Isusu je sve moguće!

Djelo Isusove ljubavi zasjenilo je okorjelog Barabu i dovelo ga do svetosti

Koliku je bol osjećao naš Isus, kad je svjetina uzvikivala da želi da se oslobodi Baraba a da Isusa osude na smrt. Baraba je bio ubojica, kradljivac, bludnik, svadljivac i čovjek nereda. Isus je primjer ljubavi, i iz te ljubavi činio je čuda, ozdravljao je bolesne, hrome, slijepe i mrtve vraćao u život. Ljubio je beskrajnom ljubavi! Poučavao je, da se darujemo jedni drugima i da volimo druge kao same sebe. Nosio je nadu i mir, bio je poput svjetla koje nas obasjava, a eto svjetina želi da On umre a Barabu razbojnika i ubojica da puste i da ga oslobode od svih nedjela, koje je učinio. Isus se ne brani, ništa ne govori. Šutnja njegova, jača je od milijun riječi, ona ga čini hrabrim i daje mu snagu koja zastrašuje sve one, koji ga lažno osuđuju. Boje se, te njegove šutnje, boje Ga se onako bespomoćna, ostavljena, pod križem pritisnuta, boje ga se čak i mrtva.

Strah koji vlada njima, strah je od njihova zla koje čine. Isus im je snažan i opasan, ne fizičkom snagom, nego snagom, koju mu daje ljubav, koja ništa ne traži, ne osuđuje, ne proklinje, ljubav koja sve prašta i koja je toliko milostiva, da moli kod Oca svojega, da im oprosti, jer ne znaju što čine. Uspoređujući se sa Njim, oni se osjećaju  ništavno, uplašeno jer On bi mogao činiti čuda i tako njih svećenike i pismoznance ugroziti, biti viši i važniji od njih a to se nikako ne smije dogoditi. Oni imaju moć i vlast i ni pod koju cijenu je ne žele predati nikome, pa ni Isusu, koji je čudotvorac, koji može činiti ono što oni ne mogu, koji je ponizan i svojom ljubavi okuplja ljude oko sebe, za razliku od njih, koji svoju veličinu i položaj, temelje na zemaljskim zakonima, koje su pisali za narod ali ne i za sebe. Njihova slava i moć je u zakonima a ne u njima samima, u njihovoj snazi i pameti. Oni su toga svjesni. Ukinu li se ti zakoni i počne se živjeti po Isusovim riječima, oni tada više nisu vladari. Slika je to današnjih političara! I oni ostaju do kraja na svojim funkcijama bez obzira što su svjesni svoje nesposobnosti i da ima boljih i stručnijih od njih, donose zakone koji vrijede samo za narod ali ne i za njih. Oni su poput zemaljskih bogova i upravljaju strahom i čine što činiti ne bi smjeli i tako izdaju svoj narod i svoju domovinu a na kraju izdaju sami sebe i tako si zatvaraju BožjaVrata za vječni život. Čak je i Baraba to shvatio, preobratio se i postao svetac a naši političari i još mnogi drugi, to nikako da shvate.

Silina Isusove ljubavi dodirnula je i Barabu, razbojnika, ubojicu i čovjeka nereda. Kolika je to bila ljubav kad je i jedan Baraba, osjetio sram za svoja djela i uočio razliku između sebe i Isusa. Bio je svjestan svoga zla i činjenice da je bio pravedno osuđen a da je Isus nepravedno. Znao je, da Isus preuzima Njegov grijeh, jer svoga nije imao. Čuo je o Njemu, propovjedniku ljubavi i mira a sad Ga osuđuju a njega grješnika i prijestupnika, puštaju na slobodu. Zbunjen je Baraba i te slike Isusa Nazarećanina sa Križem, nikako da se oslobodi. Isusov Križ ga je promijenio. Ne zatvor i robovanje nego Isus sa Križem kojeg nosi šutke, ne brani se i ne prigovara nepravednoj odluci da se pusti razbojnik i ubojica Baraba a Njega pravednika, da se osudi.  Mnogi danas ostaju ravnodušni na sva dijela Isusove ljubavi a jedan razbojnik Baraba se preobrazuje i shvaća da ga je Isus otkupio iz ljubavi prema njemu, iz ljubavi prema svakom čovjeku i da je umro da bi on vječno živio.

I kad je Baraba iznova učinio djelo razvratničko, nije mu se moglo oduzeti život, jer po tadašnjem židovskom zakonu, onaj, tko je jednom pomilovan, više mu se ne može oduzeti život. Baraba se opet u mislima susreće sa Isusom i ponavlja: „ On je umro, da se meni život ne može oduzeti“. Ta ljubav ga je mijenjala, progonila, zbunjivala i radi te ljubavi, više nije mogao živjeti životom, kakvim je živio prije. Da li je on vrijedan te ljubavi, često se pitao! On, dijete prostitutke, neprimjerena života, ubojica, problematičan u svom ponašanju prema drugim ljudima, da vrijedi života pravednika, propovjednika ljubavi i mira. Sramio se Isusa. Osjećao je uvijek Njegovu blizinu i to ga je zbunjivalo, mijenjalo je njegovo srce i postajao je drugačiji, mirniji, dobio je smisao života, Isus je umro da bi on živio. Koliku važnost mu je Isus ukazao, dao mu do znanja koliko ga ljubi, koliko mu je važan, pa makar bio i tako grješan, da je za njega spreman položiti svoj život. Baraba je primjer, kako nas Isusova ljubav mijenja od razbojnika, razvratnika, od ubojice do sveca. Kolika srca drugih ostaju nepromijenjena a Baraba se promijenio. Veličanstvena je ljubav Krista! Mnogi su zaslijepljeni moći i slavom i ne vide tu veličanstvenu ljubav i propuštaju ovozemaljsku priliku da zavrijede vječni život, život u izobilju, život sa Kristom.

Slavica Vučko