Samoubojstvo mosta iz zasjede

Orepić, Kovačić i Šprlje bili su potpuno nestručni za dobivene resore

Kad se pojavilo taj „most“, ni stranka ni partija, nit' udruga, nit' „piš me vrit“, jasno je bilo kako se radi o političkom monstrumu. O tom „mostu“ sve sam ovdje napisao prateći ga od njegove pojave donedavno. Em mi je dosadilo, em je bilo potpuno jasno što će biti s tim „mostom“ – pa sam kao što svojedobno reče jedan njihov čelnik, zubar iz Omiša Ivan Kovačić, pače i srećom bivši ministar uprave(!), dapače, srećom i bivši potpredsjednik Vlade – sve bivši – bio zaključio: „Tko ih jebe“. Dva puta su ulazili u Vladu i oba puta su ju (iz)bušili iznutra. I oba puta su im nacionalni interesi bili na zadnjem mjestu, a pravili su se kao da su na prvom. Pritom im je misija bila razoriti HDZ te zauzeti njegovo mjesto u stranačkom i političkom sustavu surađujući sa svim i svakim, bez obzira na svjetonazore – ma na bilo što.

Božo Petrov – čovjek koji je sam sebe smijenio

Tu družina, neka vrsta političke bande Bože Petrova, činilo je petnaestak muško-ženskih likova, koji su prethodno prošli razne stranke, strančice, opcije i udruge. Tamo su uglavnom bili neuspješni, manje-više nitko i ništa, ter su se odlučili udružiti radi reketarenja HDZ-a, a bogme i države. Glumili su, dakako, i „hrvatsku opciju“, jošte k tome i „najpošteniju“, ustvari prave maškare. Karamarko je bio neoprezan, slabo si je čuvao leđa, pa su ga s leđa i kresnuli. Ne pitajući ni najmanje koliko je to državu koštalo, a realno i koji su pravi razlozi njegove političke eutanazije. Kad im je Andrej Plenković dao četiri ministarstva, tri „državna“, te jedno „lovatorsko, policiju, sudstvo upravu ekologiju i energiju(!), vapili smo do neba. Tri od četiri ministra, Orepić, Kovačić i Šprlje potpuno su pritom bili nestručni za dobivene resore, dok je Dobrović bio.

Što su radili i kako su haračili i kadrovirali po njima, uglavnom i surađujući sa zaostalim esdepejcima, bit će zanimljivo analizirati. Ministarstva su uglavnom koristili kao propagandnu mašeniriju za svoju „stranku“ koju su, navodno, u međuvremenu i osnovali, a što su se lokalni izbori više približavali, propagandna uloga mostaških ministarstava se pojačavala. Bilo im je i to malo pa su bacili oko i na Ministarstvo financija, jer da se Plenković odrekao ministra Zdravka Marića, sigurno bi ga za nastavak „suradnje“ ucijenili da im prepusti i to financija. Bili bi tako na korak do njegove glave.

U toj misiji su se udružili čak i sa SDP-om, fol u borbi protiv Ivice Todorića. Na tom planu privatna tužba Bože Petrova, predsjednika Hrvatskoga sabora tada, protiv Todorića jedan je od najodurnijih i u bitnome staljinističkih poteza. Tu je bio i „Berija“ s podoficirskim srbijanskim brčićma, Vlaho Orepić, pravi tužitelj Višinski, a mogao je Todorića zubar Kovačić poslati po administrativno-upravnom postupku na neki otok gdje bi se ubuduće, kad su mu već uzeli njegov, bavio ekologijom prenošenja kamena s jednog mjesta na drugo. I opet nazad. Ne ponovilo se! Družina Bože Petrova, pod idejnim vodstvom Partije, uspjela je srušiti most prema Hrvatskom saboru. Sad joj ostaje da uz pomoć Peđe Grbina brzo gradi novi. Za početak ipak u Metkoviću.

Mato Dretvić Filakov