SDP – stranka protuhrvatske prakse

Bernardić i kao čelnik zloglasne Partije ne bi smio svakoga dana raditi protiv Hrvatske

Zapravo nisam vjerovao kako će SDP doista bojkotirati državnu komemoraciju žrtvama jasenovačkog logora. Činilo mi se, ili sam se nadao, kako su prijetnje nesudjelovanjem samo puko ideološko pokazivanje mišića kao i u mnogim slučajevima zadnjih mjeseci – od obrazovanja do Agrokora. Posebno nije bilo za očekivati od Partije, koja se špinči kako će u Hrvatskoj graditi „dobro društvo“, da ne priznaje tu istu državu u kojoj bi ga fol gradila, već joj zabija nož u leđa i provocira građanski sukob koji se nadaje kao nešto malo žešće.

Davor Bernardić

Ako je sastavni dio političkog sustava, kao što je politička stranka („partija“ je već i u Srbiji rijetkost) nekad vladajuća, nekad u oporbi, parlamentarna pritom oduvijek, ključne državne obveze ne može izbjegavati. Pogotovo im se protiviti, osobito ne važnim, iako na prvi pogled protokolarnim, naročito ne onima medijsko-politički „nabrijanim“. To nema šanse – rekli bi komunisti – ne smije proći (zlokobno komunističko: »No pasaran«). Jedna je stvar imati drugačije, ideološki ili bilo kakvo mišljenje, a druga je bojkotirati državu. Ali ovo nije čak ni običan bojkot, ovo je cipelarenje te države – nogom u jaja. Nije ovo ni kao ono napuštanje sabornice 1991. za glasanja o „izlasku“ iz Jugoslavije, ustvari tek formalizacije referenduma o samostalnosti – ovo je, naročito uzimajući u obzir proteklo vrijeme i „događaje“, pravo potonuće: odsustvo u službenoj, državnoj, komemoraciji, ali sudjelovanje u komemoraciji sa službenim predstavnikom Srbije (Vladimir Božović). 

E pa tvrdim kako je to još i gore nego da su Davor Bernardić, Arsen Bauk i Fred Matić 23. 4. 2017. prešli Savu pa sudjelovali sutra u velikosrpskoj komemoraciji u Gradini s Aleksandrom Vučićem i Miloradom Dodikom, a u toj „Gradini“ bit će riječ, i bila je o stradanju koliko ono Srba? Meni se čini, oko pet-šest milijuna, možda koji manje. Što ja znam 5.999.999 milijuna. Sudjelovanje u komemoraciji u Jasenovcu samo sa Srbima i tko zna više s kakvim antifašistima, SDP, bio svjestan, bio nesvjestan, svjedoči kako su samo Srbi, možda komunisti tu i tamo, činili hrvatski antifašistički pokret. A to je elementarna laž. Laž koju sada podržava Davor Bernardić.

Ovako ću reći, Davor Bernardić je fizičar, pa pozna matematiku pa ga pozivam, a to je vezano i uz kurikul, reformu obrazovanja, neka izračuna koliki je odnos tog kružića u spomen na mrtve dragovoljce HOS-a s imenom i prezimenom onih koji su poginuli u borbi protiv srpskog nacional-socijalizma, prema „jasenovačkom cvijetu“ i cijelom spomen području, dalje ne ću ići. Siguran sam kako bi on to znao, samo bi mu trebalo mnoštvo nula iza nule i  zareza. Odnos veličine spomenika umorenim od novoga nacizma prema spomeniku poginulima od staroga nacizma težio bi prema nuli. I tako malu veličinu, i tako mali grob, Partija bi srušila. Svaka čast Partiji! I Ivi Josipoviću. Što taj nije čuo što o Jasenovcu govori Stipa Mesić? Dva brata, antihrvata.

Ima još jedan problem, ovu neslužbenu, duboko antihrvatsku komemoraciju počastili su svojom nazočnošću veleposlanici SAD-a, Rusije, Njemačke, Francuske, Austrije, Kanade, Australije, Velike Britanije, Srbije, i pišu „i drugih“. Naši prijatelji, naši saveznici? Ma dajte, ovaj potez je onako „nediplomatski“ sa stajališta države, a s mojega, anti mene. Onako, ruši me „novi svjetski poredak“ u temelju, reže mi noge i otkida glavu. Pa dobro 23. travnja 2017. je nova komemoracija na istom mjestu, gledat ću hoće li ti isti veleposlanici opet tamo doći, pa u ponedjeljak opet Židovima. Brojit ću im nazočnost, ako budem imao priliku, nu toj je priči očito je, kraj. Žao mi je jedino što u tome moram sudjelovati.

Tomislav Gradišak