Frljić projekt riječke Životinjske farme

Frljić očito čeka ili zaziva da netko rokne kako bi otjerao turiste iz Hrvatske

Umjesto predizbornog šarenila, stranačkih zastavica i balona, kobasica i gemišta, u Hrvatskoj teče „seksualna“ predigra frljićevskog tipa za malo žešći „seks“ – društveni seks, društveni kaos, koji zatim prerasta u nešto još žešće. Nekoliko je aktera koji su složili nekoliko sličnih priča u tom smjeru. Drama Agrokor, drama pete kolone preko Jasenovca okružuju Hrvatsku – dvije u Hrvatskoj i jedna u srpskoj republici. Sve je to elementarna politizacija znanosti, „šetnja“, demonstracije u organizaciji među ostalim Ostapa Bendera odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, Borisa Jokića, slovenska blokada granice i Frljićevo silovanje javnosti.

Kerber iz riječke životinjske farme

Prvo ću odostraga, dakle o Frljiću. Još u tiskanom Fokusu davnih dana, talent i „umjetnost“ tog Frljića približili smo tamo gdje mu je i mjesto, prema nuli. Uostalom ono što je započinjao, primjerice odijevanje glumaca u govedinu (šniclu), daleko je bilo bliže mesnoj industriji – a tamo drame k'o u priči, krvi do koljena. Već odavno na Zapadu nije bilo ništa novo, pa ni to. Stara priča, utoliko čak i plagijat. Onda ga je debela svinja iz Rijeke, krmak Napoleon iz Životinjske farme (nema tužbe, pisani performans!) postavila za intendanta tamošnjeg kazališta. Frljić je dakle politički projekt riječke Životinjske farme, Veljka Obersnela i SDP-a. Ali za to me baš briga, tko voli nek izvoli, tko svinjetinu tko govedinu. U Rijeci? Pa valjda bi tamo riba ipak trebala biti prva na jelovniku.

Jednom su Frljić i neki Blažević, kazalištarci i „kulturnjaci“ bili pred teatar iznijeli klašnjikove. Odvratna provokacija, opaka. A tko zna da u njima nije bilo naboja? Tamošnja policija i Dorhija odbacili prijave, pa je i to prošlo kao „performans“. Glede i mede i umjetnosti tzv, „performere“ koji si režu „požirake“, masturbiraju, kolju kokoši i zečeve javno… držim netalentiranim za umjetnost nu ih poštujem – oni su hrabri, sami svoji majstori, a ako još iz toga ispadne kakva poruka – dobro. Frljić je netaleniran za umjetnost, ali niti slučajno „bolesnik“ kakvim ga naivni građani vide – već politički aktivist, ali ne „soler“, već – projekt koji bi trebao isprovocirati sukob različitih i raznih neistomišljenika, usmjerio ih jedne na druge, pustio da se pokolju međusobno – svi sa svima. A on bi „mrtav 'ladan“ promatrao „efekat od toga“. Koliko bi krvi poteklo, koliko bi glava palo… To je bit „umjetnosti“ Olivera Frljića, a sve ostale priče, priopćenja ministrice kulture, kritike „umjetnosti“… su – golo spolovilo ili onaj dim. Preciznije, manipulacija, laž, demagogija, strah… jedno ništa na umjetnost gledeć.

Trojedinstvo boljševizma, fašizma i nacizma – neototalitarizam

S pogledom na život, svakidašnjicu, to je najobičniji neonacizam. Rado bih ga označio kao novi totalitarizam, al' običan puk ne bi razumio ni što je to ni kako je opakije od onoga „staroga“. Uvjerili su ga kako je taj novi nemoguć, pa sam Frljića i društvo, uključivo i riječkoga prasca prinuđen imenovati „antinacističkim“ nacistima, „anifašističkim“ fašistima i „antikomunističkim“ komunistima (boljševicima) – odjednom. To je pravi totalitarizam, kad se tri stara udruže. Globalno, dakako. I koriste suvremene komunikacijske tehnologije s kojima su virtualnošću ovladali, a sve više se spuštaju i na tlo. U njemu će frljići biti carevi.

Još malo o predstavi: Isus siluje muslimanku, kako pišu mediji. Mislim kako to može složiti samo i antikršćanski i antimuslimanski i antihrvatski ološ i nehumani idiot i smeće. Ima toga još, ali ne ću jer je i ovo previše. Vidim „predstavu“ isključivo kao podmetnutu bombu, samo ne znam kad će eksplodirati. Samo usput, razlika između Njega i muslimanke je preko šesto godina, nešto je, dakle, mlađa. Povijesnu inverziju, povijesni SF, smišlja i podmeće kako bi razorio i ono malo mira, vjerskoga, svakodnevnoga – onoga još postojećega danas. Frljić čeka tko će, budimo praktični, roknuti ili se roknuti, među mnoštvom – kako bi otjerao turiste iz Hrvatske. I ova mu je predstava neobično slična sotonističkoj koja se održala kao svečanost pri otvaranju tunela Sveti Gotthard između Italije i Švicarske. Ubrzo je kamion gazio i gazio ljude po Nici, njih osamdesetak. Što i gdje će sada? Ne će biti kriv kad se to dogodi Frljić, nego krmak Napoleon iz Rijeke, jer Frljić je politički projekt, njegov i SDP-a, gledajući lokalno, a nacionalno i države koja to financira iz poreznih novaca. „Umjetnost“ i kultura su odavno to bojno polje na kojemu se ruši Europa, a kamo li ne bi to malo Hrvatske. Baš nešto razmišljam, a što s krmkom. Nije za pršute, nije za pac, nije za sušit na buri… Ne smijem ni pomisliti da slučajno ne bih bio isti.

Iskreno, kad bi mi to mogućnosti dopuštale, iz zemlje u kojoj djeluju takvi kao Veljko Obersnel, gdje je umjetničko mjerilo Oliver Frljić, gdje to podržavaju mediji i Partija – uteko bih ne osvrćući se – samo ne znam kamo. Što mlađi i pametniji i čine. Dakako tu je i obrazovanje pa su neki dan bile te demonstracije „za znanost“. U organizaciji nekog Jokića, i ne znam još koga. Jokić? Pa taj je Ostap Bender odgoja i obrazovanja. Ideje njegove (ha, ha), benzin vaš, djeca su vaša, a i propast vaša. Vratit ćemo se i temi i Ostapu. O ostalim „događanjima naroda“ recimo u Jasenovcu, već sam pisao. Sve te priče, osim što nasrću na Hrvatsku, razvaljuju mi i dom. I što ću činiti?

Mato Dretvić Filakov