Hrvatski Fokus
Religija

SOLUS CATHOLICUS – Odgoj u predrasudi

Žrtve predrasude, uglavnom svoju djecu odgajaju u tim predrasudama

 
 
Današnji čovjek nalazi se u dubokoj krizi međuljudskih odnosa i na poseban način ozbiljno je suočen sa krizom vrijednosti koje bi mogle uistinu promijeniti svijet. No, razna mentalna stanja u kojima se čovjek nalazi, a neke od njih stekao je i odgojem, socijalizacijom, formiranjem vlastite osobnosti, ponekad sprečavaju da se taj sustav vrijednosti u čovjeku oslobodi i osposobi čovjeka da se odluči izgrađivati jedan bolji i kvalitetniji svijet. Kvalitetniji od ovoga u kojem živi. Predrasuda je jedno vrlo ozbiljno i opasno mentalno stanje. To je stanje u kojem stvaramo krivi sud o drugoj osobi, etničkoj skupini, drugoj religiji ili osobi drugoga svjetonazora, a da se uopće nismo trudili empirijski (iskustveno) doživjeti i proživjeti tu osobu, religiju ili etničku skupinu. Predrasuda je otrov. Ona je kočničar svakoga napretka, svake humanosti, a slobodno se možemo izraziti – predrasuda je antievanđeoska. I teški je grijeh, ako se onaj koji se smatra kršćaninom ne trudi od nje osloboditi. U mnogim slučajevima vlastitoga života pokazali smo koliko smo žrtve vlastitih predrasuda o mnogim stvarima koje nas okružuju i koje su dio našega života. Isus nije imao predrasuda prema nikome. Izvrsno je znao čitati ljudska srca, znao je ono što se nalazi u čovjeku, te je iz te perspektive pristupao svakoj osobi. Ljubio je bez pridražaja i točno se znao postaviti prema svakoj osobi u određenim životnim situacijama, i to onako kako je ta osoba zaslužila. Zato se od Isusa trebamo učiti kako ne biti robovi vlastitih predrasuda.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/04/3.bp_.blogspot.com__cQ2xhpZfenk_TRc2WfKQl_I_AAAAAAAAQFI_9Cf8GpjND-w_s1600_2010romaebambinogesu.JPG
Odgoj u predrasudi je strašna stvar. Oni koji su žrtve predrasude, uglavnom svoju djecu odgajaju u tim predrasudama. Predrasude se mogu širiti u medijima, mitingašenjem, raznim oblicima propagande, u obrazovnim ustanovama kao što su škole i fakulteti. Međutim, kod nas u Hrvatskoj uz niz predrasuda koje njegujemo u svojem osobnom životu, postoji poseban oblik predrasude, i to prema svećenicima. I tu se ne trebamo zavaravati. U našem hrvatskom društvu, i to među onima koji se još nazivaju i katolicima, prisutna je predrasuda prema svećenicima, te se u skladu s time te predrasude najviše od roditelja prenose na djecu, ili od medija i propagande na široke mase. Poznata je ona predrasuda da je svećenik „bogataš“, da je „lopov“, da je „pedofil“, da je „lažljivac i manipulator“, da „iskorištava siromahe“, te razne druge etikete koje su prisutne u mentalnim sklopovima onih koji su žrtve predrasude. E u skladu s time, ako sam ja Pavle Primorac, i još k tome katolički svećenik, žrtve predrasude ne vrednuju mene kao Pavla Primorca, kao osobu i kao ono što realno, empirijski radim kao svećenik, nego sam odmah „lažljivac“, „lopov“, „bogataš“, „manipularor“ i „pokvarenjak“. Znači, mogu kao osoba biti dobar, pozitivan i kvalitetan, ali žrtve svojih vlastitih predrasuda već su me unaprijed etiketirale u negativnom svjetlu, a da me uopće ne poznaju. I žrtve tih strašnih predrasuda su većina naših svećenika. Oni koji su zacementirani u predrasudama nemaju interes upoznati nekoga svećenika kao osobu, pa kako radi, pa što kao svećenik radi, pa koliko se trudi. Ne! On je za njih „pop-lopov“.
 
To je ono što je vrlo tragično u današnjem društvu. A najveći širitelji predrasude, naravno uz sekularne fundamentaliste, su najviše roditelji svojoj djeci koja su odgojana u predrasudama. U većini obiteljskih domova koji se nominalno i deklarativno izjašnjavaju kao „katolici“, roditelji pred djecom ogovaraju svećenike, grade negativnu sliku o svećenicima, šire prema njima negativnu energiju kod djece, pričaju protiv vjeronauka u školi i župi, govore protiv nedjeljne sv. mise. Pa naravno da je onda normalno da će se kod većine djece stvoriti predrasuda, prezir ili netrpeljivost prema svećeniku kojega oni, ta djeca nisu opće niti upoznali, nego su duhovno inficirani korovom koje su im u srce usadili njihovi roditelji u odnosu prema Crkvi. I upravo zbog toga živimo u sveopćem društvenom kaosu: i moralnom, u socijalnom, i demografskom i duhovnom. I za to smo sami krivi. Isto tako je prisutna propagandna predrasuda prema Crkvi. Govor o inkviziciji, križarskim ratovima, mračna mantranja o „klerofašizmu.“
 
Sve su to predrasude u mentalnim sklopovima mnogih. Takvi tipovi, robovi svojih netrpeljivosti meni odmah kao svećeniku izbace „as“ iz rukava kada raspravljamo o vjeri (npr. inkvizicija i kržarski ratovi). A da iskreno kažem, što ja imam s inkvizicijom, što ja imam s križarskim ratovima? Da li sam ja kriv što je u 16. stoljeću neki katolik opalio „čveger“ negom protestantu? Što ja imam s tim? Zašto se meni mentalno mora „jahati“ po živcima zbog onoga što su činili pojedinci u ime Crkve? Apsurdno. Zato je najbolje pokušati, u ovom svijetu u kojem živimo tražiti duhovni mir. Uz sve progone i predrasude kojima smo kao svećenici izloženi Krist je najbolja alternativa i garancija pobjede nad svakom mržnjom, grijehom i predrasudom.
 

Pavle Primorac

Povezane objave

Hodočasnik u kiparstvu

HF

Armenski tiskar Voskan Jerevanci

HF

Novi kulturni događaj u Tovarniku

HF

Obični dani

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više