Prirodni plin u Dalmaciji ima budućnost

Ne brine nas jako veliki prihvatni terminal za uvoz ukapljenog naftnog plina u Pločama

 

 

EVN Croatia plin nije do kraja zadovoljan svojim poslovanjem u Hrvatskoj jer županije kao ugovorni partneri ne pokazuju dovoljan interes za priključak javnih zgrada. A potencijali su ogromni, kaže direktor tvrtke Werner Casagrande i navodi primjer splitske bolnice u Križinama, koja će trošak priključka vratiti za samo osam mjeseci. Brinu ih i izjave državnih dužnosnika koje ne idu u korist plinu u Dalmaciji. "To nije samo direktna prijetnja EVN-ovom poslovanju, već i puno više od toga. Od 170 milijuna kuna koje smo do sada uložili 98 % je otišlo hrvatskim tvrtkama i dobavljačima opreme", kaže Casagrande.

• S kolikom distribucijskom mrežom sada raspolažete u Dalmaciji? Koji su glavni pravci njezinog širenja i koji su vam glavni potrošači?

– Izgradili smo više od 100 kilometara distribucijske mreže u tri županije, na našem koncesijskom području. Plinom opskrbljujemo više od 1000 kupaca, uglavnom kućanstava u Zadarskoj županiji, otkuda smo i započeli širenje mreže. Imamo i velikih kupaca u građevinskoj i aluminijskoj industriji te hotelijerstvu, poput Knaufa i turističkog kompleksa Solaris. Od 2012. svake godine udvostručujemo isporučene količine plina. Prošle kalendarske godine isporučili smo osam milijuna kubičnih metara plina, dvostruko više nego 2015. I ove godine planiramo udvostručiti isporučene količine. U izgradnji mreže smo trenutno fokusirani na Split, Kaštele i Trogir, koje namjeravamo priključiti na plin ove godine, kao i na Šibenik i Drniš.

 

• Jeste li zadovoljni svojim poslovanjem?

– Nismo do kraja zadovoljni. Naši su planovi u početku bili drugačiji. Okolnosti nam nisu dozvolile da priključujemo korisnike onoliko brzo koliko smo željeli, posebno kada je riječ o javnim zgradama kojima upravljaju lokalne vlasti. Tu je vrlo malo novih priključka. Dosta smo razočarani jer su nam županije ugovorni partneri i očekivali smo da će pokazati interes za suradnju u razvoju plinskog poslovanja u Dalmaciji. Potencijali su veliki: škole, bolnice, vrtići. Sve njih bi se moglo priključiti na plin, posebno tijekom energetskih obnova zgrada u javnom sektoru za koje Hrvatska može koristiti sredstva EU. Na žalost, za sada ih je jako malo. U Zadru smo na plin priključili sportsku dvorana Višnjik, Dom za starije i nemoćne, vrtiće srednju školu u Biogradu. Njihova su iskustva više nego pozitivna. Značajno su im manji ukupni troškovi energije, a i troškovi održavanja. Najveći je problem što ljudi razmišljaju na kratki rok i koliko trenutno moraju uložiti, a pritom ne razmišljaju o dugoročnim prednostima korištenja plina. Naravno da je potrebno uložiti u promjenu energenta, ali naši izračuni pokazuju da je kod većih korisnika amortizacijski period ulaganja kod prelaska na plin od osam mjeseci do četiri godine. Dakle, ulaganje se brzo isplaćuje. Glavnina tijela lokalne vlasti ima jednogodišnje proračune i takav im je i financijski horizont, pa vide samo trenutno ulaganje, a ne i prednosti u narednim godinama. Kada bi bile spremne gledati šire i nad duži rok vidjele bi i prednosti prelaska na plin.

 

• Koliko ste do sada uložili u Hrvatsku i kada očekujete da će vam se uloženo isplatiti, s obzirom da se u međuvremenu tržište posve otvorilo? Nastavljate li svoje poslovanje na hrvatskom plinskom tržištu?

– Od 2009. uložili smo oko 170 milijuna kuna. Imamo koncesije na 30 godina i naši su poslovni planovi tome prilagođeni. Zato isplativost treba promatrati na duži vremenski rok, odnosno kroz 30 godina, a mi već vidimo napredak. Na liberaliziranom tržištu plina u Austriji imamo više od 15 godina iskustva poslovanja gdje su se svi kupci odmah našli na tržištu. Nismo imali puno promjena opskrbljivača, dok se marže u opskrbi plinom smanjuju. To je razvoj situacije koji predviđamo i u Hrvatskoj nakon liberalizacije tržišta. Očekujemo da naše brojke nakon 30 godina u Hrvatskoj budu pozitivne. Drugim riječima, nastavljamo poslovati u Hrvatskoj jer EVN nije kompanija koja dolazi na novo tržište i s njega odlazi nakon tri ili četiri godine. Radimo u Bugarskoj duže od 12 godina, u Makedoniji više od 10, a u Hrvatskoj od 2009. U svim tim zemljama doživjeli smo svakakvih iznenađenja i imali kriznih situacija, ali i dalje poslujemo u njima.

 

• Koje je Vaše mišljenje o nedavnim izjavama državnih dužnosnika da plin nije najbolje rješenje za Dalmaciju, već da je fotonapon za turističke kapacitete prikladnije rješenje?

– Da budem iskren, vrlo smo zabrinuti zbog takvih izjava. Kao prvo, sigurnost opskrbe nije moguće postići isključivo s obnovljivim izvorima energije. Podržavamo njihovo korištenje i kao koncern ulažemo u njihov razvoj, ali Dalmacija je puno više od turizma. Kao što sam već spomenuo, naši poslovni korisnici nisu samo u turističkom sektoru. Oni plin koriste ne samo u proizvodnim procesima, već i za grijanje i hlađenje. Raspon različitih mogućnosti korištenja plina bitno je veći od mogućnosti solarnih elektrana. Zanimljivo je da se s jedne strane spominje da plin nije pravo gorivo za Dalmaciju, a s druge strane se čuje da je plin bitan za razvoj LNG-terminala i Jadransko-jonskog plinovoda, koji bi se trebao priključiti na magistralni plinovod u Dalmaciji. Izjava da plina ne bi trebalo biti u Dalmaciji nije samo direktna prijetnja EVN-ovom poslovanju, već i puno više od toga. Od 170 milijuna kuna koje smo do sada uložili 98% je otišlo hrvatskim tvrtkama i dobavljačima opreme. Ne treba zaboraviti ni na više od 200 milijuna eura koliko su Plinacro i hrvatska država uložili u izgradnju magistralnog plinovoda prema Dalmaciji, koji bez potrošača u Dalmaciji nema nikakvog smisla.

 

• Koje su koristi za građane od priključka, a kakve koristi s obzirom na vašu opskrbnu i distribucijsku tarifu mogu očekivati poslovni korisnici?

– Za obje grupe korisnika prednost je cijena plina. Ona varira zadnjih godina i bilo je trenutaka kada je ukapljeni naftni plin bio jeftiniji od prirodnog plina, ali prema našim zadnjim izračunima cijena plina je manja od cijene ukapljenog naftnog plina, a posebno električne energije. Dugoročno, plin je najkonkurentnije gorivo. Plin je vrlo pogodan; nema potrebe skladištiti ga i nabavljati, ne stvara buku ni prašinu. Kada je hladno upali se bojler i toplo je, kada se prostorija zagrije, bojler se ugasi. Kada je riječ o poslovnim korisnicima, plin je pogodan jer nestaju logistički troškovi. Tu su i okolišni razlozi – plin za razliku od drugih fosilnih goriva izgaranjem stvara najmanje emisija ugljičnog dioksida. Kad je riječ o konkretnim ulaganjima, imamo dobar primjer bolnice u splitskim Križinama, gdje će se ulaganje u plinski priključak vratiti za osam mjeseci. Taj projekt je napravljen po ESCO modelu i financirat će se uštedama na energiji. Sve bi bolnice u Dalmaciji i šire trebale razmisliti o ovoj mogućnosti u okviru projekata energetske učinkovitosti koji se već provode ili se tek planiraju. Slično će napraviti bolnica u Šibeniku. Još nismo priključili Opću bolnicu u Zadru, jer to ovisi o dinamici građevinskih radova – ove godine priključit ćemo njihovu kuhinju. Dugopolje je također dobar primjer plinofikacije potrošača srednje veličine. Katkad imamo vrlo naporne razgovore s potencijalnim klijentima oko priključaka, no nakon nekoliko mjeseci korištenja plina reakcija je jednaka: pitaju se zbog čega i ranije nisu prešli na plin. Pokušavamo isto potaknuti Grad Split da bar dio javnih autobusa prebaci na plin, kao što su učinili Zadar, Rijeka, Zagreb…

 

• Osjećate li da bi vam veliki prihvatni terminal za uvoz ukapljenog naftnog plina u Pločama mogao postati konkurencija?

– Iz izjava koje čitamo u medijima vidimo da je uloga terminala logistička, a taj plin je prvenstveno namijenjen drugim tržištima, a ne hrvatskom. Kada bi taj plin i došao na hrvatsko tržište, povećao bi se broj opskrbljivača i količina plina na tržištu, što bi dovelo do tržišne utakmice u cijenama opskrbe. Ne vidim da bi nas to trebalo jako brinuti.

 

• Imate li konkurenciju na svom opskrbnom području kada je riječ o poslovnim korisnicima i građanima te konkurirate li nekome kao opskrbljivač plinom?

– U distribuciji nemamo konkurenciju jer prema koncesijskom ugovoru od 30 godina imamo prirodni monopol. S druge strane, natječemo se s drugim oblicima energije poput nafte, UNP-a, električnom energijom i obnovljivim izvorima energije. Dakako, industrijski kupci mogu birati opskrbljivača plinom i to se događa i na našom opskrbnom području. U opskrbi plinom EVN trenutno nije u tržišnoj utakmici u drugim distribucijskim područjima. Usmjereni smo samo na naša koncesijska područja i potrošače.

 

• Jeste li zainteresirani za kupnju drugih distribucijskih mreža u drugim dijelovima Hrvatske?

– Razmatrali smo tu mogućnost, a lani smo bili zainteresirani za kupnju distribucije i opskrbe plinom u Koprivnici. Na kraju ipak nismo predali ponudu. Ako se pruži dobra prilika, koja se uklapa u našu strategiju, definitivno ćemo razmisliti o akviziciji.

 

• Po Vašem mišljenju, treba li država i dalje utjecati na krajnju cijenu plina ili cijena u cijelosti treba biti tržišno bazirana?

– U Austriji se tržište otvorilo prije 15 godina i cijena za kućanstva je tržišna. Glavna odrednica je cijena plina koja se formira na tržištu kroz ponudu i potražnju. O tome se ne raspravlja, to je jednostavno tako. Ako je već tržište liberalizirano, ono bi trebalo odrediti cijenu plina, a ne da ju se regulira administrativnim putem. Tek treba vidjeti kako će dalje odvijati liberalizacija tržišta u Hrvatskoj u kojoj više od 50 tvrtki ima dozvolu za opskrbu plinom. Pitanje je koliko će njih poslovati za pet godina i neminovno će doći do konsolidacije tržišta.

 

• Ministarstvo zaštite okoliša i energetike radi na novoj energetskoj strategiji, a ministar Slaven Dobrović u više je navrata dao do znanja da će ona biti zeleno obojena, s dominacijom čistih tehnologija i energetske učinkovitosti. Kako gledate na to?

– Ne treba zaboraviti da solarne i vjetroelektrane uglavnom proizvode električnu energiju. Ona ima svoje mjesto, no grijanje na struju nije troškovno optimalno jer je tri je puta skuplje nego grijanje na plin. Osim toga, sunce i vjetar nisu uvijek dostupni i treba naći rješenja koja podržavaju te izvore, a to su konvencionalni izvori energije, i to prije svega plin kao tranzicijsko gorivo. Solarne i vjetroelektrane za proizvodnju dovoljne količine energije zauzimaju dosta prostora. U turističkim područjima ne će se svakome svidjeti ideja da ima vjetroelektrane na brežuljcima ili u zaleđu, ili da je krajolik načičkan velikim solarnim elektranama. S te bi strane moglo biti određene zabrinutosti.

 

Nina Domazet, www.energetika-net.com