je nedavno odobrio Kosovarima čak vlastiti telefonski predbroj (+383). No uoči srbijanskih parlamentarnih izbora, koji se održavaju početkom travnja, ponovno su ojačali nacionalistički i etničko-populistički tonovi. Vlak s natpisom „Kosovo je srpsko“, ispisan na 21 jeziku, koji je Beograd poslao na Kosovu, doveo je do novog dna u ionako narušenim odnosima; kosovski predsjednik naredio je da se vlak zaustavi na granici. Suđenja na Haškom tribunalu protiv kosovske oslobodilačke vojske UCK, u koje bi moglo biti uključeno više vodećih kosovskih političara, dodatni su moment napetosti.
 
Istovremeno ključa i u Makedoniji. Tamo je napetost između makedonske većine (64 posto) i albanske manjine (25 posto) nakon izbora u prosincu dosegnula novi rekord. Premijer Nikola Gruevski opire se odlasku s vlasti iako je izgubio izbore. Očito nije spreman pustiti iz ruku svoj „gangsterski sustav za preraspodjelu državnog novca“ (Le Monde Diplomatique). Mnogi promatrači strahuju da bi kriza vlasti mogla prerasti u građanski rat. Zbog toga je visoka povjerenica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Federica Mogherini poručila premijeru: „Ne igrajte se vatrom“. U njenoj izjavi odražava se strah od toga da bi se mogla urušiti makedonska tvrđava za obranu od izbjeglica koje hrle u Europu. Ništa bolje nije ni u Crnoj Gori koja bi trebala postati 29. članica Natoa. U listopadu prošle godine tamo je navodno izveden puč protiv dugogodišnjeg premijera Mila Đukanovića. On održava stabilnost, ali ga se teško može nazvati demokratom.
 
Utjecaj Kremlja raste, a Europa okreće glavu
 
U procesu demokratizacije na zapadnom Balkanu prije bismo mogli reći da ima nazadovanja, negoli pomaka, što sigurno ima veze i sa slabim gospodarskim razvojem. To je jedan od zabrinjavajućih trendova. Drugi je povratak geopolitici, preciznije rečeno: rivalstvu velesila na mekom trbuhu Europe. U 19. stoljeću tamo su se tri imperija borila za utjecaj i dominacij: Habsburško Carstvo, Osmansko Carstvo i Rusko Carstvo. Nasljednici Habsburgovaca povukli su se iz te velike igre, a njihovu je ulogu dijelom preuzeo EU.
 
Turski predsjednik Erdogan sa svojom lutajućom neo-osmanskom vanjskom politikom traži prilike za kreiranje politike u prvom redu na Bliskom istoku i Srednjoj Aziji, ali je čest gost i u balkanskim područjima koja su nekoć bila pod turskom vlašću. Rusi predvođeni Putinom, svom žestinom pokušavaju vratiti svoj nekadašnji utjecaj u pravoslavnim državama. U Srbiji, s kojom su sklopili strateško partnerstvo, sudjeluju u vojnim vježbama u blizini hrvatske granice. Rusi također podržavaju Republiku Srpsku u njenom nastojanju da proglasi neovisnosti i da se pripoji Srbiji. U Bugarskoj i Makedoniji raste blagonaklonost prema Kremlju. Mnogo je naznaka da su iza pokušaja puča u Crnoj Gori stajali Rusi i da je od njih potekla ideja o slanju velikosrpskog propagandnog vlaka u smjeru Kosova. Ruske propagandne postaje Sputnik i RussiaToday imaju sve veću publiku.
Što je s Europom? Ona sada okreće glavu od Balkana i gleda u prvom redu prema sjeveroistoku srednje Europe, Baltiku i Ukrajini. Balkanskim državama koje najviše trgovinske razmjene realiziraju s Europskom unijom Bruxelles istina isplaćuje milijardske iznose, ali morao bi činiti mnogo više želi li izbjeći da Balkan ponovno postane bačva baruta. Ponovno mora gledati, umjesto da zatvara oči kako se ne bi ispostavilo da je kolumnist Abendblatta bio u pravu kada je u uvodniku napisao: „Ponovno prijeti rat na Balkanu“.
 

Theo Sommer, Die Zeit

Povezani članci

Geopolitička i geoenergetska nadmetanja i sukoba interesa

hrvatski-fokus

Kakva je budućnost sukoba u Donbasu?

HF

Europa jedan narod!?

HF

Zgadila mi se emisija Hrvatskoga radija o događajima u Americi

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...