Hrvatski Fokus
Znanost

Naša hrana nije vaš agrobiznis!

Sada će možda nekima biti jasnije zašto je upravo Agrokor primio tako visoke subvencije

 
 
Pod motom „Naša hrana nije vaš agrobiznis!“ u Rimu je 25. ožujka održan opći europski građanski pokret „Naša Europa“. Europska koordinacija Via Campesina (European Coordination Via Campesina/ECVC) održala je svoju godišnju Opću skupštinu od 23. do 25. ožujka 2017. U Rimu su se ovom prigodom sastali delegati iz 22 države, a dobrodošlicu im je iskazao domaćin Fabrizio Garbarino, predsjednik 'Ruralnog udruženja Italije' (Associazione Rurale Italiana/ARI). Na samom početku zasjedanja Opće skupštine prisutni delegati odali su počast preminulom suradniku Nicolasu Duntzeu te potom započeli s raspravama o pripremi VIII. Konferencije 'La Via Campesina' koja će se održati u Baskiji u srpnju 2017.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/04/www.actiweb.es_asogras_imagen32.jpg
Ovim tekstom želim podići svijest svima koji duboko vjeruju u navodne dobre namjere politike eurobirokrata u Bruxellesu jer nije sve onako kako se nama običnim građanima prikazuje a na to već duže vrijeme upozoravaju brojni stručnjaci diljem EU-a. Čitajte pažljivo i sami donesite osobni zaključak o problemima s kojima je suočena hrvatska poljoprivreda i njezini mali i srednji poljoprivredni proizvođači, prvenstveno mislim na OPG-ove – jer sve što se događa, ne događa se slučajno. Ono što je ovdje najvažnije naglasiti radi se o analizi i vrlo oštroj kritici trenutne Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) u Europskoj uniji.
 
Naime, u subotu 25. ožujka u Rimu je održan sastanak na vrhu (summit) Europske unije u povodu obilježavanja 60. obljetnice potpisivanja tzv. Rimskih ugovora (25. 3. 1957.) na kojima je utemeljena današnja Europska unija. Vodeći mediji izvještavali su dakako o ovom događaju ali su istovremeno i prešutjeli značajne događaje – demonstracije golemog broja europskih građana i seljaka/poljoprivrednih proizvođača koji zahtijevaju značajne promjene u politici i jednu drugačiju, novu Europsku uniju.
 
Raspravu o destruktivnim mjerama koju provodi sadašnja europska poljoprivredna politika u okviru CAP-a organizirala su dva udruženja – 'La Via Campesina' i 'Slow Food' jer upravo seljačka poljoprivredna proizvodnja ima golemo značenje u našem društvu, ona je 'stup' društva u pravom smislu. Antonio Onorati, član odbora ARI-a izvjestio je o jednom važnom 'slučaju' u Italiji, a radi se o sve većem, točnije ekstremnom koncentriranju zemljišta koje 'promovira' Zajednička poljoprivredna politika EU-a o čemu sam i ja već nekoliko puta pisala. Onorati ističe kako trenutni model Zajedničke poljoprivredne politike EU-a u Italiji omogućuje da, citiram: „20% primatelja subvencija dobiva čak 85,7% svih sredstava, dok preostalih 80% korisnika subvencija dobiva mizernih preostalih 14,3% (subvencija).“ Sada će možda nekima biti jasnije zašto je upravo „Agrokor“ primio tako visoke subvencije.
 
Attila Miklos Boruss, iz rumunjske seljačke organizacije „Eco Ruralis“ jasno je prezentirao trenutnu situaciju u području Istočne Europe s posebnim naglaskom na Rumunjsku. Naime, u cijelom području Istočne Europe upravo Zajednička poljoprivredna politika EU-a služila je kao 'poticaj' velikim investitorima. Rumunjska je ovdje posve jasan primjer: naime, od ulaza u Europsku uniju, nestao je jedan (1) milijun poljoprivrednika, pa sada preostalih 'najboljih' 100 farmi u Rumunjskoj kontrolira oko 1,5 milijun hektara obradivih površina. Upravo ova činjenica dovela je do situacije da 90% ukupnih potpora dobiva samo 1% farmi.
 
Svi okupljeni u Rimu jasno su isticali i zalažu se za opstanak tržnica na kojima upravo seljaci, tj. mali i srednji poljoprivredni proizvođači mogu prodavati svoje domaće, svježe i zdrave proizvode. Tako je i u Rumunjskoj gdje su tržnice do nedavno bile vrlo česte, a sada nestaju jer ih zamjenjuju veliki strani supermarketi. Boruss stoga jasno ističe: „Tržnice moraju opstati. One su javno dobro svih nas. Imaju jednako javno značenje kao i škole i bolnice.“ Antonio Onorati (ARI), zahtijeva provođenje javne rasprave o sadašnjoj Zajedničkoj poljoprivrednoj politici u EU jer smatra da ova politika ima i određeno društveno značenje o čemu javnost mora biti obaviještena: „Moramo prekinuti ovu jednostranu ekonomsku raspravu oko Zajedničke poljoprivredne politike. Svi ovi negativni učinci CAP-a koji su očiti u sektoru poljoprivrede nisu važni samo za proizvođače. Ovo je pitanje koje se tiče društva u cjelini.“
 
„Associazione Rurale Italiana“ (ARI) stoga je pokrenuo kampanju u svrhu usvajanja zakona i pravne zaštite za seljačku poljoprivrednu proizvodnju. Talijanski Parlament trenutno obavlja / predvodi konzultacije u svrhu definiranja konačnog teksta zakona kojim će se omogućiti jasno razlikovanje seljačke poljoprivredne proizvodnje od industrijske poljoprivredne proizvodnje i velikih farmi. Talijanski primjer mogle bi slijediti i druge države članice EU-a jer je sada u opasnosti ne samo opstanak preostalih malih i srednjih poljoprivrednih proizvođača kao i ruralnih područja u cjelini, nego i prehrambena suverenost i neovisnost.
 
Naime, u slučaju bilo koje nepogode ili katastrofe – prirodne ili ratne na primjer, prehrambena ovisnost svakog naroda tj. države prouzročit će još veću katastrofu s nesagledivim posljedicama – gladomor. Upravo stoga Europska koordinacija Via Campesina i njezini saveznici promiču važnost prehrambene suverenosti i neovisnosti te ujedinjuju seljake diljem europskog kontinenta kako bi zajedničkim naporom vratili naša prava i naš prehrambeni sustav uz jasan zahtjev za pravom na zdravu i kvalitetnu hranu, pošten rad i održivu poljoprivrednu politiku u Europi.
 
Na kraju ne mogu a da se ne osvrnem na trenutnu tešku situaciju u kojoj se nalazi hrvatski najveći koncern „Agrokor,“ posebno brojni mali i srednji poljoprivredni proizvođači kojima ova velika kompanija duguje više od jedne i pol milijarde kuna. Naime, osobno se bojim najgoreg mogućeg scenarija a to je da će mali izgubiti sve, a najkvalitetnije obradive površine kao i izvori pitke vode ('Jana',  'Jamničke kiselice' i dr.) mogli bi se naći u rukama stranaca. Nadajmo se svi zajedno da se ovaj najgori, najcrnji scenarij za državu Hrvatsku i za hrvatski narod ipak ne će ostvariti.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezani članci

Pesticidi u pčelama

HF

Hrvatski jezik – dika svih Hrvata

HF

Propast braka i obitelji u Skandinaviji

HF

Kinezi na Geoekonomskom forumu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...