Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Od ocjene do procjene kandidata

Pokažimo da smo odgovorni i na izborima

 
 
Svakim danom sve se više zahuktava kampanja za lokalne izbore. To se očituje u svim političkim strankama, lokalnim jedinicama, među kandidatima i biračima. Stvaraju se principijelne i neprincipijelne političke koalicije, suradnje i ortaštva, što nema puno veze sa stanjem svih tih “saveza” na državnoj razini. Neki kažu da ovdje nije bitna ideologija, svjetonazor i stranačka politka, već je potrebna najbolja moguća kombinacija svih kandidata i njihovih programa, u smislu unapređivanja određene lokalne zajednice i dobrobiti njenih stanovnika. Kandidati bi trebali biti osobe, koje svi poznaju, o kojima se manje više sve zna, koji su se svojim radom potitivno i uspješno dokazali, koji su obrazovani, sposobni, vješti, pošteni, iskreni, empatični, otvoreni, demokratski nastrojeni, koji  mogu suvereno voditi ili sudjelovati u vođenju pojedine lokalne jedinice (županije, grada, mjesta, općine, kvarta…?, imajući u vidu njene potrebe, prioritete i realne mogućnosti, te znaju kako, gdje, s kim i s čim, uz mogućnost korištenja EU-ovih fondova, doprinijeti razvoju svoje zajednice, dobrobiti svih njenih stanovnika, s čime će ujedno doprinijeti razvoju i napretku cijele zemlje.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/04/kutinanews.files_.wordpress.com_2016_12_unnamed.jpg
Bilo bi dobro da takve kandidate bira i odabere lokalna sredina, a ne da joj se nameću odozgo, iz bilo koje piramide vlasti i interesnih skupina, one  koji su politički i stranački podobni, koji su vladajućima prilagodljivi i poslušni, koji su “planetarno” zaslužni, kojima se nešto vraća, koje se zadužuje, koji su odani beskičmenjaci, ulizice, licemjeri i ne daj Bože prevaranti i lopovi, koji žive i bogate se na račun drugih, koje osiromašuju i prave budalama.  Stavljati na biračke popise, isticati i birati bi trebalo kandidate, imajući prvenstveno u vidu njihove kompetencije, kompeticije, interese, motivaciju, poštenje, odgovornost, istinoljubivost, čovjekoljublje i domoljublje, za  lokalno, društveno i gospodarsko područje, nužno i dovoljno potrebno za određeno područje i njegove žitelje, u skladu s državnim ustrojstvom, politikom, interesima i prioritetima.
 
Župani, gradonačelnici i načelnici, kao  članovi pratećih tijela lokalnih vlasti bi trebali biti ugledni građani, osobe od povjerenja, bez ikakvih repova i mrlja. Iz iskustva u proteklih četvrt stoljeća je razvidno kako nije dobro kad nekima te funkcije postanu zanimanje i ostaju na njima 15-ak i više godina, neki čak doživotno. Svaka čast izuzecima. Ti i takvi su svojim radom to zaslužili, jer su stekli povjerenje svojih sugrađana, od najmanjih do najstarijih. Oni su se praktički stopili jedni s drugima, uskladili svoje želje, namjere i potrebe, što je zorno vidljivo u općem razvoju i posebnim  postignućima u određenoj lokalnoj zajednici, kao i prioritetima. Iz takvih zajednica mladi ne odlaze, jer imaju pozitivno okruženje za osobni razvoj i napredak, za adekvatno školovanje, zapošljavanje u struci, osnivanje obitelji, izgradnju svojeg doma, rađanje djece, zbrinjavanje i školovanje djece, svu potrebnu infrastrukturu za moderan život, uz poštovanje i uvažavanje svakog pojedinca kao čovjeka, jedinstvene i posebne ličnosti, bez obzira na zvanje, zanimanje, političko opredjeljenje, vjeru, filozofiju i svjetonazor. Mnoga mala, nepoznata mjesta, “bogu iza nogu”, su se razvila i procvjetala pod vodstvom sposobnog i poštenog vodstva, koji su tu bili zbog onih koji su ih izabrali, a ne zbog sebe, koristi samo za sebe i za svoje, a drugima eventualno ono što ostane.
 
Mnoga poznata i velika mjesta, naročito gradovi su stagnirai i propadaju pod vodstvom koje je samo sebi svrha i cilj. Imamo to prilike gledati svakodnevno, dugi niz godina. Neki su gradonačelnici postali apsolutni vladari svega u “svom” gradu, od stanovnika, preko parkova do kanti za smeće. Oni delaju 16  i više sati na dan. Pitanje svih pitanja je: Za koga delaju? Drugo je pitanje: Kako delaju? Treće je pitanje s kim delaju? Četvrto je pitanje  s čim delaju? … et cetera  Pitanja ima tisuću, ako ne i više. Prave i istinite odgovore nikada nismo i nećemo dobiti. Te odgovore naslućujemo, a neke i imamo eksplicitno i implicitno, pri čemu se u većini pravimo kako nas ni za što nije briga, kako nam je svejedno i kako je sve uzaludno. Uzuhodanu petrificiranu klijentelističku kulturu, nepotizam, korupciju, umreženost, rodijaštvo i kumstvo, je tobože nemoguće u išta drugo napraviti. To jednostavno nije tako. Takav konformizam si više ne smijemo dopustiti, ako ništa drugo iz političke higijene, naše zdrave pameti, naše djece i unuka, njihova odgoja i obrazovanja, njihova zapošljavanja i ostajanja u gradu svojih otaca.
 
Najlakše je pobjeći od problema i odgovornosti odlučivanja. Za nas su odlučivali drugi. Prav nam, onda budi zakaj nam je tak kak je. Imamo fontane, a nemamo tekuće vode u kući ili stanu. Imamo fiks ideje, a nemamo razvojne realne programe. Imamo demokraciju u kojoj prevladava i odlučuje stranačka stega. Imamo stručnjake a planiranje i realizaciju provode amateri. Imamo sposobne a odlučuju podobni. Imamo kulturu, a o kulturi odlučuju primitivci i ruralci. Imamo one koji redovno uče i one koji prepisuju i plagiraju. Bolje prolaze ovi drugi. Imamo jednake krivnje, a različite kazne… Zašto? Zato i za to što su krivi ljudi na istaknutim funkcijama i mjestima donošenja važnih  odluka. Manje više sve se svodi na mešetarenje i politiku: Ja tebi, ti meni.
 
Često se čuje povik: "Mile je s' mi sredio ono? Daj požuri. Važno mi je!" Odgovor je: “Imam to u vidu, ovih će dana  biti riješeno.” Sve se to odvijalo u trku, u slučajnom susretu, na Trgu bana Jelačića, u gomili svijeta, pred neočekivanim TV kamerama. Zamisliti si možete koliko je toga bilo i još uvijek je danomice, bez kamera i ikakvih svjedoka. Ti će “sretnici” zasigurno i dalje birati onoga, tko im pomaže, osigurava osobni napredak, boljitak i korist, na račun drugih. Ima toga i takvoga, u svim sredinama. Zato i jesmo tu gdje jesno. Ne može aktualni premijer i njegova vlada  u kratkom roku to ukloniti, bez obzira na svoje kompetencije, koje su kod nekih zaista, iznadprosječne, pogotovo u njihovom resoru. Kako vidimo počelo se takvo zlo sprječavati. Vjerujem da to nije samo zato što su pred nama lokalni izbori. Imali smo prilike neki dan zorno vidjeti razgovijetno čuti, kako je HDZ  tužio HDZ-u HDZ.
 
Predsjednik Hrvatske vlade je ovaj put odmah odlučno i državnički djelovao i spriječio unosnu trgovinu, lokalnim dobrom. Za očekivati je kako takvih djelovanja bude još. Za to bi bilo dobro aktiviranje cijelog društva, na lokalnoj i državnoj razini. U tome najviše mogu pomoći lokalni lideri i dužnosnici, jer oni najbolje znaju kako čime upravljati, što su prioriteti u određenim sredinama. Bez obzira na aktualnu političku državnu i lokalnu vlast, kao i važne, jake, javne podobne osobe, naročito razne i različite tajkune i tajkunčiće, lokalna dobra i resursi bi trebali najviše  biti na korist i uporabu lokalnom stanovništvu, sukladno zakonima i temeljnim ljudskim pravima. Svi smo odgovorni kakvo ćemo lokalno političko vodstvo izabrati i tko će biti ljudi koji će odlučivati o našoj sudbini i sudbini naše djece, u iduće četiri godine. Ne zaboravimo ako od dva zla glasujemo za manje zlo, da je to ipak zlo, iako manje, da smo ga mi sami svjesno izabrali, da tu ostaje, razvija se i kroji našu budućnost, u svoju korist.
 
Među istaknutim kandidatima za župane, gradonačelnike i načelnike, ima dobrih, zapravo izvrsnih, poštenih i kompetentnih ljudi, cjelovitih ličnosti. Njima bi trebalo dati priliku, bez obzira čiji su. Takvi će ljudi postati naši i raditi za dobro svih nas. Nije ih teško prepoznati. To su obrazovani, pametni, pošteni, skromni, normalni, odgovorni, humani, pristupačni, racionalni i vjerodostojni ljudi, bez ikakvih ekstrema, s iskrenim toplim i srdačnim osmijehom, čvrstim stiskom ruke i otvorenim pogledom u oči sugovornika.
 
Razmislite samo tko vas gleda u oči kad govori, bilo što, naročito kad vam se direktno obraća, bilo osobno ili putem ekrana. Mnogi skrivaju pogled. Neki žele neprimjerenom duhovitošću smanjiti neku negativnost, pa ispadaju smiješni i nezgrapni, poput slona u staklarnici, neki se cerekaju kad govore o gorućim problemima, neki se prave važni, neki vas nipodoštavaju, neki vas vrijeđaju, neki vas omalovažavaju, neki vas preziru, neki vas ne udostoje odgovora. Iz ustava i ostalih zakona proizlazi naše pravo i odgovornost  birati svoju vlast, na demokratski način. Prava demokracija je sloboda i odgovornost. Pokažimo da smo odgovorni.
 

Ankica Benček

Povezani članci

Kumstvo jače i od zdravog razuma

HF

Moji susreti s Vinkom Nikolićem

HF

ISTRA – Organizirana ‘antifašistička’ šutnja

HF

Što li se iza “panamskih papira” valja?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...