Glas za Bandića, glas je i za Pupovca
Kolumnist portala Dnevno, tjednika 7DNEVNO i portala Kamenjar Zvonimir Hodak, u svojim se kolumnama i javnim nastupima društveno predstavlja kao veliki Hrvat, „tvrdi“ desničar, antititoist, pomalo i kao ustašofil i NDH-nostalgičar, te žestoki protivnik jugonostalgičara a to je i stalna tema gotovo svih kolumni. Na portalima Dnevno i Kamenjar 27. ožujka 2017. te u tjedniku 7DNEVNO 31. ožujka 2017., objavljena je kolumna s naslovom „Treba biti mudar i pronaći modus kako spasiti Agrokor od Todorića“. U kontekstu te kao i drugih kolumni mogle bi se analizirati za cijeli njegov kolumnistički opus karakteristične tvrdnje i stajališta, te utvrditi konzistentnost, dosljednost i vjerodostojnost autorovih javno deklariranih ideoloških i političkih opredjeljenja, kao i društvenog te kulturološkog sustava vrijednosti i prioriteta.
Milorad Pupovac i Milan Bandić
U odlomku prethodno navedene kolumne koji ima podnaslov Charles Beard je napisao: „Samo kad je dovoljno tamno vide se zvijezde“, Zvonimir Hodak autor je i sljedećih rečenica: „Neću na predstojećim lokalnim izborima glasovati za Brunu Esih. Ja svoje zastave ne mijenjam olako, pa ću kao i ranije zaokružiti svog kandidata. Jednog te istog koji stalno pobjeđuje u Zagrebu. Ipak, nema dvojbe da je gospođa Esih posijala paniku u HDZ-u. Mlada, elokventna i šarmantna. Zamjerke bivše članice CK SKH Jelene Lovrić drže vodu kao solidno sito. Bruna je prošla kroz sito i rešeto. Bolje mrak u Zagrebu nego osoba čijem je ocu na vjenčanju kum bio Stipe Mesić. Priznajem, to je Bruni jedna od ozbiljnijih zamjerki. Lovrićka misli da ona nije „čuvarica politike Franje Tuđmana već nastavljačica politike Tomislava Karamarka“.
Zašto će tako glasovati?
Za sve one koji tekstove Zvonimira Hodaka čitaju sa „zrnom soli u glavi“, logično je i očekivano da on na predstojećim mjesnim izborima ne će glasovati za Brunu Esih. Jasno je i ne samo to da on „svoje zastave ne mijenja olako“, nego i da ih uopće ne mijenja. No, „svirepo“ je iznenađenje za njegove redovite, vjerne i naivne čitatelje i poklonike, da će on na predstojećim lokalnim izborima „zaokružiti svog kandidata jednog te istog koji stalno pobjeđuje u Zagrebu“, a on je nitko drugi doli – Milan Bandić! Pa odakle, kako i zašto Milan Bandić, pitat će se hlebinci?
Milan je Bandić školovan na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, kao i u pešćeničkom više komitetu nego odboru „opštenarodne odbrane i društvene samozaštite“ te i u drugim službama. Trg u središtu grada Zagreba odavno bi imao naziv Kazališni, da mu postojeći ideološko-komunistički naziv Trg maršala Tita uporno ne održava sprječavajući njegovu promjenu kriptokomunist i titoist Milan Bandić! Pa kako će onda i zašto na predstojećim izborima veliki Hrvat, „tvrdi“ desničar, antititoist, pomalo i ustašofil te NDH-nostalgičar Zvonimir Hodak, glasovati za titoljupca Milana Bandića?
Glas za Bandića, glas je i za Pupovca
Kako tenisač, maneken urbanosti te građanskih vrijednosti i standarda; može glasovati za lik i (ne)djelo Milana Bandića, koji je u Zagrebu tijekom 17 godina gradonačelničkog mandata izvršio estetocid, kulturocid i urbanocid; te devastirao sve srednjeeuropske građanske, moralne i kulturološke norme i vrijednosti? Što to njih međusobno veže, i što uopće može povezati takve krajnje, barem su tako javno deklarirane, političke i sociokulturne suprotnosti?
Desničar versus (protiv) ljevičara, antikomunist (protiv) komuniste, ustašofil (protiv) partizanofila, antititoist (protiv) titoista, nacionalist (protiv) internacionaliste! Koja i kakva poveznica odnosno „tajna veza“ uopće može biti između, barem se tako javno deklariraju, takvih i tolikih antipoda? Zar mu glasovanje za Milana Bandića na izborima ne će izazvati duševne bolove, mučninu i osjećaj krivnje? A izlaže se i riziku da bi njegovo hlebinski naivno i lakovjerno pleme čitatelja možda moglo otkriti Ameriku i pomisliti da je on možda lažni antititoist te prikriveni titoljubac, kad na izborima može glasovati za Milana Bandića koji je najjače i najsigurnije jamstvo da će ako bude ponovno izabran za gradonačelnika u sljedeće četiri godine u središtu Zagreba i dalje biti Trg maršala Josipa Broza Tita! Pa nije li i više nego apsurdno da netko tko je za promjenu naziva Trga maršala Tita, na izborima glasuje za Milana Bandića i njegovu izbornu listu? Jer, glasovati na izborima za Milana Bandića kao kandidata za gradonačelnika te izbornu listu njegove strane „M. Bandić 365 – stranka rada i solidarnosti“ za Gradsku skupštinu Grada Zagreba, isto je što i dati svoj glas i potporu da naziv Trg maršala Tita ostane najmanje do sljedećih lokalnih izbora a to je – 2021. godine!
Upravo je u medijima objavljena izjava Milorada Pupovca: „Bandić je jedan od političara u Hrvatskoj koji prema manjinama ima izrazito pozitivan odnos i smatra ih dijelom svojega biračkog tijela i dijelom svoje političke obveze, što je izrazio i prijedlogom da imaju svoju sigurnu kvotu zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Bandić će koliko čujem predstavnike manjina staviti na svoju izbornu listu kao što je na prošlim izborima istaknuo žene“. Nije li možda nakon fiksne kvote za zastupnike nacionalnih manjina, Milanu Bandiću u planu kao sljedeći antihrvatski cilj da se u službenu uporabu u Gradu Zagrebu uvedu dvojezičnost u Gradskoj upravi te i dvojezični natpisi na javnim ustanovama? Nakon svega prethodnog, treba li još dokaza da bi i slijepcim kod zdravih očiju bilo jasno: Glas za Milana Bandića – glas je i za Milorada Pupovca!
HDZ pak namjerno i programirano u prosincu 2016. u Gradskoj skupštini Grada Zagreba nije srušio proračun, da bi omogućio Milanu Bandiću da svoju izbornu kampanju može nastaviti voditi s moćne pozicije gradonačelnika i novcem poreznih obveznika korumpirati i motivirati svoje potencijalne glasače. Identičan cilj ima i Plenkovićevo oktroiranje kompromitiranog i nepopularnog Drage Prgometa kao kandidata za gradonačelnika i nositelja HDZ-ove izborne liste, tako da Bandić na izborima ima što slabije i među biračima neuglednije suparnike kako bi mogao što lakše i sigurnije doći do izborne pobjede.
Dakle, ispod žita je u igri i na djelu neformalna ali politički, financijski i medijski vrlo moćna te po interese hrvatskog društva i naroda krajnje zloćudna i opasna izborna koalicija, koja prikrivenu političku potporu i pokroviteljstvo ima čak i iz Beograda od samog predsjednika Aleksandra Vučića! Pa uostalom, vlastodršcima te financijskoj i ostaloj oligarhiji hrvatski narod i služi samo kao moneta za potkusurivanje u ostvarivanju njihovih poganskih parcijalnih interesa i probitaka, dugoročno čak i po cijenu istrage i nestanka tog istog naroda horvatskog.
Pa vi Hrvatići, Hrvati i Hrvatine u Zagrebu kada 21. svibnja 2017. godine dođete na svoje biračko mjesto, te prije nego što na glasačkome listiću zaokružite kandidata i izbornu listu stranke, ne dajte se zavarati sirenskim zovom lažnih političkih i medijskih proroka, mislite svojom glavom i budite svjesni neprijeporne političke činjenice odnosno gorke istine: glasujući za Milana Bandića i njegovu izbornu listu ili za Dragu Prgometa i HDZ-ovu izbornu listu, ujedno glasujete i za srbijanskog gaulajtera u Hrvatskoj Milorada Pupovca!
Kroz što je prošla Bruna Esih?
Kada je i gdje Bruna Esih „prošla kroz sito i rešeto“ kako to u svojoj kolumni tvrdi Zvonimir Hodak, poznato je izgleda samo njemu. Na štajgama oko Zrinjevca nitko je nije viđao ni susretao, a u popravnom domu za maloljetnike bila nije. U Americi također nije bila. Naime, u svojim je kolumnama Zvonimir Hodak više puta (na)pisao da je šest godina boravio u SAD-u i radio u jednoj tvornici. Ostalo je čitateljima nepoznato u kojem je to njegovom životnom razdoblju bilo? Prije ili nakon što je završio pravni fakultet? Na kojem je i kakvom radnom mjestu radio u tvornici? Engleski jezik nije mogao predavati nego samo učiti, a trolovi su došli kasnije. Na kraju, i gdje je bila locirana ta tvornica? U industrijskoj četvrti kao što je to uobičajeno, ili možda u blizini YU-ambasade ili konzulata?
Tko je kum?
Stjepan Mesić javno je reagirao i demantirao prethodno već citiranu tvrdnju Zvonimira Hodaka da je „on tj. Stjepan Mesić ocu Brune Esih bio vjenčani kum“. Stjepan Mesić naime uopće ne poznaje oca Brune Esih, pa stoga mu kum na vjenčanju nije mogao biti te stvarno i nije bio. Koji „matičar“ je taj lažni podatak dostavio Zvonimiru Hodaku i zašto je on to napisao, jasno je ne samo njemu. Kao i što je većini njegovih čitatelja te javnosti i bez „matičara“ jasno, unatoč svoj i to i više nego vještoj mimikriji i spinovima tko je „kum“ njegovim kolumnama, kao i hibridnoj uređivačkoj politici portala Dnevno i tjednika 7DNEVNO!
I tako je to i općenito s ljudskim vrijednostima i krjepostima u Hrvata. Sve obrnuto, inverzno, orwelijansko, dvolično, prijetvorno, podlo, perfidno, lažno, „pila naopako“, trolovi, spinovi, manipulacije, obmane; prevođenje čitatelja, slušatelja i gledatelja „žednih preko vode“, te u totalitetu – dehumanizirano! Za vlast i radi vlasti po svaku cijenu i bez imalo odgovornosti, suosjećanja, etike, morala, solidarnosti, antisocijalno i antinarodno; jer to trpi i plaća samo i jedino hrvatski narod: siromaštvom, patnjom, poniženjem, beznađem, apatijom, anomijom, „bijelom kugom“ te iseljavanjem iz domovine Hrvatske.
Ervin Gerić
